Shvatanja (teorije) o pravnom licu

Tokom 19. veka nastaje niz novih vrsta organizacija

  • sa razvojem tržišne privrede, koncentracije kapitala javljaju se razni tipovi privrednih organizacija, deonička društva, društva sa ograničenom odgovornošću i dr
  • sa zadružnim pokretom ekonomskog povezivanja, javljaju se razne vrste zadruga, zanatske, poljoprivredne, pozajmne

U 19. veku prvi put

  • jasno uobličen pojam pravnog lica i ideja o pravnoj samostalnosti organizacije
  • skovan izraz “pravno lice”
  • njime obuhvaćena udruženja i ustanove
  • započeo teorijski spor o “suštini pravnog lica“
  • pravno lice pridruženo fizičkom i zajedno s njim kao dva dela statusnog prava, smešteno u opšti deo pandektne sistematike
  • formulisan svaki od tri osnovna sistema nastanka pravnih lica

Pojam pravnog lica podrazumeva predstavu da prava i obaveze pripadaju samoj organizaciji, pravno razdvojenoj od učesnika organizacije.

  • pre 19. veka ni rimski, ni srednjovekovni, ni kasniji pravnici nikada nisu u potpunosti apstrahovali učesnike organizacije kao titulare prava i obaveza
  • bi izraz “lice” ni drugi koji sadrže tu reč nisu stajali za organizaciju samu
    • “lice” se isključivo nepravno upotrebljava u rimskom pravu, srednjem veku i kasnije
      • označava čoveka kao ljudsko biće
      • jusnaturalistika će ga upotrebiti pravnotehnički – za čoveka kao imaoca prava i obaveza
        • ne i za organizaciju
      • govorilo se npr. za ortakluk, bračnu zajednicu, gildu da predstavljaju jedno lice
        • ne u smislu da su oni pravni subjekti, nego da su ljudi koji ih čine zajednički imaoci prava i obaveza
      • apstrahovanje učesnika organizacije kao titulara u toj meri da se sama organizacija i samo ona smatra titularem biće učinjeno tek u 19veku

Termin “pravno lice” – persona iuris skovao je na kraju 18 veka Hugo, ali je njime označavao jedno udruženje (korporacije).

Heise ga je prvi upotrebio kao generički za udruženja i ustanove, u čemu ga je sledio Savinji, a ovoga potom ostali, čime je pojam pravno lice dobio obim koji danas ima.

Atributi pravnih lica – ime, sedište, državljanstvo

Ime, sedište, i državljanstvo pravnog lica su osnovni elementi koji određuju identitet pravnog lica.

Ime komercijalnog pravnog lica zove se firma, a nekomercijalnog naziv.

  • služi identifikovanju pravnog lica
    • pravno lice se označava, razvrstava i razlikuje od drugih pomoću svog imena
  • putem imena drugi označavaju organizaciju, a i ona označava sebe kao i svoje emanacije
    • proizvode, usluge, publikacije
  • sadrži podatak o vrsti pravnog subjekta
    • da je posredi pravno lice,
    • vrsta pravnog lica i delatnosti
      • trgovinsko preduzeće, zadužbina, stambena zadruga
    • učešće u drugom pravnom licu
    • vrstu odgovornosti kojoj podleže
  • razlikuje se dotično pravno lice od svih drugih pravnih lica iste vrste
  • Pravni značaj imena:
    • Radi potrebe da identifikovanja pravnog lica kao stranke u građanskopravnim odnosima bude pouzdano, obaveza je svakog pravnog lica da ima ime i da se postojano služi njime.
    • Ime se određuje osnivačkim aktom, a mora se navesti u statutu i javnom registru
    • Pri izboru i promeni imena važe za pravna lica veća ograničenja nego za fizička, a naročito radi zaštite drugih subjekata od opasnosti zamene
    • Ime se štiti

Sedište je mesto gde se nalazi središte delatnosti i upravljanja organizacije, a u slučaju sumnje, mesto gde se nalazi rukovodstvo organizacije.

  • ne može se odrediti proizvoljno
  • Pravni značaj sedišta
    • navodi se u osnivačkom aktu odnosno statutu i upisuje u registar
    • sedište se uzima za mesto gde je pravno lice dužno da izvrši obavezu
    • po sedištu se određuje koji je sud mesno nadležan da raspravi spor, da vodi postupak stečaja i likvidacije, da izvrši registraciju i dr
    • Na osnovu sedišta opredeljuje se državna pripadnost pravnog lica

Državna pripadnost pravnog lica nije, kao kod fizičkog, jedna ista u svim građanskopravnim odnosima.

  • Da li je pravno lice domaće ili strano, određuje se na osnovu njegovog sedišta (opšti supsidijeran kriterijum), osim ako je predviđeno drugačije za neku vrstu pravnog odnosa (specijalni primaran kriterijum).
  • Stranim preduzećem se smatra ono u kojem strani kapital učestvuje sa više od 51% (poreklo kapitala kao kriterijum), po pitanju stranih ulaganja preduzeće čiji je vlasnik stranac (državljanstvo vlasnika kao kriterijum)
  • Pravni značaj državljanstva je pre svega u ovome:
    • Strana pravna lica ne mogu imati ona prava koja su rezervisana za domaća (ograničena pravna sposobnost stranih pravnih lica)
    • Uslovi za sticanje i onih prava i obaveza, koja mogu imati kao i domaća pravna lica, nekada su drugačiji
      • postoji svojinski maksimum, otežano sticanje nepokretnosti

Različito državljanstvo stranaka izaziva sukob zakona u prostoru.

Nastanak i prestanak pravnih lica

Pravno lice je samo ona organizacija kojoj pravni poredak prizna takav status.

Treba razlikovati nastanak organizacije i nastanak pravnog lica.

  • nastanak pravnog lica nije moguć bez učća pravnog poretka – države
  • nastanak organizacije ne podrazumeva u naše vreme obavezno učestvovanje države
    • danas je ustavom zajemčena sloboda oraganizovanja, pa za formiranje organizacije u načelu nije potrebna dozvola države

Da bi neka organizacija bila pravno lice odnosno mogla to da postane, potrebno je:

  • da spada u vrstu organizacije koje su podesne da budu pravna lica
    • pravni poredak određuje vrste organizacija koje mogu biti pravna lica
    • broj tih vrsta je ograničennumerus clausus pravnih lica
      • preduzeća, zadužbine, udruženja građana
    • zakonodavac proglašava neku vrstu organizacije podesnom da bude pravno lice ako proceni da potreba da se kod te vrste ostvare funkcije instituta pravno lice preteže nad negativnim posledicama tog instituta
      • kako su procene različite, broj vrsta pravnih lica menja se vremenom, a nije ni isti od poretka do poretka
    • da zadovolji uslove za pravni subjektivitet, predviđene za vrstu organizacija u koju spada
    • da joj pravni subjektivitet bude priznat na način predviđen za njenu vrstu

Ne postoji samo jedan način priznavanja za sve vrste pravnih lica. Načini se razlikuju po ulozi države u postupku priznavanja i po osnovu nastanka pravnog lica.

  • Sistem autopriznanjaimanentnog priznanja
    • jedino država stiče pravni subjektivitet samim organizovanjem, bez ičijeg priznanja
      • njoj status pravnog lica nema ko da prizna
    • za sve ostale organizacije potrebno je da im država prizna pravni subjektivitet
  • Sistem propisanastanak na osnovu osnivačkog akta – ovaj način ima dve varijante
    • posebnom – specijalnom – pravnom normom zakona ili podzakonskog akta odredi se da poimence navedena organizacija ima status pravnog lica
      • zakonom o narodnoj banci
    • opštom – generalnom – normom zakona ili podzakonskog akta odredi se za sve organizacije neke vrste ili za sve organizacije koje ispune neke uslove da imaju status pravnog lica
      • za opštine, stambene zgrade u društvenoj svojini
    • Sistem odobrenja, koncesijenastanak na osnovu diskrecione odluke
      • državni organ (upravni ili sudski) daje odobrenje za nastanak organizacije odnosno za sticanje pravnog subjektiviteta, ako nađe da je to celishodno
      • nema obavezu da odobrenje da čim utvrdi da su ispunjeni opšti uslovi
        • ovlašćen je da povrh toga prosudi, diskreciono oceni da li je celishodno da organizacija nastane
      • diskreciona vlast organa može biti šira ili uža i odnositi se na procenu raznih elemenata
        • ekonomske prirode, političkog karaktera, kulturne potrebe, društvenog značaja
      • ne postoji pravo na priznavanje pravnog subjektiviteta organizaciji, niti pravni put da se ono ostvari
    • Sistem utvrđivanja, deklaracije (uobičajeno: normativni) – nastanak na osnovu vezane odluke
      • opštom (generalnom) normom zakona ili podzakonskog akta odrede se uslovi za sve organizacije neke vrste
      • čim državni organ ustanovi da su u datom slučaju uslovi ispunjeni, obavezan je da o tome donese akt na osnovu kojeg organizacija postaje pravno lice
      • nadležni organ je ovlašćen jedino da ispituje da li su ispunjeni oni uslovi koje norma traži, a ne i da diskreciono sudi o celishodnosti da organizacija nastane
      • postoji pravo na priznanje pravnog subjektiviteta organizaciji, a predviđen je i pravni put za njegovo ostvarenje
    • Dopunski i kombinovani sistemi
      • ponekad je potreban i još neki pojedinačni pravni akt državnog organa ili nešto drugo
        • najčešće: akt registrovanja, akt publikovanja ili prijava osnivanja državi, predaja statuta organu
      • u takvim slučajevima, pravno lice ne nastaje već u času osnivanja, davanja koncesije odnosno donošenja akta o ispunjenosti uslova, nego tek kad se ostvari i tražena dodatna činjenica – prijavljivanje, predaja statuta
      • osnivački akt, koncesija odnosno deklaracija o ispunjenosti uslova predstavljaju tada pravni osnov sticanja pravnog subjektiviteta (titulus acquirendi)
      • registracija, publikacija, prijavljivanje i dr. predstavljaju način sticanja (modus acquirendi)

Pravna, poslovna i deliktna sposobnost pravnih lica

Pravni subjektivitet obuhvata:

  • pravnu sposobnost – mogućnost imati prava i obaveze
    • čini minimum pravnog subjektiviteta kod fizičkog lica
      • čovek je fizičko lice i kad nije poslovno i deliktno sposoban
    • poslovnu sposobnost – mogućnost sticanja, menjanja, prenošenja i gašenja prava i obaveza svojim radnjama i
    • deliktnu sposobnost – odgovornost za deliktne radnje

Pravno lice je uvek pravno i poslovno sposobno

  • ne postoji poslovno nesposobno pravno lice
  • može u nekom slučaju biti deliktno nesposobno

Sposobnost pravnog lica da bude imalac subjektivnih prava i obaveza naziva se pravna sposobnost.

Obim pravne sposobnosti pravnog lica je drugačiji nego kod fizičkog lica:

  1. Neimovinska pravna sposobnost pravnog lica uža je od takve sposobnosti fizičkog lica.
    • ne može imati ona neimovinska prava čiji su objekti vezani jedino za ljudske jedinke
      • to su porodična prava, bračna, prava iz odnosa roditelja i dece, usvojioca i usvojenika i sl
      • neka lična prava – prava ličnosti npr. pravo na fizički i psihički integritet
  1. Ne može imati ona imovinska i neimovinska prava čija je funkcija vezana samo za ljudske jedinke
    • pravo na izdržavanje, pravo stanovanja (habitatio), stanarsko pravo
  • Može imati sva ostala imovinska prava i obaveze ako se pravni poredak opredelio za sistem tzv. opšte imovinske pravne sposobnosti pravnih lica.
  • Ako usvoji sistem tzv. specijalne imovinske pravne sposobnosti, cilj organizacije određuje krug preostalih stecivih imovinskih prava i obaveza
    • može steći samo ona imovinska prava i obaveze koja su mu potrebni za ostvarivanje cilja i obavljanje delatnosti
  • Pravni poredak može predvideti jedan sistem za sva pravna lica, a može za neke vrste pravnih lica da važi jedan sistem, a za druge drugi.
    • Kod nas nekomercijalna pravna lica imaju specijalnu pravnu sposobnost, a komercijalna su opštepravno sposobna.

Poslovna sposobnost je sposobnost pravnog lica da svojim izjavama volje (pravnim poslovima) stiče, prenosi, menja i gasi prava i obaveze.

  • izjave volje organa se računaju pravnom licu
  • ne može da stekne poslovnu sposobnost pre nego što se obrazuju organi
    • ako ostane bez organa, organizacija faktički postaje poslovno nesposobna, jer nema drugog načina da preduzima pravne poslove

Obim poslovne sposobnosti pravnog lica određen je obimom njegove pravne sposobnosti

  • pravno lice može preduzimati pravne poslove radi sticanja, prenošenja, izmene i gašenja samo onih prava i obaveza koje može imati
  • zavisi od toga da li je ono opšte ili specijalno pravno sposobno

U sistemu specijalne sposobnosti ciljem organizacije određen je obim i njene pravne i njene poslovne sposobnosti

  • specijalna poslovna sposobnosti upravo organizaciju veže za njen cilj da bi svoju delatnost usredsredila i ograničila jedino na njegovo ostvarenje
  • stepen stvarne vezanosti ciljem zavisi od toga kakvu sudbinu pravo predviđa za pravne poslove preduzete van cilja
    • ograničenje je najslabije ako pravni posao uprkos tome ostaje punovažan, a pravno lice se samo podvrgava kazni
    • jače je, ako posao tek naknadno može postati punovažan
    • najjače je ako je pravni posao po sili zakona ništav, bez mogućnosti da naknadno postane punovažan

Specijalna poslovna sposobnost sa svoje strane ograničava pravnu sposobnost, i to apsolutno ili relativno.

  • apsolutno ograničena – ako je predviđeno da pravni posao preduzet van cilja ne može da proizvede pravno dejstvo
    • pravo i obaveza ne mogu se steći van cilja
    • kod nas nekomercijalna pravna lica
      • pravni poslovi preduzeti van cilja ostaju bez dejstva
    • relativno ograničena – ako je predviđeno da pravni posao preduzet van cilja ipak proizvodi pravno dejstvo, bilo odmah, bilo samo naknadno,
      • sticanje prava i obaveza van cilja zavisi od toga da li će zaprečena kazna odvratiti pravno lice od preduzimanja posla odnosno da li će uslediti odobrenje ili izvršenje posla
      • kod nas komercijalna pravna lica (preduzeća)
        • posao koji preduzmu van svog cilja ipak je punovažan, ali po cenu kazne

Pravno lice sposobno je da odgovara

  • za štete za koje se odgovara bez obzira na krivicuobjektivna odgovornost
  • za štete za koje se odgovara samo ako postoji krivica – odgovornost na osnovu krivice, subjektivna ili deliktna odgovornost

Deliktna sposobnost pravnog lica je sposobnost pravnog lica da odgovara za štete koje se licu sposobnom za rasuđivanje mogu upisati u krivicu

  • deliktne odnosno skrivljene radnje učesnika pravnog lica se računaju pravnom licu kao njegovi delikti
  • deliktno sposobno i odgovorno samo ako je njegov učesnik pri vršenju štetne radnje bio sposoban za rasuđivanje i kriv
    • u protivnom je pravno lice deliktno nesposobno i neodgovorno
  • presumirana krivica – važi pravna pretpostavka da je učesnik pravnog lica sposoban za rasuđivanje i kriv za štetu
    • pravno lice neće odgovarati ako obori tu pretpostavku
      • ako dokaže da je njegov učesnik u datoj prilici postupao onako kako je trebaloekskulpacija
    • odgovara samo ako njegov učesnik štetnu radnju izvrši kao učesnik pravnog lica
      • ako je ne izvrši u tom svojstvu, već nezavisno od delatnosti pravnog lica (privatno), odgovaraće on sam

Zadužbine

Zadužbina je organizacija čiju je imovinu osnivač nepovratno namenio da svojim prihodima dobročino ostvaruje neki društveno koristan cilj.

  • ciljevi su po pravilu mecenatski ili humanitarni.
    • mecenatski: pomaganje i unapređivanje obrazovanja, kulturnog, umetničkog, naučnog stvaralaštva
    • humanitarni: zaštita siromašnih, starih, bolesnih, dece, socijalno ugroženih
  • način ostvarivanja tih ciljeva isključivo je nenaplatan.
  • zadužbina je uvek dobrotvorna ustanovaprincip altruizma
    • činidbe vrši korisnicima dobročino, bez naknade, protivkoristi i ekvivalentnosti
  • destinateri su lica koja uživaju činidbe zadužbine
    • čija dela ona izdaje, čije školovanje stipendira, čije objekte održava

Po krugu korisnika zadužbine su privatne ili javne.

  • Privatne zadužbine deluju u korist zatvorenog kruga lica, koja pripadaju nekoj instituciji nekoj porodici, preduzeću, fakultetu itd.
    • Zadužbine preduzeća i drugih organizacija koriste pripadnicima nekog preduzeća ili druge organizacije
      • pomažu penzionisane članove, članove porodica radnika nastradalih na radu
    • Crkvene zadužbine ustanovljavaju se u korist pripadnika neke crkve ili reda
      • radi održavanja crkvenih objekata, školovanja pripadnika monaškog reda
    • Porodične zadužbine namenjene su članovima porodice
      • snošenje troškova školovanja potomaka te porodice, namenskom pomaganju određene generacije
    • Kod javnih zadužbina krug mogućih korisnika je otvoren, nije sveden na pripadnike neke institucije.
      • kada je svrha zadužbine ekonomska pomoć učesnika određenog rata, snošenje troškova lečenja žrtava neke nuklearne havarije, stipendiranje studijskih boravaka naučnika

Nije dopušteno da se zadužbina osnuje u korist unapred individualno određenog ili određenih lica.

Ako su pravilima zadužbine precizno određeni kriterijumi ko može biti korisnik, tada lice koje ispunjava tako određene uslove samim ispunjenjem po sili zakona stiče subjektivno pravo na činidbu zadužbine.

Kada je zadužbina ovlašćena da diskrecionom ocenom izabere korisnika, subjektivno pravo na činidbu zadužbine stiče se tek na osnovu akta kojim je izvršen izbor.

Promena cilja zadužbine, upotreba imovine za drugi cilj, kao i promena načina ostvarivanja cilja, dopušteni su jedino ako je ostvarenje izvorno zadatog cilja ili na izvorno zadat način postalo nemoguće ili besmisleno.

  • prihodi i imovina nisu više dovoljni za ostvarenje zadate svrhe ili na zadati način.

Ostvarivanju cilja zadužbine ne služi sama osnivačka imovina

  • Prihodi od imovine zadužbine
    • kamate dividende, dobijene zakupnine, autorski honorari
  • Prihodi stečeni po drugom osnovu
    • poklonima, legatima, naknadom štete, dobrotvornom akcijom
  • Prihodi ostvareni obavljanjem privredne delatnosti
    • može da obavlja privrednu delatnost da bi namakla sredstva za ostvarivanje svog cilja – tzv. preduzetnička zadužbina
    • ne sme koristiti ni osnivačku imovinu, ni onaj deo prihoda od imovine zadužbine i prihoda stečenih po drugom osnovu, koji je potreban za ostvarivanje cilja zadužbine
    • privrednu delatnost može da obavlja
      • sama – tzv. zadužbina-preduzeće
      • ulažući u drugo preduzeće
        • kao akcionar u deoničarskom društvu, kao imalac udela u društvu sa ograničenom odgovornošću – tzv. holding-zadužbine
      • sticanje dobiti u oba slučaja je sredstvo a ne cilj

U našem pravu zadužbina se javlja kao zadužbina u užem smislu, fond ili fondacija.

  • Razlikuju se po osnivaču, osnivačkom aktu, osnivačkim sredstvima i upravljač
  1. Zadužbina u užem smislu
    • osnivaju je samo jedno ili više fizičkih lica
    • testamentom, jednostranim pravnim poslom inter vivos, ugovorom ili zajedničkim (višestranim) aktom o osnivanju
    • od sredstava u privatnoj svojini
    • njome upravlja osnivač ili fizičko lice kome on to poveri
  2. Fondacija
    • osnivaju je samo jedno ili više pravnih lica
    • svojim opštim aktom
    • od sredstava u društvenoj svojini
    • fizička lica mogu samo naknadno da pristupe osnovanoj fondaciji kao suosnivači
    • njome upravlja njen kolegijalni organ
  3. Fond
    • osnivaju ili samo fizička lica aktima i sredstvima kao za zadužbinu ili samo pravna lica zajedno ugovorom ili zajedničkim aktom
    • od obe vrste sredstava
    • upravlja ili osnivač ili kolegijalni organ organizacije kojoj osnivač poveri fond na upravljanje

Vrste pravnih lica

Pravno je važno da li je pravno lice:

  1. po svojoj strukturiudruženje ili ustanova
  2. po cilju i vrsti delatnosti – komercijalna ili nekomercijalna
  3. po tipu svojine – jednosvojinsko pravno lice ili mešovito

Pravna lica se u našem pravu ne dele na javnopravna i privatnopravna.

Udruženja i ustanove

Udruženje (universitas personarum) je skup lica – članova, udruženih radi ostvarivanja zajedničkog cilja.

  • deoničko društvo, zadruga, politička stranka

Ustanova (universitas bonorum) je skup dobara namenjenih ostvarivanju nekog cilja na korist drugih – destinatera.

  • zadužbina, gradski muzej, nacionalna biblioteka

Udruženje i ustanova razlikuju se po svojoj strukturi, kao i po vrsti učesnika.

  • Udruženje čine članovi
    • udružili su se radi ostvarenja nekog svog zajedničkog cilja
    • deluje u interesu članova
    • članovi gospodare organizacijom
      • svojom voljom mogu organizaciji promeniti cilj, delatnost i uređenje, i ukinuti je
      • autonomna organizacija
    • pravna razdvojenost udruženja od članova može biti i slaba tj. lična veza izraženija
    • personalni supstratučesnici udruženja se služe imovinom udruženja da bi ostvarili svoje ciljeve
  • Ustanova nema članove
    • esnici ustanove ostvaruju cilj koji je odredio neko drugiosnivač
    • deluje u interesu korisnikadestinatera
    • ni osnivači ni učesnici ne mogu svojom voljom organizaciji promeniti cilj, delatnost i uređenje, niti je ukinuti
      • heteronomna organizacija
    • pravna radzdvojenost ustanove od osnivača i učesnika je izrazitija, tj. lična veza slaba ili je nema
    • realni supstratučesnici ustanove služe imovini ustanove da bi ostvarili ciljeve kojima je imovina nepovratno posvećena, u prvi plan ističe imovinu

Udruženje je organizacija čiji je cilj, postojanje, uređenje i funkcionisanje opredeljuju sami članovi.

Važne podele udruženja:

  1. Po broju članova:
    • ne odlučuje broj učesnika, nego broj članova
      • učesnik je svako ko je u sastavu organizacije (organ, član, zaposleni)
      • član je samo onaj učesnik koji ima odgovarajući (članski) status
        • ko u odnosu sa organizacijom ima prava i obaveze određene vrste
          • pravo na udeo u dobiti, na učešće u upravljanju, u vođenju poslova
  1. Jednočlana – inokosna, unipersonalna
    1. ima samo jednog člana
      • jednom jedinom učesniku pripadaju sva članska prava i obaveze
      • deoničko društvo sa jednim deoničarem, društvo sa ograničenom odgovornošću sa jednim članom
    2. mogu biti samo ona kojima to dopušta njihova priroda i propis
      • zadruga upravo nastaje radi uzajamnog pomaganja, pa ne može neko sam sebi biti zadrugar
      • komanditno društvo rezultat je potrebe da se podele uloge između komplementara i konditora;
      • deoničarsko društvo, društvo sa ograničenom odgovornošću mogu biti jednočlana
  • može biti jednočlano od početka
    • ako jedno lice npr. upiše sve deonice, uplati sve udele društva sa ograničenom odgovornošću
  1. može to postati naknadno, pretvaranjem višečlanog u jednočlano
    • što se u jednom licu steknu sve deonice ili svi udeli
  • samo određenim vrstama višečlanih udruženja je dopušteno da prerastu u jednočlana, a da se time ne ugase
  1. Višečlanakolegijalna, multipersonalna, udruženja u užem smislu
    1. ako više učesnika ima status člana
    2. dovoljno je da udruženje ima bar dva člana, osim ako njegova priroda ili propis zahtevaju veći broj
      • za zadrugu tri, za političku stranku sto
  • maksimalan broj članova propisuje se samo izuzetno
    • neposredno
      • društvo sa ograničenom odgovornošću imati najviše 30 članova
    • posredno
      • ograničenim brojem deonica
  1. sve vrste udruženja mogu biti višečlana
  2. svako jednočlano uvek može postati višečlano
  1. Po intenzitetu lične veze između člana i udruženja i između članova međusobno
    1. ličnapersonalna, intuitu personae
      1. jaka lična veza između člana i udruženja i između članova međusobno
        • Član udruženja postaje se svojom voljom. Članovi saglasnim izjavama volje uređuju i menjaju organizaciju i međusobne odnose
        • Članovi su nezamenljivi, članstvo je neprenosivo i nenasledivo. Izmena člana iziskuje saglasnost svih.
        • Svaki član učestvuje u odlučivanju, upravljanju i vođenju poslova. Za odluku je potrebna jednoglasnost.
        • Samo član može biti organ.
        • Članovi svojom imovinom odgovaraju za obaveze udruženja.
        • Ime člana sadrži se u imenu udruženja
      2. npr. savezna država, komanditno društvo
    2. korporativna – korporacije, nelična
      1. slaba lična veza udruženja i člana i članova međusobno
        • Članom udruženja nekada se postaje i bez obzira na volju. Organizacija i međusobni odnosi članova uređuju se i menjaju aktom koji ne podrazumeva saglasnost svih.
        • Članovi su izmenjivi, a članstvo prenosivo i nasledivo. Ne traži se pristanak svih za promenu č Lične okolnosti ne uzrokuju prestanak udruženja.
        • Upravljati i voditi poslove udruženja mogu i lica koja nisu članovi. Odlučuje se većinom glasova.
        • Uloga organa nije rezervisana samo za članove
        • Za obaveze udruženja isključivo ono odgovara svojom imovinom
        • Ime udruženja ne mora da sadrži ime č
      2. npr. deoničarsko društvo, zadruga, opština, komora, sindikat

Ustanova je organizacija čiji cilj, uređenje i način funkcionisanja određuje osnivač, a u život sprovode učesnici.

  • Ni osnivač ni učesnici ne gospodare ustanovom, ne odgovaraju svojom imovinom za njene obaveze.
  • uticaj osnivača na cilj, uređenje i funkcionisanje iscrpljuje se aktom o osnivanju
    • samo nadzire kako učesnici ostvaruju cilj ustanove
  • ni osnivač ni učesnici ne mogu po svom nahođenju ukinuti ustanovu, jer
    • ona ne postoji u njihovom interesu, već u korist trećih lica – destinatera
      • ni korisnici ne mogu da je ukinu, jer niti su je osnovali niti su njeni učesnici
    • jednom osnovana, ustanova pripada sebi samoj

Zadužbina je organizacija čiju je imovinu osnivač nepovratno namenio da svojim prihodima dobročino ostvaruje neki društveno koristan cilj.

  • ciljevi su po pravilu mecenatski ili humanitarni.
    • mecenatski: pomaganje i unapređivanje obrazovanja, kulturnog, umetničkog, naučnog stvaralaštva
    • humanitarni: zaštita siromašnih, starih, bolesnih, dece, socijalno ugroženih
  • način ostvarivanja tih ciljeva isključivo je nenaplatan.
  • zadužbina je uvek dobrotvorna ustanovaprincip altruizma
    • činidbe vrši korisnicima dobročino, bez naknade, protivkoristi i ekvivalentnosti
  • destinateri su lica koja uživaju činidbe zadužbine
    • čija dela ona izdaje, čije školovanje stipendira, čije objekte održava

Po krugu korisnika zadužbine su privatne ili javne.

  • Privatne zadužbine deluju u korist zatvorenog kruga lica, koja pripadaju nekoj instituciji nekoj porodici, preduzeću, fakultetu itd.
    • Zadužbine preduzeća i drugih organizacija koriste pripadnicima nekog preduzeća ili druge organizacije
      • pomažu penzionisane članove, članove porodica radnika nastradalih na radu
    • Crkvene zadužbine ustanovljavaju se u korist pripadnika neke crkve ili reda
      • radi održavanja crkvenih objekata, školovanja pripadnika monaškog reda
    • Porodične zadužbine namenjene su članovima porodice
      • snošenje troškova školovanja potomaka te porodice, namenskom pomaganju određene generacije
    • Kod javnih zadužbina krug mogućih korisnika je otvoren, nije sveden na pripadnike neke institucije.
      • kada je svrha zadužbine ekonomska pomoć učesnika određenog rata, snošenje troškova lečenja žrtava neke nuklearne havarije, stipendiranje studijskih boravaka naučnika

Nije dopušteno da se zadužbina osnuje u korist unapred individualno određenog ili određenih lica.

Ako su pravilima zadužbine precizno određeni kriterijumi ko može biti korisnik, tada lice koje ispunjava tako određene uslove samim ispunjenjem po sili zakona stiče subjektivno pravo na činidbu zadužbine.

Kada je zadužbina ovlašćena da diskrecionom ocenom izabere korisnika, subjektivno pravo na činidbu zadužbine stiče se tek na osnovu akta kojim je izvršen izbor.

Promena cilja zadužbine, upotreba imovine za drugi cilj, kao i promena načina ostvarivanja cilja, dopušteni su jedino ako je ostvarenje izvorno zadatog cilja ili na izvorno zadat način postalo nemoguće ili besmisleno.

  • prihodi i imovina nisu više dovoljni za ostvarenje zadate svrhe ili na zadati način.

Ostvarivanju cilja zadužbine ne služi sama osnivačka imovina

  • Prihodi od imovine zadužbine
    • kamate dividende, dobijene zakupnine, autorski honorari
  • Prihodi stečeni po drugom osnovu
    • poklonima, legatima, naknadom štete, dobrotvornom akcijom
  • Prihodi ostvareni obavljanjem privredne delatnosti
    • može da obavlja privrednu delatnost da bi namakla sredstva za ostvarivanje svog cilja – tzv. preduzetnička zadužbina
    • ne sme koristiti ni osnivačku imovinu, ni onaj deo prihoda od imovine zadužbine i prihoda stečenih po drugom osnovu, koji je potreban za ostvarivanje cilja zadužbine
    • privrednu delatnost može da obavlja
      • sama – tzv. zadužbina-preduzeće
      • ulažući u drugo preduzeće
        • kao akcionar u deoničarskom društvu, kao imalac udela u društvu sa ograničenom odgovornošću – tzv. holding-zadužbine
      • sticanje dobiti u oba slučaja je sredstvo a ne cilj

U našem pravu zadužbina se javlja kao zadužbina u užem smislu, fond ili fondacija.

  • Razlikuju se po osnivaču, osnivačkom aktu, osnivačkim sredstvima i upravljač
  1. Zadužbina u užem smislu
    • osnivaju je samo jedno ili više fizičkih lica
    • testamentom, jednostranim pravnim poslom inter vivos, ugovorom ili zajedničkim (višestranim) aktom o osnivanju
    • od sredstava u privatnoj svojini
    • njome upravlja osnivač ili fizičko lice kome on to poveri
  2. Fondacija
    • osnivaju je samo jedno ili više pravnih lica
    • svojim opštim aktom
    • od sredstava u društvenoj svojini
    • fizička lica mogu samo naknadno da pristupe osnovanoj fondaciji kao suosnivači
    • njome upravlja njen kolegijalni organ
  3. Fond
    • osnivaju ili samo fizička lica aktima i sredstvima kao za zadužbinu ili samo pravna lica zajedno ugovorom ili zajedničkim aktom
    • od obe vrste sredstava
    • upravlja ili osnivač ili kolegijalni organ organizacije kojoj osnivač poveri fond na upravljanje

Ostale ustanove su npr. narodna banka, fondovi za zapošljavanje, stanovanje, socijalnu zaštitu, tzv. samostalni fondovi, bolnice, radio-difuzne ustanove, biblioteke, fakulteti.

  • Razlike od zadužbine:
    • Ostale ustanove obrazuju i od protivčinidaba korisnika (od ulaznica, pretplate, participacije)
    • Korisnik može da bude svako ko izjavi volju – obavezno kontrahiranje
    • Učesnici su posredstvom predstavnika uključeni u organe upravljanje mnogih ustanova
    • Uticaj osnivača na promenu uređenja, funkcionisanje i ukidanje ostalih ustanova veći je nego kod zadužbina.

Komercijalna i nekomercijalna pravna lica

Komercijalna (preduzetnička, lukrativna, profitna) organizacija dela prvenstveno da bi ostvarivala dobit (sa lukrativnim ciljem), a nekomercijalna nema takav cilj (već idealan).

Dobit je prvenstveni cilj ako organizacija svoju delatnost vrši:

  1. uz naknadu – preduzimajući teretne pravne poslove
  2. na tržištu – po principu ponude i tražnje i u uslovima konkurencije
  3. sistematskia ne tek od slučaja do slučaja
  4. kao svoju osnovnu delatnost – a ne kao sporednu ili jednu od sporednih
  • Kada nedostaje neki od tih elemenata, organizacija je nekomercijalna.

I privredna delatnost i neprivredna delatnost mogu se vršiti kako radi dobiti – komercijalno, tako i bez težnje dobiti – nekomercijalno.

  • privrednaproizvodnja robe , trgovina, promet robe, kapitala, rada
    1. nekomercijalne organizacije su npr. proizvodna zadruga, stambena zadruga
    2. komercijalne npr. zadružno proizvodno preduzeće, zadružno stambeno preduzeće, izdavačko preduzeće
  • neprivrednaobrazovanje, nauka, kultura
    1. nekomercijalne npr.javne bolnice, škole, muzeji
    2. komercijalne npr. privatne bolnice, muzičke, sportske škole

Priroda organizacije višestuko je važna.

  1. za komercijalne organizacije predviđeni su kao obavezni drugačiji statusni oblici nego za nekomercijalne
    • osnovni obavezan statusni oblik pravnog lica za komercijalnu organizaciju je preduzeće
    • za nekomercijalnu ustanova
    • sloboda izbora postoji samo između predviđenih tipova preduzeća
      1. hoće li se organizovati kao trgovačko društvo, deoničko, komanditno
  1. pravni režim preduzeća drugačiji je od pravila koja važe za ustanove
    • različiti su uslovi i postupak osnivanja
    • način priznavanja pravne sposobnosti
    • uređenje
    • vrste i sastav organa
    • nadzor
    • izvori imovine
    • prestanak
    • mogućnost stečaja
  2. nije ista ni sudska nadležnostsudovi opšte nadležnosti ili privredni sudovi
    • privredni sudovi su uvek nadležni za sporove iz privrednih odnosa komercijalnih pravnih lica

Jednosvojinska i mešovita pravna lica

Sredstva pravnog lica mogu biti u pravnom režimu društvene, državne, zadružne i privatne svojine.

Ako su sva sredstva pravnog lica podvrgnuta samo jednom od tih režima, pravno lice je jednosvojinsko: društveno pravno lice, državno pravno lice, zadružno pravno lice ili privatno pravno lice.

Kada za sredstva važe bar dva režima, pravno lice je mešovito (višesvojinsko): privatno-državno pravno lice, privatno-društveno, privatno-zadružno-državno.

Vrsta svojine višestruko je pravno važna.

  • sve vrste pravnih lica ne mogu se osnivati svakom vrstom osnivačke svojine, niti mogu imati svaku vrstu prava svojine
    • nekima priroda stvari određuje moguću vrstu ili vrste prava svojine, a drugima propis
      • statusni oblik koji se naziva društveno preduzeće predviđen je samo za sredstva u društvenoj svojini
      • privatno preduzeće – samo za ona u privatnoj svojini
      • zadružno – samo u zadružnoj svojini
    • kod drugih vrsta pravnih lica jedan te isti statusni oblik moguć je bez obzira na vrstu svojine
      • ni promena vrste svojine tokom postojanja pravnog lica ne iziskuje da se promeni vrsta pravnog lica
    • neke vrste pravnih lica, koje mogu biti osnovane samo određenom vrstom svojine, mogu potom od časa nastanka ili kasnije promeniti vrstu svojine
      • zadužbina se osniva isključivo od sredstava u privatnoj svojini
      • osnivač može odrediti aktom o osnivanju da u času nastanka pravnog lica sredstva pređu u drugu vrstu svojine
    • vrsta svojine može da utiče i na vrstu dopuštene delatnosti, na uslove i način sticanja pravne sposobnosti, način upravljanja, vrstu i sastav organa, vrstu organizacionih pravila

Privatnopravna i javnopravna pravna lica

  • podela je strana našem pravu, a u poretcima nemačkog i francuskog uticaja trojako je pozitivna
    • materijalnopravno, procesnopravno i zakonodavno

Funkcije pravnih lica

Vezivanjem prava i obaveza isključivo uz organizaciju, a ne uz njene osnivače i učesnike, institut pravno lice omogućuje:

  • Ostvarivanje trajnijih nadindividualnih ciljeva
    • čovek može putem organizacije da ostvari one ciljeve za čije postizanje njemu samom nedostaju sredstva, snage, znanja, sposobnosti ili vremena
    • pravno lice je podesnije za ostvarivanje takvih ciljeva od drugih pravnih oblika jer je
      • nezavisnije nego oni od osobina i sudbina fizičkih lica
        • pravno lice je besmrtno – teoretski večno
        • imuno na prolaznost osnivača i učesnika na promene u svom sastavu
        • putem pravnog lica se imovini osigurava nosilac koji nije unapred ničim vremenski ograničen
      • neposrednije i jače vezano za cilj
        • imovina je jače i neposrednije vezana za opredeljeni cilj nego drugim pravnim oblicima
        • veza imovine i cilja manje podložna uticaju osnivača i učesnika
          • isti cilj se može ostvarivati npr. poklonom s nalogom i legatom ili jednom vrstom pravnog lica – zadužbinom
          • u prva dva slučaja privođenje imovine nameni zavisi od toga hoće li legatar primiti legat, korisnik ispuniti nalog
          • samim nastankom pravnog lica imovina smesta i nepovratno posvećena opredeljenom cilju
  •  Lakše odvijanje pravnih odnosa, pogotovo pravnog prometa
    • pravno lice omogućuje da kao imalac prava i obaveza – kao vlasnik, kupac, oštećeni – figurira samo jedan jedini subjekt – organizacija
      • da nije pravnog lica, svi učesnici bi, koliko god da ih je, morali biti titulari prava i obaveza
      • svi bi zajedno morali preduzimati pravne poslove
      • učestvovati u vršenju prava i obaveza
      • podnositi tužbu
      • biti tuženi
      • biti poimenice upisani u zemljišnu knjigu
    • i u unutrašnjem odnosu svi su usmereni samo na jednog subjekta – pravno lice, umesto da svako sa svakim iz organizacije zasniva pravne odnose
      • da nije pravnog lica, svakom promenom sastava organizacije iznova bi morale da se menjaju ugovorne stranke, proširuje tužba, menja upis u zemljišnoj knjizi itd
    • drugi pravni oblici – ortakluk, suvlasništvo – nisu sposobni da u toj meri redukuju složenost i tako pojednostave odvijanje pravnih odnosa a pruže sigurnost
      • kod njih je onoliko pravnih odnosa koliko je učesnika organizacije, a izmena sastava učesnika odražava se na odnos
  • Obezbeđenje namirenja poverilaca
    • pravno lice omogućuje poveriocima povećane izglede za namirenje
    • pravila o pravnom licu – koja ne važe za druge pravne oblike i fizička lica čine da je organizacija sa statusom pravnog lica pouzdaniji dužnik a njena imovina izdašnija i pouzdaniji garantni fond za namirenje poverilaca
      • pravno lice za svoje obaveze odgovara i celokupnom imovinom, drugačija odgovornost je izuzetak
      • nekada i učesnici svojom imovinom odgovaraju za obaveze pravnog lica
      • iz imovine pravnog lica namiruju se samo poverioci organizacije, a ne i poverioci osnivača i učesnika
      • organizacija ne može bez imovine postati pravno lice
      • prezaduženom pravnom licu zabranjeno je da preduzima nove pravne poslove;
        • prezaduženo, platežno nesposobno i pravno lice koje posluje s gubitkom obavezni su da iniciraju postupak za saniranje ili za stečaj
      • obaveza pravnog lica da naknadi štetu ne može se sniziti zbog njegovog slabog imovinskog stanja
  • Ograničenje rizika (odgovornosti)
    • pravno lice pravnim razdvajanjem organizacije od osnivača i učesnika omogućuje da se isključivo organizacija učini odgovornom za obaveze, čime se osnivačima i učesnicima pruža izvesnost u pogledu njihovog sopstvenog rizika
    • pošto za obaveze organizacije ne odgovaraju svojom imovinom, rizik se svodi na ona sredstva – novac, prava, predmete – koja su uneli u imovinu organizacije
    • osnivač odnosno učesnik ne bi se ni odvažio na osnivanje organizacije odnosno učće u njoj, ako bi moguća odgovornost sopstvenom imovinom znatno nadrastala veličinu njegovog udela u imovini organizacije (npr.članarinu), njegov uticaj na rad organizacije (npr.broj glasova koje ima) i njegovu korist (dividendu)

Načelo pravne razdvojenosti (odvojenosti) i odstupanja

Ako je organizacija pravno lice, sama organizacija je imalac prava i obaveza, a nisu to njeni osnivači i učesnici (organi, članovi, zaposleni)

  • prava i obaveze pripadaju organizaciji a ne članovima
    • ona ima svoja prava i obaveze, a oni svoja
    • pravno lice nastaje, postoji, funkcioniše i prestaje nezavisno od svojih osnivača i učesnika
    • svako ima svoju zasebnu pravnu sudbinu

Pravna razdvojenost i samostalnost ispoljava se na sledeće načine:

  1. Imovinska i neimovinska prava i obaveze, koja pravni poredak priznaje organizaciji, pripadaju njoj samoj i samo njoj
    1. nisu ujedno prava i obaveze njenih osnivača i učesnika
    2. zgrada preduzeća nije direktorova
  2. Kada organizacija tuži ili je tužena, stranka u postupku nisu i njeni osnivači i učesnici ni obrnuto.
  3. Organizacija odgovara samo za svoje obaveze, samo svojim poveriocima i samo svojom imovinom, a tako isto njeni osnivači i učesnici.
    1. fakultet ne vrati zajam, ne mogu se zapleniti sredstva sa tekućeg računa dekana
  4. Pravne radnje (ugovori, delikti i dr.) koje učesnici organizacije preduzmu kao delovi organizacije, računaju se samo njoj, a za njih ne proizvode pravna dejstva.
    1. ako se radnici godinama služe alatom kao da pripada fabrici, održajem stiče svojinu fabrika, a ne oni
    2. lekar nestručno leči pacijenta, bolnica mu duguje naknadu štete
  5. Ime, sedište i državljanstvo organizacije ne određuje se po osnivačima i učesnicima.
    1. ako organizacija i dobije ime po osnivaču, njegovo ime čini samo jedan deo njenog imena
  6. U javnim registrima vode se prava i obaveze na ime organizacije, a ne njenih osnivača i učesnika
  7. Organizacija ne prestaje niti se menja usled smrti, izmene, isključenja osnivača i učesnika.

Samostalnost u spoljnom i unutrašnjem odnosu

  1. U odnosu na treća lica samo je organizacija pravni subjekt.
    1. učesnik se javlja tek kao deo organizacije
    2. učesnici organizacije ni ne postoje kao subjekti prava (kao imaoci prava i obaveza)
      1. ugovor, obaveza naknade štete, upis u zemljišnu knjigu ne glasi ni na koga iz organizacije, niti na sve učesnike zajedno, već na samu organizaciju. 2.
    3. Organizacija je pravni subjekt i u odnosu sa učesnicima.
      1. učesnici su u pravnom odnosu sa organizacijom, a ne međusobno
        1. kada se zapošljava, radnik ne stupa u radni odnos sa drugim zaposlenima, nego je organizacija poslodavac

Odstupanja od načela

  • Pošto je kod organizacija koja su pravna lica pravna samostalnost načelo, odstupanja moraju biti posebno predviđena da bi važila
  1. Za obaveze nekih vrsta pravnih lica ne odgovara samo organizacija svojom imovinom, nego i pojedini ili svi učesnici svojom imovinom
    • zadruga, društava sa neograničenom solidarnom odgovornošću članova (ortačkih trgovačkih društava) i dr
  2. Kod svake vrste pravnog lica moguć je tzv. prodor kroz pravno lice do učesnika
    • sud ne uvažava da su razdvojene pravne sfere organizacije i učesnika, i uzima da su učesnik i organizacija jedno, kako bi i učesnika obavezao da svojom imovinom odgovara poveriocima za obaveze organizacije
    • Uslovi za prodor do učesnika:
      • da je učesnik svojim postupkom namerno naškodio interesima poverilaca organizacije
      • bez obzira ima li namere škođenja, da bi odgovornost samo pravnog lica bila protivna svrsi instituta pravno lice i načela pravne samostalnosti (objektivna zloupotreba)
        • ako bi poverioci bili osujećeni da se namire, jer su članovi organizacije putem povoljnih zajmova sebi razdelili imovinu organizacije

Pravno lice, pojam i karakteristike

Kada je organizacija imalac prava i obaveza naziva se pravno lice.

  • biti pravno lice za organizaciju znači imati prava i obaveze u građanskopravnim odnosima
  • pravno lice označava jedno pravno svojstvo organizacije – njen pravni status
    • da je u oblasti prava subjekt prava i obaveza

Ni danas svaka organizacija nije pravno lice. Da bi organizacija bila pravno lice neophodno je da je:

  • pravno urediva
    • pravna lica mogu postati samo organizacije koje jesu ili bi mogle i trebalo da budu pravno uređene
    • pošto nisu takve ne dobijaju status pravnog lica kafansko društvo, grupa penzionera koja se sastaje u parku, izletnička družina, sedeljka
    • ni sve pravnouredive organizacije nisu pravna lica
      • ortakluk, porodična zadruga, suvlasništvo, dobrotvorna akcija, grupa za vežbe
    • pravno dopustiva
      • pravna lica mogu postati samo pravnouredive organizacije koje su uređene na pozitivan način – pravno dopuštene
      • pošto su pravom zabranjene, ne dobijaju status pravnog lica zločinačko udruženje, udruženje za nasilno obaranje vlasti
      • ni sve pravno dopuštene organizacije nisu pravna lica
        • bračna zajednica, porodično domaćinstvo, sud, tužilaštvo
      • da joj pravo prizna sposobnost da ima prava i obaveze
        • od pravnouredivih i pravnodopuštenih samo one postaju pravna lica, kojima pravni poredak prizna mogućnost da stiču prava i obavezuju se
        • pravni poredak određuje vrste organizacija koje mogu biti pravna lica
          • preduzeća, zadužbine, fondovi, fakulteti, zadruge, opštine, radnje, udruženja građana i dr.

Ono što najjasnije razlikuje organizaciju koja jeste pravno lice od one koja to nije je pravna sposobnost organizacije.

  • sposobnost organizacije da ima svoja prava i obaveze

Po tom najodlučnijem momentu može se pravno lice definisati kao pravno sposobna organizacija.

  • organizacija je pravno lice ako je pravno sposobna
  • pravno lice je organizacija koja je pravno sposobna

Atributi fizičkih lica – lično ime, državljanstvo, prebivalište i boravište

Lično ime je stalan naziv pojedinca odnosno fizičkog lica koji služi njegovom razlikovanju od drugih pojedinaca bez čega je život u zajednici nezamisliv.

  • sastoji se od prezimena odnosno porodičnog imena, kojim se izražava pripadnost određenoj porodičnoj zajednici i imena u užem smislu, kojim se pojedinac individualizuje unutar porodične zajednice, a i inače
  • obično se i ime i prezime sastoji od po jedne reči
    • u slučaju da se ime ili prezime sastoji od više reči obavezu da se u matičnu knjigu upiše i ime prezime kojim će se dete služiti u pravnom životu i obavezu deteta da se u pravnom životu služi tako izabranim ličnim imenom
  • određuju roditelji sporazumno
    • dete dobija prezime prema prezimenu jednog ili oba roditelja
    • kad su im prezimena različita, zajedničkoj deci moraju odrediti isto prezime
    • roditeljima se zabranjuje da detetu daju pogrdno ime, ime kojim se vređa moral ili je u suprotnosti sa običajima i shvatanjima sredine
    • ime određuje organ starateljstva ako roditelji nisu živi, nisu poznati, ako u zakonom određenom roku nisu odredili ime detetu, ako ne mogu da postignu sporazum o imenu, ako odrede pogrdno ime, ime kojim se vređa moral ili ime koje je u suprotnosti sa običajima ili shvatanjima sredine
    • prezime takođe određuje organ starateljstva ako roditelji nisu živi, nisu poznati ili ne mogu da postignu sporazum o imenu
  • prezime se detetu može promeniti utvrđivanjem materinstva odnosno očinstva kao i osporavanjem materinstva odnosno očinstva
    • usvojenom detetu se može promeniti prema prezimenu jednog ili oba usvojitelja
      • posle prestanka usvojenja, dete može uzeti svoje prezime
    • stupanje u brak može ali i ne mora imati za posledicu promenu prezimena, što zavisi od sporazuma supružnika, koji u tom pogledu mogu izabrati jednu od više mogućnosti:
      1. da svako zadrži svoje ranije prezime
      2. da za zajedničko uzmu prezime jednog ili drugog
  • da svako uzme prezime onog drugog i tome doda svoje
  • po prestanku braka supružnik može zadržati prezime koje je nosio u braku ili uzeti ono koje je imao pre stupanja u brak
  • građanin ima pravo da promeni lično ime, u celosti ili samo ime ili samo prezime ako je navršio 15 godina i sposoban je za rasuđivanje
    1. ako je dete navršilo 10 godina i sposobno je za rasuđivanje može dati saglasnost s promenom ličnog imena
    2. neće se odobriti
      • promena licu protiv koga se vodi krivični postupak za izbegavanja zakonom utvrđenih obaveza
      • promena u pogrdno ime ili prezime
      • promena u ime ili prezime kojim se vređa moral ili koje je u suprotnosti sa običajima i shvatanjima sredine
      • promena prezimena maloletnog lica ako bi se novo prezime razlikovalo od prezimena njegovih roditelja ili usvojioca
  • zahtev za promenu ličnog imena
    • podnosi se opštinskoj upravi na čijem području podnosilac zahteva ima prebivalište odnosno boravište
      • ako prihvati zahtev, mora da obavesti nadležnog matičara radi upisa promene ličnog imena
      • žalbu protiv rešenja o odbijanju podnosilac može izjaviti ministarstvu nadležnom za porodičnu zaštitu u roku od 15 dana od dana prijema rešenja
    • zaštita prava na lično ime
      • može se povrediti
        • sprečavanjem i ometanjem vršenja prava na lično ime
        • osporavanjem prava na lično ime
        • iskrivljavanjem ličnog imena
        • neovlašćenom upotrebom ličnog imena
      • štiti se u parničnom postupkom zahtevom od suda da
        • utvrdi postojanje prava da se služi ličnim imenom
        • naredi uklanjanje, uništenje ili preinačenje predmeta kojima je izvršena povreda prava
        • zabrani dalje vršenje ili ponavljanje radnje kojom se povređuje pravo
        • dosudi naknadu materijalne ili nematerijalne štete
        • dosudi deo dobiti ostvarene upotrebom ličnog imena
      • ako imalac prava na lično ime umre posle završene povrede, zaštitu mogu zahtevati
        • lice koje je umrli odredio da se stara o zaštiti njegovog imena, supružnik, dete i roditelj umrlog
      • pristanak za upotrebu imena
        • imalac može i uz naknadu dati pristanak za upotrebu svog ličnog imena u dopuštene svrhe
        • za upotrebu prezimena potreban je pristanak i drugih lica na koja se imaočevo prezime odnosi ako bi upotrebom bilo povređeno pravo tih lica
        • pristanak dat za jednu upotrebu, za određeni način upotrebe ili upotrebu u određenu svrhu ne smatra se pristankom za ponovljenu upotrebu, na drugi način ili upotrebu u drugu svrhu
        • ako je zadržao pravo da pristanak za uporebu ličnog imena opozove, opozivom pristanak prestaje
          • i kada nije zadržao pravo na opoziv, može pristanak opozvati ako bi upotreba s obzirom na okolnosti slučaja škodila znatno njegovim interesima a on to nije mogao predvideti
            • oštećeni ima pravo na naknadu štete prouzrokovanu opozivom pristanka

Pravna priroda prava na ime

  • ono je lične prirode (neimovinsko i neprenosivo)
  • stiče se upisom u matične knjige
  • nezastarivo je
  • deluje prema svim trećim licima
  • svako je dužan da se služi ličnim imenom
    • u isto vreme i obaveza zbog svog javnopravnog značaja

Državljanstvo je pripadnost pojedinca domaćeg državljanina određenom državnopravnom poretku.

  • ogleda se u obavezama prema državi i u tome što su mu formalnopravno dostupna sva prava koja taj pravni poredak poznaje
    • neka prava se stiču automatski rođenjem ili određenim uzrastom, a druga pod opštim uslovima jednakim za sve

Lica koja nemaju status domaćih državljana, bilo da su strani državljani ili apatridi (lica bez državljanstva) nazivaju se strancima.

  • Sa gledišta dostupnosti strancima, u svim zemljama prava se dele u tri grupe
    1. prava koja su podjednako dostupna domaćim državljanima i strancima na domaćoj teritoriji
    2. prava relativno rezervisana za domaće državljane, koja stranci mogu sticati pod određenim uslovima
      • da su stalno nastanjeni na domaćoj teritoriji
  • prava koja su isključivo vezana za domaće državljane i koja stranci nikako ne mogu sticati
    • slučaj sa aktivnim biračkim pravom ili pravom svojine na nepokretnostima

U federativnim državama pored državljanstva federacije (saveznog) postoji i državljanstvo federalne jedinice (članice federacije), sa prevagom jednog ili drugog, a u jednom broju zemalja ova državljanstva se stiču istovremeno i nijedno se ne smatra glavnim.

Prebivalište je zakonsko sedište fizičkog lica, mesto u kojem je ono u očima zakona stalno prisutno, bez obzira da li trenutno ili povremeno faktički boravi negde drugde.

  • nadležnim službama se tako omogućava uredno dostavljanje odluka, obaveštenja..
  • stvaraju se pretpostavke za funkcionalniju organizaciju mnogih službi i poslova
  • građanima se omogućuje da pronađu lice s kojim su u pravnom odnosu
  • samom građaninu da bude obavešten i da se obavesti o pitanjima koja se tiču njegovih interesa
  • vlastima da organizuju primenu sankcija i izvršavanje obaveza prema državi (služenje vojske, plaćanje određenih poreza)

Dok se državljanstvom vezuje za jedan od mnogih državnopravnih poredaka, putem prebivališta pojedinac se pravno vezuje za određeno mesto, i tako ostvaruje njegova potpunija individualizacija, mada time ona još nije konkretizovana.

Prema zakonskoj definiciji prebivalište je mesto u kome se građanin nastanio sa namerom da u njemu stalno živi, a boravište mesto u kome privremeno boravi van svoga prebivališta.

  • potrebna je i namera da se u njemu stalno živi,
    • namera življenja se ispoljava formalnokroz prijavu nadležnim vlastima, i posredno kroz zasnivanje raznovrsnih životnih odnosa
      • porodičnih, društvenih, profesionalnih, ekonomskih
    • nema bližih odredaba o tome koja se od ovih životnih sfera odnosa i interesa treba smatrati odlučujućom
      • faktičko pitanje prepušteno oceni prakse i teorije
    • stanovanje sa svojom porodicom u istom mestu je ona mera i kvalitet koji su dovoljni za kvalifikaciju prebivališta

Promena prebivališta vezana je po našem pravu za dvostruku zakonsku obavezu

  • odjavu ranijeg prebivališta koja se mora izvršiti pre napuštanja mesta prebivališta
  • prijavu novog, u roku od 8 dana „od dana nastanjenja“
  • novo prebivalište se zaniva faktičkim nastanjenjem u drugom mestu, praćenim namerom da se u njemu stalno živi

U našem pravu građanin može imati samo jedno prebivalište

  • u nemačkom pravu domicil može istovremeno biti u više mesta
    • usvojen oslabljen i u isto vreme širi pojam prebivališta sa elementima boravišta

Matične knjige su javne knjige koje sadrže podatke od značaja za pravni položaj fizičkih lica ili javne knjige o ličnim stanjima građana.

  • organizovane su po užim tzv. matičnim područjima
    • određuje skupština opštine za svako naseljeno mesto zasebno
  • vodi ih ovlašćen radnik odnosno matičar koji upisuje činjenice i podatke koji su mu prijavljeni, odnosno koje sadrži akt nadležnog organa
    • on je dužan da upis izvrši bez odlaganja, da izvršeni upis pročita licu koje prijavljuje činjenicu, odnosno svedocima, i da to potvrdi u knjizi
    • upis potpisuje lice koje je prijavilo činjenice, svedoci i matičar
    • greške koje je primetio pre zaključenja upisa matičar može sam ispraviti, a naknadne ispravke upisa mogu se vršiti samo na osnovu odluke nadležnog organa
  • karakter javnih knjiga ogleda se u tome što imaju dokaznu snagu javnih isprava i što pravo uvida u njih imaju sva pravno zainteresovana lica
  • svakom zainteresovanom mora se na njegov zahtev izdati izvod odnosno uverenje o podacima koje sadrže
  • prema vrsti činjenica odnosno podataka koji se u njih upisuju, postoje matične knjige rođenih, venčanih i umrlih

Deliktna sposobnost fizičkih lica

Deliktna sposobnost u građanskom pravu ogleda se u tome što se lično odgovara za prouzrokovanu štetu, nezavisno od toga da li istovremeno postoji i krivična odgovornost.

U našem pravu ona se stiče sa 14 godina, ali se pri tome pravi razlika:

  • maloletnici do navršene 7 godine su apsolutno deliktno nesposobni, za štetu koju prouzrokuju odgovaraju njihovi roditelji ili druga lica pod čijim su nadzorom
  • maloletnici između 7 i 14 godina odgovaraju svojom imovinom ako se dokaže da su u vreme prouzrokovanja štete bili svesni svojih postupaka
    • u pogledu njih važi oboriva pretpostavka da su nesposobni za rasuđivanje

Deliktna sposobnost u građanskom pravu nije pravna privilegija, već pravna izloženost sankciji, koja je po svojoj prirodi imovinska i sastoji su u obavezi naknade štete.

Poslovna sposobnost fizičkih lica

Poslovna sposobnost je sposobnost zaključivanja pravnih poslova, a pod ovima se podrazumevaju izjave volje koje proizvode građanskopravna dejstva, tj. nastanak, prenos, promenu ili prestanak subjektivnih građanskih prava

  • sposobnost sačiniti testament, zaključiti kupoprodajni ugovor, poklon, zakup, trampu
  • sposobnost svojim izjavama volje proizvoditi pravna dejstva

Poslovna sposobnost nužno pretpostavlja pravnu

  • da bi se svojim izjavama volje moglo stvarati prava i obaveze, potrebno je imati sposobnost biti subjekt prava i obaveza
  • subjekt prava može ali ni ne mora imati poslovnu sposobnost
  • pravni posao upravljen na odricanje od poslovne sposobnosti, na njeno ograničenje ili proširenje, ili sticanje pre nego što su se stekli zakonski uslovi, apsolutno je ništav i ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo

Sa gledišta poslovne sposobnosti fizička lica su ili potpuno nesposobna, ili ograničeno tj. delimično sposobna, ili potpuno sposobna.

  • lica koja nisu navršila 14 godina potpuno su poslovno nesposobna
    • njihovi pravni poslovi su apsolutno ništavi i ne proizvode nikakvo pravno dejstvo
      • bez obzira na vrednost posla i nezavisno od toga da li su teretni ili dobročini ili da li ih je maloletnik preduzeo sam ili uz saglasnost svog zakonskog zastupnika
    • oni ne mogu biti osnaženi naknadnom saglasnošću zakonskih zastupnika, ni organa starateljstva
    • u ime mlađih maloletnika pravne poslove zaključuju njihovi zakonski zastupnici, roditelji ili staraoci
  • stariji maloletnici tj. lica sa navršenih 14 godina, imaju ograničenu poslovnu sposobnost
    • mogu potpuno samostalno zaključivati poslove manjeg značaja
      • koji su poslovi manjeg značaja je faktičko pitanje, koje se procenjuje u svakom pojedinom slučaju
    • ostale pravne poslove mogu zaključivati uz saglasnost svog zakonskog zastupnika
      • za poslove koji prelaze okvire redovnog poslovanja i upravljanja potrebna je saglasnost organa starateljstva
    • ako je saglasnost data prethodno, pravni posao postaje perfektan i vezuje stranke od samog zaključivanja
    • u protivnom posao ne važi
      • može biti osnažen naknadnom saglasnošću u zakonskom roku
    • previsoka granica od 14 godina i neprimerena stvarnom stanju stvari
      • u uporednom pravu je prisutna veća postupnost u sticanju poslovne sposobnosti i mnogo niža starosna granica potrebna za obavljanje pojedinih kategorija poslova
    • radna sposobnost se stiče sa 15 godina u našem pravu
      • maloletnik može samostalno stupiti u radni odnos i raspolagati zaradom
      • nastojanje da se maloletnici podstiču na privređivanje ali i na racionalno trošenje
      • veliki vaspitni i socijalni značaj i odgovara savremenim težnjama u uporednom pravu
    • aktivna testamentarna sposobnost se stiče sa navršenih 16 godina pod uslovom da je sposoban za rasuđivanje
      • testament može sačiniti samo lično a ne i preko zastupnika
    • neograničenu odnosno punu poslovnu sposobnost dete stiče sa 18 godina u našem pravu
      • po svom karakteru ona je opšta i potpuna:
        • opšta jer se odnosi na zaključivanje svih pravnih poslova koje pravni poredak poznaje
        • potpuna jer se svi ti poslovi mogu zaključivati samostalno bez saglasnosti zakonskog zastupnika odnosno organa starateljstva
      • neograničena poslovna sposobnost se može steći i pre 18 godina, stupanjem u brak na osnovu sudske dozvole
        • ovako stečenu poslovnu sposobnost maloletnik zadržava i ako brak prestane pre nastupanja punoletstva
      • stanje poslovne nesposobnosti se može produžiti i posle navršene 18 godine
        • ako usled duševne bolesti, zaostalog duševnog razvoja, telesnih mana ili iz drugih razloga dete nije u stanju da se samo stara o svojoj ličnosti, pravima i interesima, roditeljsko pravo se može produžiti i posle punoletstva na predlog roditelja ili organa starateljstva odlukom suda
        • određuje da li se ovako lice izjednačava sa mlađim ili sa starijim maloletnikom
        • kad prestanu razlozi za produžetak roditeljskog prava sud donosi odluku o prestanku roditeljskog prava čije je dejstvo u tome da se stiče puna poslovna sposobnost
      • punoletno lice koje je sa 18 godina steklo poslovnu sposobnost, može kasnije biti lišeno poslovne sposobnosti
        • ako postane nesposobno za rasuđivanje ili svojim postupcima ugrožava svoja prava i interese, ili prava i interese drugih lica, usled duševne bolesti, duševne zaostalosti, staračke iznemoglosti
        • stepen lišenja poslovne sposobnosti zavisi od toga u kojoj meri je ispoljena nesposobnost za rasuđivanje a ne od razloga iz kojeg je do nje došlo
        • stavljaju se pod starateljstvo
          • staralac lica koje je potpuno lišeno poslovne sposobnosti ima dužnosti i prava staraoca maloletnog lica koje nije navršilo 14 godina
          • staralac lica koje je delimično lišeno poslovne sposobnosti ima dužnosti i prava staraoca maloletnog lica koje je navršilo 14 godina
        • ugovori i drugi pravni poslovi lica lišenog poslovne sposobnosi nevažeći su
          • pravilo važi i za poslove koji su zaključeni pošto su prestali razlozi za lišenje poslovne sposobnosi ili u toku svetlih perioda, tj. stanja u kojima je ovakvo lice svesno svojih postupaka
            • ne može se dokazivati njegova sposobnost za rasuđivanje i tako ishoditi valjanost zaključenog pravnog posla, sve dok mu sudskom odlukom ne bude vraćena poslovna sposobnost
            • može se dokazivati da jedno lice koje nije lišeno poslovne sposobnosti bilo nesposobno za rasuđivanje u vreme zaključenja pravnog posla i iz toga razloga ishoditi poništenje posla

Prestanak pravne sposobnosti fizičkih lica, proglašenje nestalog lica za umrlo, civilna smrt i komorijenti

Pravna sposobnost fizičkog lica gasi se njegovom smrću (prirodnom ili nasilnom).

U starijim pravima postojala je i civilna (građanska) smrt

  • gubitak pravne sposobnosti za života (pre faktičke smrti), u slučaju izricanja najtežih krivičnih sankcija.
  • u toku 19.veka, postojala je delimična civilna smrt u Francuskoj u slučaju osude na smrt, doživotnu robiju, ili deportaciju
    • sa pravosnažnošću krivične presude imovina osuđenika prelazila je na njihove naslednike a brak je prestajao
    • njihova fizička egzistencija je ipak sprečavala potpuni gubitak pravne sposobnosti
    • mogli su primati poklone i sticati golu svojinu u meri u kojoj je to bilo neophodno za održavanje golog života
    • ukinuta je 1854. u Francuskoj
  • po nekim stranim zakonicima civilna smrt je nastupala i stupanjem u određene monaške redove sa zavetom siromaštva
    • u našem pravu ispovedanje vere je privatna stvar građana, pa zavet siromaštva, u očima zakona, ne povlači gubitak ni sužavanje pravne sposobnosti
  • bez uticaja na pravnu sposobnost ostaje i konfiskacija
    • konfiskat zadržava mogućnost sticanja (posedovanja) prava i obaveza u ranijem obimu (njemu se oduzima samo imovina koju već poseduje, i to ne u potpunosti)

Isto dejstvo kao faktička smrt proizvodi i sudsko proglašenje nestalog lica za umrlo.

  • Nestalima se smatraju lica o čijem životu odnosno smrti postoji neizvesnost, i po tome se razlikuju od odsutnih lica, čije prebivalište nije poznato, ali za koja se pretpostavlja da su u ž
  • produžena neizvesnost ne dovodi do pretpostavke smrti
    • lice koje se radi ostvarivanja svojih prava poziva na nečiju smrt, mora pokrenuti sudski postupak i ishoditi rešenje kojim se nestalo lice proglašava za umrlo
  • prema našim pozitivnim propisima za umrlo se proglašava lice:
    1. o čijem životu za poslednjih 5 godina nije bilo nikakvih vesti, a od čijeg rođenja je proteklo 70 godina
    2. o čijem životu za poslednjih 5 godina nije bilo nikakvih vesti, a okolnosti pod kojima je nestalo čine verovatnim da više nije u životu
    3. koje je nestalo u toku rata u vezi sa ratnim događajima, a o čijem životu nije bilo nikakvih vesti 1 godinu od prestanka neprijateljstava
    4. koje je nestalo u brodolomu, saobraćajki, požaru, poplavi, zemljotresu ili kakvoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o čijem životu nije bilo nikakvih vesti za 6 meseci od dana prestanka opasnosti
  • rokovi su kraći ukoliko okolnosti čine verovatnijim da nestalo lice više nije u životu
  • u rešenju kojim se posle sprovedenog postupka nestalo lice proglašava za umrlo označiće se dan, a po mogućnosti i čas, za koji se smatra kao vreme smrti nestalog
    • ako se taj dan ne može utvrditi smatra se da je smrt nastupila prvog dana po proteku rokova (od 5 godina, godinu, 6meseci) posle kojih se može pokrenuti postupak proglašenja za umrlo.
    • istekom ovih rokova nastupaju pravna dejstva koja proizvodi i faktička smrt
      • brak prestaje a zaostavština prelazi na naslednike
    • rešenje o proglašenju nestalog lica za umrlo sadrži oborivu pretpostavku o smrti
      • može se suprotno dokazivati
        • u slučaju pozitivnog dokaza sud će ranije doneto rešenje ukinuti
      • nema uticaja na prestanak braka koji je konačan
      • sa naslednicima se postupa različito, u zavisnosti od njihove savesnosti:
        • savesni vraća ono što se kod njega zateklo i u stanju u kojem se nalazi, dok
        • nesavesni naslednik duguje ne samo ono što se zateklo kod njega, već i naknadu za smanjenje vrednosti stvari usled njihove upotrebe, kao i naknadu za sve otuđene i potrošene stvari

Činjenica smrti se upisuje u matične knjige, posle čega izvod iz njih služi kao dokaz da to lice više nije u životu.

  • ukoliko se nečija smrt ne može dokazati izvodom iz matične knjige umrlih, svako lice koje ima neposredni pravni interes može zahtevati od suda da, posle sprovedenih dokaza, utvrdi smrt tog lica
    1. u postupku za dokazivanje smrti utvrđuje se da je određeno lice zaista umrlo, utvrđuju se činjenice smrti
    2. rešenje sadrži samo pretpostavku, pa ako se naknadno dokaže da je to lice živo, ranije doneto rešenje se stavlja van snage, odnosno preinačuje

Za pravo je od značaja tačno vreme natupanja smrti (dan i čas), s obzirom na pravilo da se kao naslednik može pojaviti samo lice koje je nadživelo ostavioca (dekujusa), makar i najkraće vreme.

  • Pitanje redosleda smrti lica koja su u takvom međusobnom odnosu da se mogu nasleđivati posebno se postavlja u slučaju tkz. komorijenata, tj. lica koja su nastradala u istoj životnoj opasnosti (zemljotres, brodolom). Dva shvatanja:
    1. uzima se da komorijenti nisu izgubili život istovremeno
      • jedni druge mogu nasleđivati
      • u pogledu redosleda smrti postavljaju se izvesne pretpostavke kojima se pokušava slediti prirodan tok stvari
      • po SGZ „ako su u jednovremenoj opasnosti bili, onda se uzima da je mlađi starijega a muška glava žensku nadživela, dokle se protivno ne dokaže“
        • zakonik nije postavio pravilo o prioritetu ove dve pretpostavke
          • nije se znalo kako postupati ako je mlađa osoba ženskog, a starija muškog pola, otac i kćer npr
  1. ako se tačan redosled smrti ne može utvrditi, pretpostavlja se da su svi komorijenti nastradali istovremeno
    • jedni druge ne mogu nasleđivati
    • polazi se od toga da vanredni događaji ne poštuju ni pol ni životno doba, pa redovnog toka stvari ovde nema
    • tako je u našem pravu s obzirom da pozitivni propisi ne propisuju o ovome nikakvu pretpostavku

Fizička lica – pravna sposobnost

Fizičko lice je čovek kao pravni subjekt, tj. imalac pravne sposobnosti.

U savremenim zakonodavstvima sva ljudska bića su pravni subjekti i sva imaju isti obim i kvalitet pravne sposobnosti, bez obzira na pol, uzrast duševno stanje, telesno zdravlje, nacionalnu, rasnu ili versku pripadnost.

  • pravna sposobnost građana je opšta
    • imaju je svi bez razlike, od rođenja do smrti, i za svakog je istog obima u toku celog života
  • ponekad se izjednačava čovek kao biološka jedinka sa fizičkim licem
    • fizičko lice kao pravni pojam pretpostavlja čoveka kao biološku jedinku i pravnu sposobnost koju ona poseduje na osnovu priznanja od strane pravnog poretka
  • u izvesnoj meri i pod određenim uslovima pravnu soposbnost ima već ljudski začetak (bez obzira na svoju starost)
    • pravilo rimskog prava, po kojem se začeto dete smatra rođenim ako je to u njegovom interesu i pod uslovom da se živo rodi (nasciturus) prihvataju sva savremena prava, posebno kad u pitanju nasledna prava
    • nalazilo se i u Opštem imovinskom zakoniku za CG
    • još nerođenom detetu može biti postavljen staralac, sa zadatkom da se stara o zaštiti njegovih prava, posebno ako bi ona mogla doći u sukob sa interesima roditelja ili već rođene dece

Potpuna pravna sposobnost na osnovu koje su pod propisanim uslovima pojedincu dostupna sva prava koja pravni poredak poznaje, stiče se rođenjem, pod uslovom da je dete rođeno živo.

  • zakonska je pretpostavka da je dete živo rođeno
    • ko u cilju ostvarenja nekih svojih interesa tvrdi suprotno, to mora i dokazati, tj. da je dete rođeno mrtvo
  • kao uslov za sticanje pravne sposobnosti neka strana zakonodavstva zahtevaju i vitalnost deteta, njegovu sposobnost da živi
    • takvim se smatra ako s obzirom na svoju telesnu građu nije unapred osuđeno na smrt
    • prema jednom stanovištu za sticanje pravne sposobnosti zahteva se da novorođenče ima ljudski oblik, da nije rođeno kao nakaza, monstrum
      • član 36 Srbijanskog građanskog zakonika, predviđa da „pod imenom lica zakon uzima svako čovečje stvorenje“
      • zahtev da „stvorenje ima čovečiji oblik“ i da monstrum nije čovečije stvorenje
      • ovo stanovište je s pravom odbačeno
        • teško je povući granicu između normalnog i nenormalnog
        • ovakva ljudska bića ne bi uživala pravnu zaštitu

Subjekti prava, uopšte o pravnoj, poslovnoj i deliktnoj sposobnosti

Pravni subjekti se mogu definisati kao imaoci pravne sposobnosti.

  • pravna sposobnost se sastoji u mogućnosti da se bude imalac prava i obaveza
    • dovoljno je postojanje same pravne sposobnosti, čak i ako bi se zamislilo da se na osnovu nje ne poseduje nijedno pravo niti obaveza
    • Bogišić: „Imalac se zove svako ko ima nešto u imovini svojoj. Imaonik je ne samo onaj koji doista nešto ima, nego uopšte svaki čovjek, pa i svaka ustanova, kojima se priznaje pravo i podobnost imati svoju sopstvenu imovinu“.

Postoje dve vrste pravnih subjekata:

  • ljudi kao pojedinci – fizička lica
  • organizacije snabdevene pravnom sposobnošću – pravna lica
    • laici upotrebljavaju izraz da njime označe lica sa stručnom pravničkom spremom
    • ako se izrazom hoće ukazati na pravnu sposobnost koju poseduju određene organizacije onda bi se sa istim pravom mogao upotrebiti da se njime označe i fizička lica

Pravni subjekti se često nazivaju nosiocima prava i obaveza

  • rogobatan način izražavanja, jer se prava i obaveze imaju

Imaonici se u  OIZ za CG dele na lične i nelične.

  • Lični imaonik u smislu i razumu zakonskom, svaki čovjek, počem je svakome čovjeku bez izuzetka priznato opšte pravo imaoništva.
  • Nelični je imaonik ona ustanova koju zakon smatra, poput čovjeka, imaonikom kakvih dobara, tj. priznaje joj imaonička prava.

Životinjama zasad nije priznat pravni subjektivitet.

  • Pravnu zaštitu koju uživaju, pravnici objašnjavaju na razne druge načine:
    • da su to „zaštićene stvari“
    • da je reč o krivičnopravnim propisima čija je svrha suzbijanje „niskih instikata“ i postupaka brutalnosti