Kriminalna karijera

Kriminalna karijera je sistematsko kriminalno ponašanje koje je od ličnosti prihvaćeno kao način života.

Značajan broj krivičnih dela se može pripisati hroničnim, habituelnim učiniocima ili multirecidivistima. To utiče da kriminolozi danas smatraju jednim od svojih prioritetnih predmeta smatraju izučavanje takvog perzistentnog kriminalca.

To su kategorije zločinaca prema kojima su svi tretmani nedelotvrodni pa njihove kriminalne sklonosti progrediraju.

Teži se proučiti razvoj kriminalne karijere od začetka do okončanja.

Tipičan prestupnik:

  • muškarac
  • vrši imovinska dela
  • siromašna i decom brojna porodica
  • roditelji takođe vršili krivična dela
  • nisu ga kontrolisali, brutalno s njim postupali, konflikti i izolacija
  • neinteligentan i lišen sposobnosti u školi stvara probleme i beži sa časova
  • povezuje se s prijateljima koji su takođe delinkventi
  • radi jednostavnije i slabo plaćene poslove a duže je nezaposlen
  • raznovrsne kriminalne delatnosti – polimorfni učinioci, ređe specijalizovani prestupnici
  • učestvuju i u nasilničkim delima, vandalističkim ispadima, drogiranju, opijanju i promiskuitetnom ponašanju
  • najaktivniji su u tinejdžerskim godinama,
  • oko dvadesete se žene i počinju da žive u vanbračnoj zajednici, opada kriminalna aktivnost
  • oko tridesete se odvajaju od žene i dece, nezaposleni su ili imaju slabo plaćen posao
  • češće zakupci nego vlasnici stana
  • skloniji noćnom životu

Njihova antisocijalnost začinje u dečijem dobu i žilavo se održava u doba maturacije kada dobijaju karakter antisocijalnog poremećaja ličnosti.

Lemert ukazuje na devijantnu karijeru, smatra da faze grosso modo važe i za karijeru kriminalca:

  • primarna devijacija
  • socijalna reakcija
  • kasnija primarna devijacija
  • snažnija i nepomirljivija reakcija
  • nova devijacija koja sadrži i bes i neprijateljstvo prema onima koji izriču sankcije
  • prestanak tolerancije izražen u formalnoj akciji
  • snažnije izraženo neprijateljsko ponašanje
  • prihvata devijantni status  i prilagođava se toj ulozi

Bitne crte koje karakterišu zločince od karijere:

  • identifikacija sa zločinom
  • koncept o sebi kao kriminalcu
  • grupna podrška i udruživanje
  • progresija u kriminalnoj aktivnosti
  • zločin kao način života

 

Nedostatak samokontrole kao unutrašnji činilac

Još u dečijem uzrastu neki pojedinci nisu sposobni da odlože zadovoljstvo.

Kriminalni akt obezbeđuje neposredno i trenutno ispunjenje želja, a glavna karakteristika ljudi sa niskom samokontrolom je da na izazove u svojoj okolini odgovore tako što će preuzeti akciju ovde i sada.

Gottfredson i Hirschi su zato izdvojili ovaj subjektivni činilac kao najznačajniju osobinu zločinca.

Ovakve ličnosti se povezuju sa sledećim karakteristikama:

  • impulsivnost
  • avanturizam
  • bezobzirnost
  • minimalna tolerancija na frustraciju
  • nepažljivost
  • nepokoravanje

Njima nedostaje čvrstina i istrajnost. Kriminalni akti su uzbudljivi i rizični, podrazumevaju brzinu, opasnost, agilnost i snagu.

Ljudi sa slabom samokontrolom:

  • imaju mogućnost da postanu avanturisti, aktivni i telesno angažovani.
    • ljudi sa visokom samokontrolom naginju da budu oprezni, promišljeni i rečiti.
  • imaju nestabilne brakove, prijateljstva ili poslovne karijere
  • ne moraju da koriste niti da cene kognitivne ili akademske veštine
  • manuelne veštine su minimalne

Mehanizam koji dovodi do osnovne razlike između onih koji imaju i koji nemaju samokontrolu deluje u detinjstvu i tiče se praćenja ponašanja deteta.

Izazov da kod imovinskih delikta opljačkano i ukradeno počnu da troše i unovčavaju je posledica nemogućnosti samokontrole. Zločinci kupovinom skupih kola, nepokretnosti i drugih simbola, sami sebi pišu krivičnu prijavu.

Slabost teorije:

  • uopštavanja „svi zločini su…“ se teško mogu prihvatiti
  • neosnovanost tvrdnje da zločini zahtevaju malo veštine i da ne traže kognitivne sposobnosti

Bolesti zavisnosti

Osnovna crta alkoholizma i narkomanije, postojanje zavisnosti od određenih supstanci, situira ove pojave u individualne činioce.

Narkomanija

Narkomanija ili zloupotreba opojnih droga je prekomerno, redovno uzimanje droge usled čega nastupa zavisnost.

Droge su psihoaktivne supstance koje menjaju rasploženje, saznanje ili ponašanje.

Prema načinu delovanja:

  • opijati
    • opijumovi derivati – heroin, morfijum, kodein, metadon
    • izazivaju efekte slične depresantima, ali sa manjim uticajem na motoriku i intelektualni proces
  • depresanti
    • barbiturati, kanabis i drugi sedativi
    • dovode do osećanja opuštenosti, udružene su sa slabljenjem intelektualne funkcije i koncentracije
  • stimulanti
    • amfetamin, kokain, kofein i slični
    • osećaj živahnosti i energije, podižu raspoloženje i smanjuju apetit
  • halucionogeni
    • LSD i meskalin
    • izazivaju halucinacije ili iluzije koje su povezane sa promenom raspoloženja i misli
    • izazivaju promene u opažanju, mislima i osećajima

Povezanost sa zločinom i kriminalitetom:

  • proizvodnja, krijumčarenje i prodaja droge
    • pod snažnim uticajem međunarodnih organizacija i dve međunarodne konvencije sankcionisana kao teža dela
    • sva dela uključujući i najteža
  • dela koja vrše pod uticajem droge ili da bi do nje došli
    • imovinska krivična dela, provale u apoteke, krivotvorenje lekarskih recepata
    • posebne mere bezbednosti
    • samo korišćenje narkotika retko kažnjivo

Zahveti za legalizaciju lakih droga:

  • argumenti u prilog
    • pravo čoveka da određuje svoju sudbinu, zabrana samo gura narkomane u svet kriminala
      • stav da u većini zemalja više ljudi strada zbog zloupotrebe alkohola i duvana nego oni koji život okončaju zbog droge
      • ovakva argumentacija je zamena teze – govori se o legalizaciji narkotika a ne o potrebi da se ograniči ili zabrani korišćenja drugih supstanci
    • odluka nekih lekarskih udruženja da se marihuana prepiše nekim bolesnicima
      • američki medicinski institut utvrdio da marihuana može biti primenjena u medicini
  • argumenti protiv
    • skoro uvek se počinje s lakim drogama a završava sa teškim
      • potreba za povećanjem doze zbog tolerancije je pravilo narkomanske karijere
      • nije izuzetak nego čest slučaj
    • marihuana kao lek, polemika
      • čak i da ima takvo dejstvo ne znači da bi je trebalo legalizovati jer i sad postoje lekovi koji nisu u slobodnoj prodaji

Kod nas se kažnjava već samo posedovanje narkotika. Naš zakonodavac se opredelio za zadržavanje dosadašnjeg režima kontrole lakih droga.

Alkoholizam

Alkoholizam je dugotrajno prekomerno konzumiranje alkoholnih pića koje dovodi do zavisnosti.

Pravi se razlika između:

  • alkoholofilije – potreba za uzimanjem alkohola
  • alkoholomanije – takva zavisnost koja u slučaju prestanka izaziva apstinencijalnu krizu

Podela alkoholičarske karijere na razdoblje:

  • akutnog – pijanac problem i
  • hroničnog pijanstva – težak pijanac

U svetu veliki broj ljudi godišnje umre od ciroze jetre.

Broj alkoholičara treba pomnožiti sa 4 da bi se dobio približan broj članova njihovih porodica koji su njihovim porokom ugroženi.

U alkoholičarski kriminalitet spadaju:

  • krivična dela vozača motornih vozila koji deluju od dejstvom alkohola
  • verbalna krivična dela poput uvreda i leveta
  • razni oblici telesnih povreda, ubistva i silovanja

Zajednička crta je agresivnost njihovih učinilaca koja je posledica uklanjanja inhibicionih faktora pomoću alkohola.

Alkohol je povezan sa nizom krivičnih dela nečinjenja.

Alkoholičarima se u našem krivičnom pravu usled zavisnosti od stalne upotrebe alkohola može izreći mera bezbednosti obaveznog lečenja.

Dejstvo kriminogenih faktora u razdobljima relativnog društvenog mira

Ova razdoblja karakteriše postojanje jednog dominantnog normativnog sistema koga prihvata većina članova zajednice. Postoje određena pravila igre i mehanizmi koji štite njhovo poštovanje.

Ustanove poput porodice i škole imaju zadatak da izgrade konformistički način ponašanja kod mladih dok uticaj na odrasle sa istim ciljem vrše izgrađeni mehanizmi socijalne kontrole.

Status pojedinca i uskraćivanje šanse od strane društva:

  • uprkos iluziji o ravnopravnosti ljudi, društva su daleko od realizacije te proklamacije
  • kriminalno ponašanje marginalizovanih društvenih slojeva rezultat je revolta zbog nemogućnosti da se takav status promeni ili češće specifičnog oblika prilagođavanja

Zločin kao izraz političkog bunta:

  • većina političkih sistema se bavi zatvaranjem alternativa
  • suština se sastoji u suzbijanju onih pokreta i ideja koje se smatraju neprihvatljivim
  • kriminalitet protesta (kontestativni)
    • Gassin
    • seljaci i kamiondžije koji blokiraju puteve, štrajkači
    • protesti ekoloških grupa
    • strogo govoreći ne spadaju u politička dela ali to mogu postati kada se njihovi aktivisti suprotstave organima reda

Postojanje različitih kontrakulturnih grupa:

  • postoje grupe čiji članovi usvajaju normativni sistem koji odstupa manje ili više od onog koji je dominantan
  • za kriminologiju su bitne one čiji je normativni sistem suprotan važećem
  • razne kriminalne grupe, maloletničke bande, grupe narkomana ali i religiozne sekte i sl

Nedelotvornost mehanizama socijalizacije

  • socijalizacija se svodi na proces u kome se na mlade prenose osnovne tekovine jednog kulturnog sistema
  • dve institucije tradicionalno zadužene za ostvarenje tog zadatka:
    • porodica
      • problemi s kojima se sreće porodica u egzistencijalnom pogledu
      • poremećeni odnosi roditelja
      • posebnu pažnju zaokuplja deficijentna razbijena porodica u kojoj nema jednog roditelja
        • verovalo se da maloletnici iz takve porodice lakše postaju prestupnici od onih koji potiču iz komletne porodice
        • sama konstatacija da je porodica razbijena ne znači da će ta okolnost delovati nepovoljnije automatski
        • gubitak majke je mnogo značajniji od gubitka oca
    • škola
      • nedovoljno stručno osoblje u školama
      • neobjašnjive izmene školskog sistema koje su vršene bez ikakve verifikacije

Uticaj medija:

  • sredstva masovne komunikacije pomoću kojih se potencijalno širokom krugu ljudi prenosi saznanje u najširem smislu reči
  • kao štetni sadržaji obično se navode:
    • kriminalni sadržaji koji prikazuju radnju izvršenja
    • senzacionalističko pisanje koje izaziva nepotreban strah
    • iznošenje detalja koji ometaju istragu
    • neobaziranje na pretpostavku nevinosti
    • zadiranje u privatni život
    • pornografski sadržaji dostupni deci
    • sadržaji namenjeni najmlađima sa nasiljem
  • oni koji tvrde da sredstva masovne komunikacije mogu delovati kriminogeno ukazuju na dela koja ukazuju na mogući uticaj viđenog ili pročitanog
  • protivnici ističu principe slobode štampe, pravo građana da budu informisani i slobodu stvaralaštva
  • iza ovih principa stoji razlog – zarada
  • građani imaju pravo da budu obavešteni ali mediji ne mogu da tretiraju senzacionalistički i skandalistički
  • pretpostavke za uspeh poboljšanja uslova života građana su pošten odnos zasnovan na kompletnoj dokumentaciji, inteligenciji i istini

Delovanje mehanizama društvene represije:

  • oni koji su zaduženi da suzbijaju zločin utiču ne njegovo vršenje
  • zakonodavac može doprineti porastu broja zločina – legalistički determinizam
    • što je u krivičnom pravu propisana zabrana manje prihvatljiva građanima i što se organi kontrole više upinju da obezbede njeno poštovanje, više proizvode prestupnike
  • neki osuđenici iz zatvora izlaze gori nego što su u njega ušli

Dva pristupa uzročnosti u kriminologiji; pokušaj objašnjenja kauzaliteta zločina; Švedski primer

Mnogobrojna objašnjenja uzročnosti se mogu podeliti u dve velike grupe:

  • prvu čine monokazualistička ili monofaktorska
    • zločin i kriminalitet povezuju sa dejstvom jednog osnovnog činioca
    • klasičan primer je učenje osnivača kriminologije Lombrosa i njegovog zločinačkog atavizma kojima objašnjava celokupan kriminalitet
    • osnivač novog teorijskog pravca daje objašnjenje koje najčešće uzrok apsolutizuje
    • tek drugi pokušavaju da dovedu dejstvo tog činioca u sklad sa uticajem ostalih
  • drugu čine multikazualistička ili multifaktorska objašnjenja
    • oslanja se na ravnopravno tretiranje niza raznovrsnih faktora
    • osnivač tog gledišta je italijanski kriminolog Ferri koji je dao prvi pokušaj integracije raznovrsnih činilaca
    • kasnije tome doprinose i Glueckovi

Milan Milutinović na našim prostorima:

  • na kriminalitet deluju dve grupe činilaca:
    • opšti uslovi razvoja klasnog društva
    • koreni kriminaliteta
  • na dezorganizovanje i otuđenje ličnosti utiču:
    • protivrečnost između društvenih potreba i mogućnosti zadovoljenja
    • težnja za sticanjem profita i bogaćenjem
    • lični interesi i individualistička psihologija
  • kriminogeni faktori:
    • individualni i
    • sociogeni
  • prema kauzalnom uticaju na kriminalitet:
    • uzroci,
    • uslovi i
    • povodi

Pokušaj objašnjenja kauzaliteta

Tražiti uzroke samo u ljudskim motivima nije isplativo jer ima tako nepredvidljivih zločina da se mogu sprečiti ili se od njih može zaštititi kao od zemljotresa ili valova plime.

Posmatranje ličnih crta prestupnika je samo jedan od mnogo načina za posmatranje zločina.

Mnoge zločine su izazvale njegove žrtve. Mnogo zločina ne bi bilo izvršeno da su žrtve bile svesne rizika.

Korporacijski i poslovni kriminalitet su udruženi sa mišljenjem da je sve dozvoljeno kad se radi o novcu.

 

Problemi s kojima se srećemo pri proučavanju kauzalnosti krim. fenomena:

  1. treba razdvojiti uzročnost pojedinog kriminalnog ponašanja od kauzalnosti kriminaliteta kao ukupnosti
  2. jasno je da se jednim činiocem ne može objasniti ni svako pojedino delo, ni njegov totalitet
  3. izvršena a neregistrovana dela deluju na objašnjenje kriminaliteta kao celine
  4. činjenica je da je razmatranje uzroka kriminaliteta jedno pitanje u kome dolazi od ideologizacija

Svako kriminalno ponašanje izazvano je spojem dve grupe činilaca: ličnim crtama pojedinca i spoljnim činiocima.

Njihovo dejstvo nema istu snagu kod svih dela, negde je pretežan uticaj jednih a negde drugih, negde deluju s približnim intenzitetom.

Švedski primer

Marcus Felson, zašto su u Švedskoj stope kriminaliteta toliko porasle pored svih programa čiji je cilj bio smanjivanje socijalne razlike.

To znači da zločin ima svoju logiku odvijanja koja dobrim delom ignoriše socijalnu pravdu, nejednakosti, vladinu socijalnu politiku, siromaštvo i slične pojave.

Dejstvo kriminogenih faktora u razdobljima socijalnih potresa

U razdobljima turbulencija, nemira i bura na vršenje zločina utiče niz činilaca.

Nagle promene ekonomske strukture, krize i lomovi 

  • svojinska transformacija pri promeni ekonomske strukture
    • ljudi gube sigurnost i osećaju da im je egzistencija ugrožena
    • raste broj nedopuštenih dela koja organi ne stižu da gone
    • rizik otkrivanja dela se smanjuje
    • korupcija omogućava faktički imunitet od progona
  • stanja kriza i depresije
    • dovode do pada zaposlenosti i životnog standarda
      • učestalost delikata maloletnika ima obrnut tok od procenta njihove zaposlenosti
      • učestalost imovinskih delikata varira neposredno u zavisnosti od procenta njihove nezaposlesnosti
  • krah berze
    • oni koji ne mogu da podnesu promenu socijalnog statusa pribegavaju samoubistvu ili imovinskim krivičnim delima

Migracije

Seobe većeg broja ljudi iz jednog sociokulturnog ambijenta u drugi, obično iz ekonomskih razloga

Prelazak iz sela u grad predstavlja izvestan kulturni šok. Migracije izazivaju probleme egzistencijalne prirode

Istraživanje u Švedskoj Sveri:

  • kriminalitet je mnogo izraženiji među migrantima nego među Šveđanima
  • šveđani vrše 6 kd na 1.000 stanovnika, Mađari i Jugosloveni 1.012, Poljaci 7

Veliki broj kriminalaca prelazi iz jedne zemlje u drugu da bi vršio krivična dela pod povoljnijim uslovima.

Migracija suočava migrante sa problemom prilagođavanja, ali nema dokaza da vodi u delinkventno ponašanje.

Ratovi i revolucije

Revolucije su razdoblja nasilnog rušenja starog poretka i njegove zamene novim.

Rat je sukob dve oružane formacje.

Zajednička crta je snažna negacija vrednosnog sistema na kome je društvo pre njih počivalo, razlika je što je ona trajna i institucionalizovana u revolucijama, a u ratu samo privremena.

Legitimizacija nasilja oslobađa ljudsku agresivnost u vreme kada je očigledan nedostatak efikasne kontrole.

Posebno mesto u opravdanju u ratnim sukobima ima propaganda a u moderno doba sredstva masovne komunikacije ima isti značaj kao pripremanje oružanih snaga.

Dela imovinske prirode su ostatci u izvesnoj meri nekadašnjeg ratovanja zbog plena. Ovim delima pogoduju nestašice i opšta oskudica.

Omladina i žene se zbog potreba ratne proizvodnje angažuju da zamene muškarce sposobne za rat. Menjaju ih i u vršenju krivičnih dela – u to doba njihov kriminalitet raste.