Nove kriminološke teorije: Racionalnog izbora, Životne sredine, Kulturalne kriminologije
Teorije racionalnog izbora su derivati Klasične škole i njenog indeterminističkog učenja
Teorija o zločinu kao izabranom ponašanju
Wilson & Herrnstein – Zločin i ljudska priroda
- ljudi se kada imaju mogućnost izbora opredeljuju za određeni način ponašanja
- dve grupe činilaca
- biološki faktori
- tip telesne strukture i genetika
- psihički faktori
- učenje i uslovljavanje u porodici
- utiču kako će ličnost proceniti nagrade i kažnjavanje koje sleduje njihovim delima
- biološki faktori
- pojedinac učenjem u porodici i drugim interakcijama razvija svoju savest što je najbolja prevencija
- niz faktora da ne izvrši zločin
- griža savesti, odobrenje ličnosti kojima se veruje, osećaj za pravdu, impulsivnost, uticaj sredstava masovne komunikacije, školovanje, stanje privreve itd
- objašnjava i neuobičajena dela patoloških pojedinaca
Teorija rutinske aktivnosti
Cohen & Felson – Društvene promene i trendovi kriminaliteta, pristup rutinske aktivnosti
- objašnjavaju porast otimačkih krivičnih dela kojima se žrtvi oduzima
- tri bitna elementa
- motivisani prestupnici
- pogodne mete
- odsustvo osposobljenih zaštitnika od prestupa
- daje se veliki značaj
- misli se i na mnoštvo procedura kojima građani svakodnevno štite svoju i tuđu imovinu
- na promene stope utiču mnoge pojave
- industrijska proizvodnja, broj skupih i nedovoljno zaštićenih predmeta, navike i način života potencijalne žrtve
Pamela Wilcox, Kenneth Land i Scott Hunt
- teorija o kriminalnim okolnostima
- osnovna teza je da nivo stope pojavljivanja, lokacija i distribucija kriminalnih dela može biti objašnjena u terminima kriminalnog izbora
- okolnosti u kojima se u vremenu i prostoru sustiču motivisani prestupnici, pogodne mete i odsustvuju osposobljeni čuvari
- osnovna teza je da nivo stope pojavljivanja, lokacija i distribucija kriminalnih dela može biti objašnjena u terminima kriminalnog izbora
Smatraju da su izgradili opštu teoriju kriminaliteta jer nastoje da objasne i individualne činioce kao i uticaj sredine.
Nove teorije životne sredine
Paul & Patricia Branthingham – Kriminologija životne sredine
- zločin ima četiri elementa
- zakon koji ga zabranjuje
- izvršilac
- objekat – meta koja se napada ili ugrožava
- mesto
- pitanja:
- gde i zašto se dešavaju
- kako prestupnici biraju mesto
- kakav značaj mestu daje krivični zakon
- koliko su objekti napada dostupni
- da li je prestupnik prethodno tu boravio
- različita distribucija kriminaliteta u američkim gradovima
- usled uticaja velikih tržnih centara, saobraćajnih čvorišta, loših delova grada u kojima cveta prostitucija i sl
- izvode zaključak da njihova teorija može poslužiti kao osnova za objašnjenje razlika u rasprostranjenosti kriminaliteta između različitih gradova i unutar samog grada
- zasnivanje novih oblika prevencije zasnovanih na prostornoj distribuciji
Marcus Felson – Zločin i priroda
- razradio svoje viđenje zločina kao produkta ekosistema
- kako prestupnici odabiraju žrtvu
- zločin je životni proces
- život ima 7 posebnih potreba
- organizacija
- prilagođavanje
- metabolizam
- kretanje
- porast
- reprodukcija
- razdražljivost
- mogu se pratiti na primeru zločina i kriminaliteta
- život ima 7 posebnih potreba
- distribucija krivičnih dela u odnosu na doba dana i prema uzrastu učinioca
- zločin je izazvan životom samim
- život nagoni ljude da traže sigurnost
- naturalistička redukcija kriminaliteta
Teorije kulturalne kriminologije
Kulturalna kriminologija ima za cilj da izričito i direktno obuhvati kulturološke dimenzije zločina i kontrole kriminaliteta
Kritičnost koju pokazuju prema stavovima u konvencionalnoj kriminologiji je bitna crta kulturalista.
Ferrel – Kulturalna kriminologija – postmoderni spektakl
- ključna uloga je data kulturalizmu u otkrivanju značenja, izgleda i realne slike kriminaliteta i kolektivne reakcije na zločin
- fokusira se na
- aktivnosti kriminalaca,
- način života marginalnih grupa i
- uticaj sredstava masovne komunikacije i popularne kulture na imidž kriminaliteta i praksu organa formalne socijalne kontrole
- centralni problem kriminologije nije odgovor na pitanje šta je zločin nego predstave zločina stvoren u masovnim medijima
- metodološki postupci: predlažu primenu novih, bližih estetici analiza stila i značenja
David Kidd Hewitt
- mediji predstavljaju jedno od najznačajnijih sredstava manipulacije javnošću
- selektivno iskrivljuju podatke i manipulišu njima
- stvaraju lažnu sliku o kriminalitetu koja promoviše stereotipe, pristrasnost, predrasude i grubo prekomerno pojednostavljenje činjenica
- nisu samo zvanične statistike one koje pokazuju krivu sliku o kriminalitetu već su i mediji krivi zbog
- manipulacije i raspirivanja straha
- popularisanja nasilja kao načina rešavanja unutrašnjih tenzija i međuljudskih razmirica
- mediji prikazuju daleko više zločina učinjenih protiv osoba koje su posebno ranjive kakve su žene i starija lica
- promena načina na koji se prikazuju policajci i njihovo angažovanje
- beskompromisni borci, ratnici koji ne prezaju od upotrebe nasilja prema neprijatelju
Presdee – Kulturalna kriminologija i karneval zločina
- april 1999 i zastrašujući događaji u svetu
- koren fascinacije nasiljem i zločinom je što nas oni emocionalno angažuju – kroz mržnju, bes, frustraciju ali i oduševljenje i ljubav
- zadovoljstvo se pretvara u predstavu a njen krajni cilj je oduševljenje do koga se dolazi kršenjem granica, konfrontiranjem ,igrom na ivici društvenog života
- drugi život ljudi – kršenje zabrana, spremnost da se uništava, ponaša nemoralno, necivilizovano
- život postaje karneval za vreme koga je dozvoljeno ono što je u svakodnevnici zabranjeno
- taj drugi život bude demonizovan i kriminalizovan od realnog života
- akteri se pitaju kako je moguće da neki imaju sve a drugi ništa
- ne pravda nasilje i neprihvatljivo ponašanje onih koji se ponašaju karnevalski
- ukazuje da se zločin ne može razumet ako se ignoriše kultura
- moramo biti senzitivni u odnosu na marginalne društvene grupe umesto da ih ignorišemo
Burke – Shizofrenija zločina
- kontradiktorni dualizam koji karakteriše odnos postmodernih društava prema kriminalitetu
- individualnost i prava pojedinca se polako povlače pred svemoćnim MI
- širenje propagande kojom se tvrdi da je jedini izlaz objava i vođenje rata sa zločinom
- uvode se televizijski zatvoreni sistemi u cilju vršenja nadzora nad ljudima
- usvajanje zakona kojima se prava ograničavaju
- strategije kontrole kriminaliteta koje su totalitarne više nego demokratske
- kriminalitet dobija karakter univerzalnog
- većina ljudi aista podseća na shizofrenika koji traži da dobije rat s kriminalcima a u drugom životu sami krše krivične zakone
- brisanje granica – blurring of boundaries
- individualnost i prava pojedinca se polako povlače pred svemoćnim MI
