Nove kriminološke teorije: Racionalnog izbora, Životne sredine, Kulturalne kriminologije

Teorije racionalnog izbora su derivati Klasične škole i njenog indeterminističkog učenja

Teorija o zločinu kao izabranom ponašanju

Wilson & Herrnstein – Zločin i ljudska priroda

  • ljudi se kada imaju mogućnost izbora opredeljuju za određeni način ponašanja
  • dve grupe činilaca
    • biološki faktori
      • tip telesne strukture i genetika
    • psihički faktori
      • učenje i uslovljavanje u porodici
    • utiču kako će ličnost proceniti nagrade i kažnjavanje koje sleduje njihovim delima
  • pojedinac učenjem u porodici i drugim interakcijama razvija svoju savest što je najbolja prevencija
  • niz faktora da ne izvrši zločin
    • griža savesti, odobrenje ličnosti kojima se veruje, osećaj za pravdu, impulsivnost, uticaj sredstava masovne komunikacije, školovanje, stanje privreve itd
  • objašnjava i neuobičajena dela patoloških pojedinaca

Teorija rutinske aktivnosti

Cohen & Felson – Društvene promene i trendovi kriminaliteta, pristup rutinske aktivnosti

  • objašnjavaju porast otimačkih krivičnih dela kojima se žrtvi oduzima
  • tri bitna elementa
    • motivisani prestupnici
    • pogodne mete
    • odsustvo osposobljenih zaštitnika od prestupa
      • daje se veliki značaj
      • misli se i na mnoštvo procedura kojima građani svakodnevno štite svoju i tuđu imovinu
  • na promene stope utiču mnoge pojave
    • industrijska proizvodnja, broj skupih i nedovoljno zaštićenih predmeta, navike i način života potencijalne žrtve

Pamela Wilcox, Kenneth Land i Scott Hunt

  • teorija o kriminalnim okolnostima
    • osnovna teza je da nivo stope pojavljivanja, lokacija i distribucija kriminalnih dela može biti objašnjena u terminima kriminalnog izbora
      • okolnosti u kojima se u vremenu i prostoru sustiču motivisani prestupnici, pogodne mete i odsustvuju osposobljeni čuvari

Smatraju da su izgradili opštu teoriju kriminaliteta jer nastoje da objasne i individualne činioce kao i uticaj sredine.

Nove teorije životne sredine

Paul & Patricia Branthingham – Kriminologija životne sredine

  • zločin ima četiri elementa
    • zakon koji ga zabranjuje
    • izvršilac
    • objekat – meta koja se napada ili ugrožava
    • mesto
  • pitanja:
    • gde i zašto se dešavaju
    • kako prestupnici biraju mesto
    • kakav značaj mestu daje krivični zakon
    • koliko su objekti napada dostupni
    • da li je prestupnik prethodno tu boravio
  • različita distribucija kriminaliteta u američkim gradovima
    • usled uticaja velikih tržnih centara, saobraćajnih čvorišta, loših delova grada u kojima cveta prostitucija i sl
  • izvode zaključak da njihova teorija može poslužiti kao osnova za objašnjenje razlika u rasprostranjenosti kriminaliteta između različitih gradova i unutar samog grada
  • zasnivanje novih oblika prevencije zasnovanih na prostornoj distribuciji

Marcus Felson – Zločin i priroda

  • razradio svoje viđenje zločina kao produkta ekosistema
  • kako prestupnici odabiraju žrtvu
  • zločin je životni proces
    • život ima 7 posebnih potreba
      • organizacija
      • prilagođavanje
      • metabolizam
      • kretanje
      • porast
      • reprodukcija
      • razdražljivost
    • mogu se pratiti na primeru zločina i kriminaliteta
  • distribucija krivičnih dela u odnosu na doba dana i prema uzrastu učinioca
  • zločin je izazvan životom samim
  • život nagoni ljude da traže sigurnost
  • naturalistička redukcija kriminaliteta

Teorije kulturalne kriminologije

Kulturalna kriminologija ima za cilj da izričito i direktno obuhvati kulturološke dimenzije zločina i kontrole kriminaliteta

Kritičnost koju pokazuju prema stavovima u konvencionalnoj kriminologiji je bitna crta kulturalista.

Ferrel – Kulturalna kriminologija – postmoderni spektakl

  • ključna uloga je data kulturalizmu u otkrivanju značenja, izgleda i realne slike kriminaliteta i kolektivne reakcije na zločin
  • fokusira se na
    • aktivnosti kriminalaca,
    • način života marginalnih grupa i
    • uticaj sredstava masovne komunikacije i popularne kulture na imidž kriminaliteta i praksu organa formalne socijalne kontrole
  • centralni problem kriminologije nije odgovor na pitanje šta je zločin nego predstave zločina stvoren u masovnim medijima
  • metodološki postupci: predlažu primenu novih, bližih estetici analiza stila i značenja

David Kidd Hewitt

  • mediji predstavljaju jedno od najznačajnijih sredstava manipulacije javnošću
    • selektivno iskrivljuju podatke i manipulišu njima
    • stvaraju lažnu sliku o kriminalitetu koja promoviše stereotipe, pristrasnost, predrasude i grubo prekomerno pojednostavljenje činjenica
  • nisu samo zvanične statistike one koje pokazuju krivu sliku o kriminalitetu već su i mediji krivi zbog
    • manipulacije i raspirivanja straha
    • popularisanja nasilja kao načina rešavanja unutrašnjih tenzija i međuljudskih razmirica
  • mediji prikazuju daleko više zločina učinjenih protiv osoba koje su posebno ranjive kakve su žene i starija lica
  • promena načina na koji se prikazuju policajci i njihovo angažovanje
    • beskompromisni borci, ratnici koji ne prezaju od upotrebe nasilja prema neprijatelju

Presdee – Kulturalna kriminologija i karneval zločina

  • april 1999 i zastrašujući događaji u svetu
  • koren fascinacije nasiljem i zločinom je što nas oni emocionalno angažuju – kroz mržnju, bes, frustraciju ali i oduševljenje i ljubav
  • zadovoljstvo se pretvara u predstavu a njen krajni cilj je oduševljenje do koga se dolazi kršenjem granica, konfrontiranjem ,igrom na ivici društvenog života
  • drugi život ljudi – kršenje zabrana, spremnost da se uništava, ponaša nemoralno, necivilizovano
  • život postaje karneval za vreme koga je dozvoljeno ono što je u svakodnevnici zabranjeno
  • taj drugi život bude demonizovan i kriminalizovan od realnog života
  • akteri se pitaju kako je moguće da neki imaju sve a drugi ništa
  • ne pravda nasilje i neprihvatljivo ponašanje onih koji se ponašaju karnevalski
    • ukazuje da se zločin ne može razumet ako se ignoriše kultura
    • moramo biti senzitivni u odnosu na marginalne društvene grupe umesto da ih ignorišemo

Burke – Shizofrenija zločina

  • kontradiktorni dualizam koji karakteriše odnos postmodernih društava prema kriminalitetu
    • individualnost i prava pojedinca se polako povlače pred svemoćnim MI
      • širenje propagande kojom se tvrdi da je jedini izlaz objava i vođenje rata sa zločinom
      • uvode se televizijski zatvoreni sistemi u cilju vršenja nadzora nad ljudima
      • usvajanje zakona kojima se prava ograničavaju
      • strategije kontrole kriminaliteta koje su totalitarne više nego demokratske
    • kriminalitet dobija karakter univerzalnog
      • većina ljudi aista podseća na shizofrenika koji traži da dobije rat s kriminalcima a u drugom životu sami krše krivične zakone
      • brisanje granica – blurring of boundaries

 

Ekološka teorija; Teorije o učenju;

Ekološka teorija

Prvi predstavnici Čikaške škole se bave distribucijom društveno nepoželjnih pojava u Čikagu.

Clifford Shaw i Henry McKay dolaze  izvesnih zaključaka u radu Maloletnička delinnkvencija i gradska područja

  • grad je prikazan kao celina više jasno omeđenih gradskih ekoloških područja koja su ga delila na pet koncentričnih zona u širini od po dve milje između kojih se nalaze međuzone
  • najveća koncentracija kriminaliteta je u tranzicionoj unutrašnjoj zoni naseljenoj doseljenicima smeštenoj uz biznis centralnu zonu
  • smanjuje se idući od centra ka periferiji
  • imali su snažan uticaj na mnoge kriminologe duže od 70 godina

Trasher – Gangovi u Čikagu:

  • proučavao hiljadu čikaških gangova
  • rezultate je objavio u delu Gang
    • nastanak gangova je posledica društvene dezorganizacije u crnačkom getu i slamovima
  • bitne karakteristike ganga:
    • individualnost
    • nastaju spontano i neplanirano
    • zasnivaju se na odnosima licem u lice među članovima
    • međusobno podsticanje i dogovor među članovima
    • kolektivni identitet članova se izgrađuje u konfliktu sa drugim takvim grupama ili organima vlasti
    • aktivnosti su različite za članove
    • gang može prerasti u kriminalnu bandu
    • svaki gang kontroliše „svoju teritoriju“
  • detaljno opisuje kako sredina utiče na delikventno ponašanje
  • potkultura maloletnika nastaje u onome što on naziva napuklinama sadejstvom činilaca kao što su nebriga gradske sredine i nemogućnost stvaranja legitimnog identiteta u razdoblju mladalačke turbulencije

Teorije o učenju

Nastaju u psihologiji i vide prestupništvo kao nešto što se uči.

Začetnik je ruski naučnik Ivan Pavlov (Pavlovljev uslovni refleks) – odnosi se na objašnjenje ljudskog ponašanja interakcijom jedinke sa svetom u kome se nalazi

Frederick Skinner je proučavao kako posledice određenih ponašanja utiču na živa bića.

  • u zavisnosti od (ne)poželjnosti efekta kod njih dolazi do pojačavanja odnosno smanjivanja ranijeg ponašanja
  • ABC teorija – ranije (Antecedent) ponašanje (Behaviour) dovodi do posledica (Consequens)
    • to je psihološki pozitivizam
    • polazi od tvrdnje da su ponašanja živih bića uslovljena spoljnim činiocima
    • te faktore možemo utvrditi i meriti i tako uticati na ponašanje individue

Albert Bandura

  • spaja operantno učenje i klasično uslovljavanje
  • tri pojma u osnovi ovog stanovišta:
    • učenje
    • društvo
    • kognicija – saznanje odnosno mentalni događaj koji svako od nas neposredno iskusi ali ga ne možemo direktno opaziti kod drugog
  • operantno učenje insistira na uticaju sredine
  • društveno učenje ukazuje na značaj posmatranja druhih – modeli
  • razmatranje motivacije
    • tri tipa:
      • direktno potkrepljenje
      • supstitutivno ili vikarijsko potkrepljenje – posmatranjem modela
      • samopotkrepljenje – kao rezultat uzimanja u obzir zadovoljstva ili ponosa zbog sopstvene aktivnosti
  • recipročni determinizam ljudskog ponašanja

Najznačajniji predstavnici Sutherland i Akers

Edwin Sutherland

  • kriminalno ponašanje uči kroz interakciju sa drugim ljudima u bliskim grupama ako u njima preovlađuju prestupnički modeli ponašanja
  • kriminalitet je proizvod diferencijalne asocijacije – različito povezivanje – sa kriminalnim i nekriminalnim normama
    • lice postaje delinkvent zbog kontakta sa kriminalnim obrascima i zbog odvajanja od antikriminalnih
    • svako nužno asimiluje kulturu koja ga okružuje pod pretpostavkom da ga drugi obrasci u tome ne sprečavaju
  • Principi kriminologije
    • sedam pravila koja objašnjavaju suštinu teorije od kojih su najvažnije
      • proces koji za posledicu ima sistematsko kriminalno ponašanje u suštini isti kao onaj koji rezultira poštovanjem prava
      • kriminalno ponašanje određeno je procesom povezivanja sa onima koji vrše zločine baš kao što je i suprotno ponašanje određeno procesom povezivanja sa onima koji poštuju zakon
  • Kritike
    • učenje dovodi u zavisnost samo od spoljašnjih dodira, zanemaruje ličnost kao činilac
    • teorija se uglavnom odnosi na prenošenje kriminalnih stavova i tehnika
      • ne objašnjava se kako je do njih prvi put došlo

Ronald Akers

  • pokušava da proširi Sutherlandovu teoriju
  • Devijantno ponašanje: pristup socijalnog učenja
    • kriminalno ponapanje je naučeno
    • diferencijalna asocijacija potkrepljenje
  • ključni pojmovi teorije:
    • potkrepljenje – da bismo šta učinili potrebno je da budemo motivisani nagradom – pozitivno ili uklanjanjem nečega bolnog iz okoline subjekta – negativno potkrepljenje
      • može biti društveno i nedruštveno
    • kažnjavanje – može biti pozitivno – oduzimanje nekog dobra i negativno – sastoji se  u izostanku nagrade ili privilegije
    • modeli za podražavanje odnosno modelovanje ponašanje, diferencijalno potkrepljenje, diskriminatorni stimulansi, verbalni simboli, neutralizujuće definicije

Ceo pristup se zove – Teorije socijalnog učenja

  • odlučujući uticaj društvenih činilaca
  • grupe i pojedinci koji deluju na glavne izvore potkrepljenja imaju najveći uticaj kako ćemo se ponašati
    • primarne ali i sekundarne referentne grupe – školske, radne i pravosudne

Pojam, značaj i podela teorija

Kriminološke teorije su sva na naučnoj argumentaciji zasnovana uopštena objašnjenja pet elemenata koji sačinjavaju kriminalni fenomen.

Prisutno je shvatanje da je teorija nešto veoma apstraktno, neka vrsta mentalne gimnastike.

Bez teorija ne bismo razumeli pojave niti ih mogli predvideti i uticati na njih.

Sistematizacija se zasniva na podelu koju je pre više decenija dao američki autor George Vold na:

  • klasicizam
  • pozitivizam i
  • teorije o ponašanju krivičnog zakonodavca

Sve teorije u kriminologiji delimo na četiri celine:

  • klasicističke teorije – zasnivaju se na učenju Klasične škole u krivičnim naukama
  • pozitivističke teorije – nastale su kao izraz želje da se nauka o zločinu igradi na principima prirodnih nauka
  • teorije društvene reakcije – 60ih godina 20. veka kriminološki radovi se orijentišu prema načinu kako društvo reaguje na takva dela
  • novije kriminološke teorije – sadrže elemente sve tri prethodne grupe