Postupak u kome se pojavljuje oštećeno maloletno lice

NORMATIVNI OKVIR I POLJE PRIMENE

A. Normativni izvor

  • Merodavni zakon: Posebne odredbe kojima se modifikuju opšta krivičnoprocesna pravila u ovom slučaju nisu sadržane u Zakoniku o krivičnom postupku (ZKP), već u Trećem delu Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnika (ZM).
  • Odnos sa ZKP-om: U pogledu nadležnosti i sastava suda shodno se primenjuju odredbe ZKP-a ako nisu u suprotnosti sa ZM, a sam postupak se vodi prema opštem režimu ZKP-a, ali uz obaveznu primenu specifičnih protektivnih pravila iz ZM.

B. Polje primene i vrsta postupka

  • Procesni uslov: Pravila se primenjuju u krivičnom postupku koji se vodi protiv punoletnih lica za krivična dela učinjena na štetu maloletnika.
  • Tipovi postupaka: Zavisno od vrste dela i procesnih uslova, ova pravila se mogu primeniti u:
    • opštem krivičnom postupku,
    • skraćenom krivičnom postupku,
    • drugim tipovima krivičnog postupka.

MATERIJALNI USLOV: KATALOG KRIVIČNIH DELA

Posebna pravila zaštite primenjuju se kod krivičnih dela koja po pravilu prouzrokuju visok stepen sekundarne viktimizacije maloletnika:

  • krivična dela protiv života i tela (teško ubistvo i teška telesna povreda);
  • krivična dela protiv slobode i prava (otmica);
  • krivična dela protiv polne slobode (silovanje i dr.);
  • krivična dela protiv braka i porodice (nasilje u porodici i dr.);
  • druga taksativno nabrojana dela u zakonu.

Izuzetak (Diskreciono pravo javnog tužioca)

  • Proširenje primene: Javni tužilac koji je specijalizovan može pokrenuti postupak protiv punoletnih okrivljenih i za druga krivična dela (mimo zakonskog kataloga) pod režimom ove posebne zaštite, ukoliko oceni da je to potrebno radi zaštite oštećenog maloletnog lica.

SISTEM POSEBNIH PRAVILA ZAŠTITE (SEDAM SEGMENATA)

Zakonodavac formuliše sedam osnovnih normalnih segmenata za zaštitu maloletnog oštećenog:

I. Pravilo obavezne specijalizacije službenih aktera

U svim fazama postupka obavezno učestvuju isključivo službeni akteri koji su stekli posebna znanja iz oblasti prava deteta i krivičnopravne zaštite maloletnih lica.

  • Krug specijalizovanih aktera:
    1. istražni sudija koji sprovodi istragu;
    2. službenici policije koji učestvuju u istrazi (Zakonodavac ovde pravi metodološku grešku jer policija u istrazi vrši samo pretresanje ili oduzimanje predmeta gde specijalizacija nema svrhu, dok predistražni postupak i prikupljanje obaveštenja od maloletnika, gde bi to imalo puni smisao, nisu striktno tako regulisani);
    3. predsednik veća koje sudi punoletnim okrivljenima;
    4. javni tužilac koji vrši krivično gonjenje;
    5. advokati u funkciji punomoćnika maloletnog oštećenog.
  • Pravna posledica nedostatka specijalizacije: Učešće aktera (uključujući i sud) koji nema formalnu specijalizaciju predstavlja isključivo relativno bitnu povredu odredaba krivičnog postupka. Obrazloženje: Ukidanje presude zbog ove povrede išlo bi direktno na štetu maloletnika (ponovni postupak i nova trauma), što je suprotno intenciji zakona.

II. Načelno pravilo minimiziranja sekundarne viktimizacije

  • Sadržina obaveze: Javni tužilac, istražni sudija i sudiije u veću dužni su da se prema oštećenom maloletniku odnose vodeći računa o njegovom uzrastu, svojstvima ličnosti, obrazovanju i prilikama u kojima živi.
  • Cilj: Izričito nastojanje da se izbegnu štetne posledice postupka po ličnost i razvoj maloletnika.

III. Posebna pravila saslušanja maloletnog oštećenog

Saslušanje se sprovodi kroz četiri specifična pravila:

  1. Obavezna stručna asistencija: Saslušanje se uvek obavlja uz pomoć psihologa, pedagoga ili drugog stručnog lica.
  2. Ograničenje broja saslušanja: Maloletno lice se može saslušati najviše dva puta. Izuzetak: Više od dva puta se može saslušati samo ako je to neophodno radi ostvarenja svrhe postupka, kada je sudija dužan da posebno intenzivno štiti ličnost i razvoj maloletnika.
  3. Saslušanje putem audio-video linka: Ako sudija oceni da je to potrebno s obzirom na delo i ličnost maloletnika, naložiće saslušanje prenosom slike i zvuka. Saslušanje se sprovodi bez prisustva stranaka i učesnika u prostoriji gde se maloletnik nalazi, a pitanja mu se postavljaju posredstvom sudije ili stručnog lica (psihologa, pedagoga, socijalnog radnika).
  4. Saslušanje van sudnice: Maloletnik se može saslušati u svom stanu, drugoj prostoriji ili u specijalizovanoj ustanovi-organizaciji koja je stručno osposobljena za ispitivanje maloletnika (uz moguću upotrebu audio-video linka).
    • Dejstvo na glavnom pretresu: Ako je saslušan van sudnice, na glavnom pretresu se uvek čita zapisnik o njegovom iskazu ili se pušta snimak saslušanja.

IV. Zabrana suočavanja

  • Opšta zabrana: Suočavanje između oštećenog maloletnika i okrivljenog se načelno isključuje jer je u pitanju izuzetno tenziona i konfliktna radnja koja retko dovodi do promene iskaza.
  • Apsolutna zabrana: Suočavanje je izričito zabranjeno ako je maloletno lice posebno osetljivo ili se nalazi u posebno teškom duševnom stanju.

V. Obavezno pravno zastupanje maloletnog oštećenog

  • Pravilo: Maloletni oštećeni mora imati punomoćnika iz reda licenciranih (specijalizovanih) advokata.
  • Vremenski okvir: Obaveza teče od prvog saslušanja okrivljenog (zakonodavac je podrazumevao od samog početka tog saslušanja kako bi se pružio najpovoljniji položaj oštećenom, iako punomoćnik nema pravo prisustva samoj radnji saslušanja okrivljenog).
  • Postavljanje po službenoj dužnosti: Ako maloletnik nema punomoćnika, rešenjem ga postavlja predsednik suda.
  • Troškovi: Padaju na teret budžetskih sredstava suda.
  • Povreda pravila: Propuštanje postavljanja punomoćnika predstavlja samo relativno bitnu povredu odredaba postupka (iz istih razloga izbegavanja ponovne viktimizacije u slučaju ukidanja odluke).

VI. Posebna pravila prepoznavanja

  • Procedura: Sud je dužan da prepoznavanje okrivljenog od strane maloletnika sprovede uz maksimalnu obazrivost.
  • Zlatno pravilo: Prepoznavanje se u svim fazama mora vršiti na način koji u potpunosti onemogućava da okrivljeni vidi maloletno lice.

VII. Načelna hitnost postupka

  • Pravilo: Krivični postupak čiji je predmet krivično delo izvršeno na štetu maloletnog lica je po zakonu hitan.

Postupak za oduzimanje imovinske koristi

Osnov i načelna pravila postupka

  • Pravni i etički osnov: Načelo pravičnosti i razlozi elementarne etike nalažu da niko ne bi trebalo da stekne korist iz izvršenog krivičnog dela. Iz protivpravnog akta ne sme proizaći nikakva dobrobit ili benefit, a naročito ne za onoga od koga taj akt potiče. Budući da je sticanje imovinske koristi često osnovni motiv za izvršenje krivičnih dela (kod tzv. koristoljubivih delikata), zakonodavac propisuje njeno obavezno oduzimanje.
  • Oficijelnost postupanja: Imovinska korist pribavljena izvršenjem krivičnog dela utvrđuje se u krivičnom postupku po službenoj dužnosti. Organ postupka je dužan da tokom krivičnog postupka aktivno prikuplja dokaze i proverava sve okolnosti koje su od važnosti za utvrđivanje imovinske koristi.

Odnos imovinskopravnog zahteva i oduzimanja imovinske koristi

  • Ograničavajuće dejstvo: Podneseni imovinskopravni zahtev ima srazmerno ograničavajuće dejstvo u odnosu na oficijelno utvrđivanje imovinske koristi pribavljene krivičnim delom.
  • Pravilo u slučaju podnošenja zahteva: Ako je oštećeni podneo imovinskopravni zahtev čiji predmet isključuje oduzimanje imovinske koristi, ta korist se utvrđuje samo u onom delu koji nije obuhvaćen podnesenim imovinskopravnim zahtevom.

Krug lica od kojih se oduzima imovinska korist

Imovinska korist se može oduzeti od sledećih subjekata:

  • samog učinioca krivičnog dela;
  • drugih lica kao korisnika koristi nastale krivičnim delom (lica za koja je ta korist pribavljena);
  • lica na koje je imovinska korist prenesena, ali isključivo pod uslovom da je do prenošenja došlo:
    • bez naknade, ili
    • uz naknadu koja očigledno ne odgovara stvarnoj vrednosti predmeta (materijalni uslov za oduzimanje).

Procesni položaj i prava trećih lica i pravnih lica

A. Pozivanje i saslušanje

  • Pozivanje: Kada dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi od lica koja nisu okrivljena u krivičnom postupku (treća lica na koja je korist prenesena bez naknade ili uz očigledno neadekvatnu naknadu), ili od pravnog lica, to lice odnosno predstavnik pravnog lica se poziva radi ispitivanja u prethodnom postupku i na glavnom pretresu.
  • Upozorenje u pozivu: U pozivu se ova lica izričito upozoravaju da će se postupak sprovesti i u njihovom odsustvu.
  • Redosled saslušanja na glavnom pretresu:
    • Predstavnik pravnog lica se ispituje na glavnom pretresu posle optuženog.
    • Na isti način se postupa i u odnosu na treće lice kod kojeg je ispunjen materijalni uslov za oduzimanje, osim ako to lice nije pozvano kao svedok.

B. Procesna prava tokom glavnog pretresa

Lice u pogledu kojeg postoji mogućnost oduzimanja imovinske koristi, odnosno predstavnik pravnog lica, ovlašćeno je za preduzimanje sledećih procesnih aktivnosti:

  • predlaganje dokaza koji su u vezi sa utvrđivanjem imovinske koristi;
  • postavljanje pitanja optuženom, svedoku, veštaku i stručnom savetniku, ali isključivo kada mu to dozvoli predsednik veća.

C. Posebna pravila o javnosti i prekidu pretresa

  • Odstupanje od isključenja javnosti: Eventualna odluka o isključenju javnosti sa glavnog pretresa ne odnosi se na lice u pogledu kojeg postoji mogućnost oduzimanja imovinske koristi, niti na predstavnika pravnog lica.
  • Prekid glavnog pretresa: Ako sud tek u toku samog glavnog pretresa ustanovi da dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi, dužan je da prekine glavni pretres i pozove to lice, odnosno predstavnika pravnog lica.

Određivanje privremenih mera obezbeđenja

  • Pravilo: Kada dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi, sud će po službenoj dužnosti odrediti privremene mere obezbeđenja.
  • Merodavni propisi: Ove mere se određuju po odredbama zakona koji uređuje postupak izvršenja i obezbeđenja.
  • Shodna primena: U ovom slučaju se shodno primenjuju zakonske odredbe koje se odnose na privremene mere obezbeđenja imovinskopravnog zahteva.

Sudsko odmeravanje i donošenje odluke

A. Odluke u kojima se izriče oduzimanje

Sud može izreći oduzimanje imovinske koristi isključivo u okviru odluke kojom se utvrđuje da je oklivljeni učinio delo:

  1. u osuđujućoj presudi,
  2. u rešenju o izricanju mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja.

B. Odmeravanje po slobodnoj oceni

  • Pravilo: Sud može visinu iznosa imovinske koristi odmeriti po slobodnoj oceni.
  • Uslov: Ovo je dozvoljeno samo ako bi njeno „egzaktno“ utvrđivanje izazvalo nesrazmerne teškoće ili znatno odugovlačenje postupka.

C. Sadržina i dostavljanje odluke

  • Sadržina izreke: Sud u izreci presude ili rešenja mora tačno navesti koja se stvar, odnosno koji se novčani iznos oduzima.
  • Dostavljanje: Overeni prepis presude ili rešenja obavezno se dostavlja licu u odnosu na koje je sud izrekao oduzimanje imovinske koristi, kao i predstavniku pravnog lica ako je korist oduzeta od pravnog lica.

Sistem pravnih lekova

  • Žalba (Shodna primena pravila): Na žalbu protiv odluke o oduzimanju imovinske koristi shodno se primenjuju odredbe o:
    • odricanju i odustanku od žalbe protiv prvostepene presude,
    • mogućnostima za davanje odgovora na žalbu,
    • pretresu pred drugostepenim sudom.
  • Vanredni pravni lek (Ponavljanje postupka): Lice od kojeg je oduzeta imovinska korist, odnosno predstavnik pravnog lica kada je korist oduzeta od pravnog lica, može podneti zahtev za ponavljanje krivičnog postupka u pogledu odluke o oduzimanju imovinske koristi.

Posebne modifikujuće krivičnoprocesne odredbe

Pojam i svrha

  • Definicija: Posebnim modifikujućim krivičnoprocesnim odredbama menjaju se u određenoj meri neka opšta pravila krivičnog postupka.
  • Osnovi primene (Kada dolazi do modifikacije?):
    • kada se izriče određena posebna krivična sankcija (poput sudske opomene i sl.);
    • kada se radi o krivičnom postupku sa posebnom kategorijom oštećenih (maloletno lice oštećeno određenom vrstom krivičnog dela);
    • kada je reč o krivičnom postupku čiji su predmet određena specifična krivična dela (organizovani kriminal i dr.).

Taksativna podela modifikujućih postupaka

Posebne krivičnoprocesne odredbe modifikujućeg karaktera odnose se na sledeća četiri postupka:

  1. postupak izricanja sudske opomene;
  2. postupak za izricanje mere bezbednosti oduzimanja predmeta;
  3. postupak za oduzimanje imovinske koristi;
  4. postupak u kojem se pojavljuje oštećeno maloletno lice.

Postupak izricanja sudske opomene

1. Pravna priroda i forma odluke

  • Suština sankcije: Sudska opomena je specifična i suštinski blaga krivična sankcija, odnosno mera upozorenja.
  • Izmena procesne forme: Nekada se ova sankcija izricala rešenjem, dok se prema važećim zakonskim pravilima izriče isključivo presudom.
  • Karakter odluke: Presuda kojom se izriče sudska opomena praktično predstavlja specifičnu vrstu osuđujuće presude.

2. Objavljivanje presude i usmeno upozorenje optuženom

  • Momenat donošenja i objavljivanja: Presuda se objavljuje odmah po završetku glavnog pretresa ili ročišta za izricanje krivične sankcije, uz obavezno navođenje bitnih razloga za njeno izricanje.
  • Dužnost usmenog upozorenja: Prilikom objavljivanja presude, sudija je dužan da optuženom uputi formalno upozorenje:
    • da mu se za krivično delo koje je učinio ne izriče kazna;
    • da se donosi mera upozorenja jer se očekuje da će sudska opomena na njega dovoljno uticati da više ne vrši krivična dela.

3. Specifičnosti sadržine obrazloženja presude

  • Opšte pravilo: Sudija u obrazloženju presude mora izneti konkretne razloge kojima se rukovodio prilikom izricanja sudske opomene.
  • Izuzetak (Objava u odsustvu optuženog): Ukoliko je presuda objavljena u odsustvu optuženog, zakon propisuje posebnu obavezu za sudiju:
    • u obrazloženje pismeno izrađene presude mora se uneti celokupno upozorenje koje bi sudija inače usmeno saopštio optuženom na objavljivanju;
    • upozorenje se tiče očekivanja da se u konkretnom slučaju i samom sudskom opomenom, bez kažnjavanja, može ostvariti adekvatan efekat specijalne prevencije.

Postupak za izricanje mere bezbednosti oduzimanja predmeta

1. Uslovi za samostalno oduzimanje predmeta (Bez osuđujuće presude)

  • Materijalni uslov: Predmeti se obavezno oduzimaju kada je to po krivičnom zakonu neophodno radi zaštite interesa opšte bezbednosti ili razloga morala.
  • Procesni uslov (Odstupanje od utvrđivanja krivice): Ovi predmeti se moraju oduzeti čak i u slučaju kada se krivični postupak ne završi:
    • presudom kojom se optuženi oglašava krivim, ili
    • rešenjem o izricanju mere bezbednosti obaveznog psihijatrijskog lečenja.

2. Funkcionalna nadležnost i naknadno ispravljanje propusta

  • Nadležnost za donošenje rešenja: Rešenje o samostalnom oduzimanju predmeta donosi sud koji je nadležan za suđenje u prvom stepenu.
  • Ispravljanje propusta: Isti nadležni prvostepeni sud donosi ovo rešenje i u slučaju kada je u već donetoj presudi (kojom je optuženi oglašen krivim) ili rešenju (o obaveznom psihijatrijskom lečenju) propušteno da se donese odluka o oduzimanju predmeta.

3. Procesna prava vlasnika predmeta

  • Obaveza dostavljanja odluke: Ako je vlasnik predmeta koji se oduzimaju poznat, sud mu obavezno dostavlja overeni prepis rešenja o oduzimanju predmeta.
  • Aktivna legitimacija za pravni lek: Vlasnik predmeta ima zakonom garantovano pravo na žalbu protiv ovog rešenja.