Zahtev za zaštitu zakonitosti

Zakonsko uređenje dozvoljenosti zahteva

  • Sistem pozitivne i negativne selekcije: Pitanje dozvoljenosti ovog vanrednog pravnog leka u Zakoniku se rešava tako što se najpre u opštem smislu određuje osnov za podnošenje zahteva, a potom se taksativno navode određene odluke ili procesne povrede koje se isključuju od mogućnosti pobijanja.
  • Opšti osnovi za podnošenje: Ovlašćeno lice može podneti zahtev pod sledećim zakonskim uslovima:
    1. Protiv pravnosnažne odluke javnog tužioca ili suda.
    2. Zbog povrede odredaba postupka koji je prethodio donošenju te pravnosnažne odluke.

Apsolutna nedozvoljenost zahteva (Isključenje pravnog leka)

Zahtev za zaštitu zakonitosti je zakonom apsolutno isključen (nije dozvoljen) u sledeća dva slučaja:

  • Protiv odluke o zahtevu za zaštitu zakonitosti (zabrana pobijanja odluke donete povodom samog ovog vanrednog pravnog leka).
  • Zbog povrede odredaba postupka koji je pred Vrhovnim kasacionim sudom prethodio donošenju odluke.

Aktivna legitimacija (Titulari prava na podnošenje)

Pravo na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti imaju subjekti podeljeni prema procesnim funkcijama:

  • Subjekat u funkciji optužbe: Republički javni tužilac.
  • Subjekti u funkciji odbrane: Okrivljeni i njegov branilac.

Pravni položaj i razlike u uslovima podnošenja između optužbe i odbrane

A) Republički javni tužilac (Potpuno pravo)

Republički javni tužilac ima potpuno pravo na podnošenje zahteva, koje se ogleda u sledećem:

  • Pravac podnošenja: Zahtev može podneti kako na štetu, tako i u korist okrivljenog.
  • Nepostojanje posebnih ograničenja: Njegovo pravo nije uslovljeno dodatnim procesnim pretpostavkama, poput poštovanja roka za podnošenje.

B) Odbrana – okrivljeni i branilac (Ograničeno pravo)

Kada odbrana podnosi zahtev koji se temelji na zakonom predviđenim razlozima, moraju se kumulativno ispuniti sledeći uslovi:

  • Prethodno korišćenje žalbe (redovnog pravnog leka).
  • Poštovanje zakonom propisanog roka za podnošenje.
  • Obavezno stručno zastupanje (Postulat branioca): Okrivljeni ima zakonsko ograničenje prema kojem zahtev za zaštitu zakonitosti ne može podneti samostalno, već to mora učiniti isključivo preko branioca.

Dopuštenost zahteva u specifičnim procesnim situacijama

Zakonik izričito dozvoljava podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti čak i u slučajevima kada je nastupila okolnost koja načelno preči dalje vođenje postupka ili izvršenje sankcije, odnosno:

  • Nakon što je okrivljeni obuhvaćen aktom amnestije ili pomilovanja.
  • Nakon što je nastupila zastarelost krivičnog gonjenja.
  • Nakon što je okrivljeni umro.
  • Nakon što je izrečena kazna u potpunosti izdržana.

Odustanak od već podnetog zahteva

  • Procesno raspolaganje: Lice koje je iniciralo postupak podnošenjem zahteva zadržava pravo da od njega odustane.
  • Vremenska granica: Odustanak je pravno moguć u svakom trenutku do donošenja odluke suda o podnetom zahtevu.

Sadržaj zahteva za zaštitu zakonitosti i razlozi za njegovo podnošenje

Sadržajni elementi zahteva за zaštitu zakonitosti

Prilikom sastavljanja ovog vanrednog pravnog leka, podnosilac mora poštovati stroga pravila u pogledu njegovog sadržaja:

  • Obavezno navođenje razloga: U zahtevu se mora precizno navesti razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka.
  • Dokazna dužnost kod odluka Ustavnog suda ili ESLJP: Ukoliko se zahtev temelji na odluci Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), podnosilac ima zakonsku obavezu da uz zahtev dostavi i odluku tog suda. Tom odlukom mora biti utvrđena povreda ili uskraćivanje ljudskog prava i slobode okrivljenog ili drugog učesnika u postupku, koje su zajemčene Ustavom ili Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnim protokolima.

Zakonski razlozi za podnošenje zahteva

Zahtev za zaštitu zakonitosti se može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili u postupku koji je prethodio njenom donošenju opciono ostvaren neki od sledećih razloga:

  • Povreda zakona, što u procesnom smislu obuhvata dve alternativne situacije:
    • a) da je pravnosnažnom odlukom ili u postupku koji joj je prethodio povređena odredba krivičnog postupka, ili
    • b) da je na činjenično stanje utvrđeno u pravnosnažnoj odluci pogrešno primenjen zakon.
  • Primena neustavnog zakona: Kada je u postupku primenjen zakon za koji je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nije u saglasnosti sa:
    • a) Ustavom, ili
    • b) opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorima.
  • Povreda ljudskih prava i sloboda: Kada je povređeno ili uskraćeno ljudsko pravo i sloboda okrivljenog ili drugog učesnika u postupku (zajemčeno Ustavom ili Evropskom konvencijom i dodatnim protokolima), pod uslovom da je ta povreda prethodno već utvrđena odlukom Ustavnog suda ili ESLJP.

Posebni rokovi za podnošenje zahteva

U zavisnosti od osnova na kome se zahtev temelji, zakon propisuje posebne rokove za njegovo podnošenje:

  • Rok kod zahteva utemeljenog na odluci Ustavnog suda ili ESLJP: Može se podneti u roku od tri meseca od dana kada je ovlašćenom licu dostavljena odluka Ustavnog suda ili ESLJP.
  • Rok i uslovi kada zahtev podnosi okrivljeni: Kada okrivljeni podnosi zahtev zbog tačno određenih (taksativno navedenih) povreda odredaba Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) koje su učinjene u prvostepenom postupku ili pred apelacionim sudom, moraju se kumulativno ispuniti dva uslova:
    1. Poštovanje roka: Okrivljeni može podneti zahtev isključivo u roku od 30 dana od dana kada mu je dostavljena pravnosnažna odluka.
    2. Prethodno korišćenje žalbe: Okrivljeni je u konkretnom slučaju prethodno morao da koristi redovni pravni lek (žalbu) protiv odluke koju sada pobija zahtevom.

Katalog povreda za koje važe kumulativni uslovi za okrivljenog (Rok od 30 dana i prethodna žalba)

U taksativno navedene povrede Zakonika kod kojih okrivljeni mora ispuniti uslov roka i prethodnog žaljenja spadaju:

  1. Kršenje pravila o obaveznoj stručnoj odbrani.
  2. Donošenje odluke uprkos postojanju trajne procesne smetnje za krivično gonjenje – ako je nastupila zastarelost krivičnog gonjenja, ako je ono isključeno usled amnestije ili pomilovanja, ako je stvar već pravnosnažno presuđena, ili postoje druge okolnosti koje trajno isključuju krivično gonjenje.
  3. Kršenje pravila o obaveznom izuzeću sudije – ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija ili sudija porotnik koji se morao izuzeti.
  4. Povreda odredaba postupka od strane suda u pogledu postojanja optužbe ovlašćenog tužioca, odnosno odobrenja nadležnog organa.
  5. Greške u pogledu identiteta između optužbe i presude, i to u dva oblika:
    • a) ako sud presudom nije potpuno rešio predmet optužbe,
    • b) ukoliko je presudom prekoračena optužba.
  6. Povređivanje presudom zabrane preinačenja na štetu optuženog (reformatio in peius).
  7. Dokazna nevaljanost odluke – ako se odluka zasniva na dokazu na kojem se po odredbama Zakonika ne može zasnivati (izuzetak: povreda ne postoji ako je, s obzirom na druge izvedene dokaze, očigledno da bi i bez tog dokaza bila donesena ista presuda).
  8. Određene povrede krivičnog zakona:
    • a) ako delo za koje se goni uopšte nije krivično delo,
    • b) ukom je u pogledu krivičnog dela koje je predmet optužbe primenjen zakon koji se ne može primeniti,
    • c) ako je odlukom o krivičnoj sankciji, oduzimanju imovinske koristi ili opozivanju uslovnog otpusta povređen zakon.
  9. Povrede zakona u sudskoj odluci koje se odnose na:
    • a) dosuđeni imovinskopravni zahtev ili oduzimanje imovine proistekle iz krivičnog dela,
    • b) troškove krivičnog postupka.

Postavi komentar