Nove kriminološke teorije: Racionalnog izbora, Životne sredine, Kulturalne kriminologije

Teorije racionalnog izbora su derivati Klasične škole i njenog indeterminističkog učenja

Teorija o zločinu kao izabranom ponašanju

Wilson & Herrnstein – Zločin i ljudska priroda

  • ljudi se kada imaju mogućnost izbora opredeljuju za određeni način ponašanja
  • dve grupe činilaca
    • biološki faktori
      • tip telesne strukture i genetika
    • psihički faktori
      • učenje i uslovljavanje u porodici
    • utiču kako će ličnost proceniti nagrade i kažnjavanje koje sleduje njihovim delima
  • pojedinac učenjem u porodici i drugim interakcijama razvija svoju savest što je najbolja prevencija
  • niz faktora da ne izvrši zločin
    • griža savesti, odobrenje ličnosti kojima se veruje, osećaj za pravdu, impulsivnost, uticaj sredstava masovne komunikacije, školovanje, stanje privreve itd
  • objašnjava i neuobičajena dela patoloških pojedinaca

Teorija rutinske aktivnosti

Cohen & Felson – Društvene promene i trendovi kriminaliteta, pristup rutinske aktivnosti

  • objašnjavaju porast otimačkih krivičnih dela kojima se žrtvi oduzima
  • tri bitna elementa
    • motivisani prestupnici
    • pogodne mete
    • odsustvo osposobljenih zaštitnika od prestupa
      • daje se veliki značaj
      • misli se i na mnoštvo procedura kojima građani svakodnevno štite svoju i tuđu imovinu
  • na promene stope utiču mnoge pojave
    • industrijska proizvodnja, broj skupih i nedovoljno zaštićenih predmeta, navike i način života potencijalne žrtve

Pamela Wilcox, Kenneth Land i Scott Hunt

  • teorija o kriminalnim okolnostima
    • osnovna teza je da nivo stope pojavljivanja, lokacija i distribucija kriminalnih dela može biti objašnjena u terminima kriminalnog izbora
      • okolnosti u kojima se u vremenu i prostoru sustiču motivisani prestupnici, pogodne mete i odsustvuju osposobljeni čuvari

Smatraju da su izgradili opštu teoriju kriminaliteta jer nastoje da objasne i individualne činioce kao i uticaj sredine.

Nove teorije životne sredine

Paul & Patricia Branthingham – Kriminologija životne sredine

  • zločin ima četiri elementa
    • zakon koji ga zabranjuje
    • izvršilac
    • objekat – meta koja se napada ili ugrožava
    • mesto
  • pitanja:
    • gde i zašto se dešavaju
    • kako prestupnici biraju mesto
    • kakav značaj mestu daje krivični zakon
    • koliko su objekti napada dostupni
    • da li je prestupnik prethodno tu boravio
  • različita distribucija kriminaliteta u američkim gradovima
    • usled uticaja velikih tržnih centara, saobraćajnih čvorišta, loših delova grada u kojima cveta prostitucija i sl
  • izvode zaključak da njihova teorija može poslužiti kao osnova za objašnjenje razlika u rasprostranjenosti kriminaliteta između različitih gradova i unutar samog grada
  • zasnivanje novih oblika prevencije zasnovanih na prostornoj distribuciji

Marcus Felson – Zločin i priroda

  • razradio svoje viđenje zločina kao produkta ekosistema
  • kako prestupnici odabiraju žrtvu
  • zločin je životni proces
    • život ima 7 posebnih potreba
      • organizacija
      • prilagođavanje
      • metabolizam
      • kretanje
      • porast
      • reprodukcija
      • razdražljivost
    • mogu se pratiti na primeru zločina i kriminaliteta
  • distribucija krivičnih dela u odnosu na doba dana i prema uzrastu učinioca
  • zločin je izazvan životom samim
  • život nagoni ljude da traže sigurnost
  • naturalistička redukcija kriminaliteta

Teorije kulturalne kriminologije

Kulturalna kriminologija ima za cilj da izričito i direktno obuhvati kulturološke dimenzije zločina i kontrole kriminaliteta

Kritičnost koju pokazuju prema stavovima u konvencionalnoj kriminologiji je bitna crta kulturalista.

Ferrel – Kulturalna kriminologija – postmoderni spektakl

  • ključna uloga je data kulturalizmu u otkrivanju značenja, izgleda i realne slike kriminaliteta i kolektivne reakcije na zločin
  • fokusira se na
    • aktivnosti kriminalaca,
    • način života marginalnih grupa i
    • uticaj sredstava masovne komunikacije i popularne kulture na imidž kriminaliteta i praksu organa formalne socijalne kontrole
  • centralni problem kriminologije nije odgovor na pitanje šta je zločin nego predstave zločina stvoren u masovnim medijima
  • metodološki postupci: predlažu primenu novih, bližih estetici analiza stila i značenja

David Kidd Hewitt

  • mediji predstavljaju jedno od najznačajnijih sredstava manipulacije javnošću
    • selektivno iskrivljuju podatke i manipulišu njima
    • stvaraju lažnu sliku o kriminalitetu koja promoviše stereotipe, pristrasnost, predrasude i grubo prekomerno pojednostavljenje činjenica
  • nisu samo zvanične statistike one koje pokazuju krivu sliku o kriminalitetu već su i mediji krivi zbog
    • manipulacije i raspirivanja straha
    • popularisanja nasilja kao načina rešavanja unutrašnjih tenzija i međuljudskih razmirica
  • mediji prikazuju daleko više zločina učinjenih protiv osoba koje su posebno ranjive kakve su žene i starija lica
  • promena načina na koji se prikazuju policajci i njihovo angažovanje
    • beskompromisni borci, ratnici koji ne prezaju od upotrebe nasilja prema neprijatelju

Presdee – Kulturalna kriminologija i karneval zločina

  • april 1999 i zastrašujući događaji u svetu
  • koren fascinacije nasiljem i zločinom je što nas oni emocionalno angažuju – kroz mržnju, bes, frustraciju ali i oduševljenje i ljubav
  • zadovoljstvo se pretvara u predstavu a njen krajni cilj je oduševljenje do koga se dolazi kršenjem granica, konfrontiranjem ,igrom na ivici društvenog života
  • drugi život ljudi – kršenje zabrana, spremnost da se uništava, ponaša nemoralno, necivilizovano
  • život postaje karneval za vreme koga je dozvoljeno ono što je u svakodnevnici zabranjeno
  • taj drugi život bude demonizovan i kriminalizovan od realnog života
  • akteri se pitaju kako je moguće da neki imaju sve a drugi ništa
  • ne pravda nasilje i neprihvatljivo ponašanje onih koji se ponašaju karnevalski
    • ukazuje da se zločin ne može razumet ako se ignoriše kultura
    • moramo biti senzitivni u odnosu na marginalne društvene grupe umesto da ih ignorišemo

Burke – Shizofrenija zločina

  • kontradiktorni dualizam koji karakteriše odnos postmodernih društava prema kriminalitetu
    • individualnost i prava pojedinca se polako povlače pred svemoćnim MI
      • širenje propagande kojom se tvrdi da je jedini izlaz objava i vođenje rata sa zločinom
      • uvode se televizijski zatvoreni sistemi u cilju vršenja nadzora nad ljudima
      • usvajanje zakona kojima se prava ograničavaju
      • strategije kontrole kriminaliteta koje su totalitarne više nego demokratske
    • kriminalitet dobija karakter univerzalnog
      • većina ljudi aista podseća na shizofrenika koji traži da dobije rat s kriminalcima a u drugom životu sami krše krivične zakone
      • brisanje granica – blurring of boundaries

 


Postavi komentar