Odlučivanje o zahtevu za zaštitu zakonitosti

Nadležnost za odlučivanje

  • O zahtevu za zaštitu zakonitosti odlučuje Vrhovni kasacioni sud.

Materijalni uslov za odlučivanje

  • Suština uslova: Materijalni uslov se odnosi na ocenu značaja povrede zakona koja se navodi kao razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka.
  • Kriterijumi relevantnosti: Vrhovni kasacioni sud odlučuje o zahtevu podnetom zbog povrede zakona isključivo ako smatra da je reč o pitanju koje je od značaja za:
    1. pravilnu primenu prava, ili
    2. ujednačenu primenu prava.

Procesni stadijumi postupka

Postupak po ovom vanrednom pravnom leku se sastoji od dva osnovna stadijuma:

  1. Preliminarno ispitivanje – faza u kojoj se proverava ispunjenost osnovnih formalnih uslova za odlučivanje o zahtevu i ocenjuje da li postoje razlozi za njegovo odbacivanje.
  2. Meritorno odlučivanje – faza u kojoj se donosi odluka o samoj opravdanosti (osnovanosti) zahteva.

Preliminarni postupak i rešenje o odbacivanju zahteva

Forma i obrazloženje odluke o odbacivanju

  • Odbacivanje zahteva se vrši rešenjem koje donosi Vrhovni kasacioni sud u sednici veća.
  • Zakon propisuje izuzetak od obaveze obrazlaganja: ovo rešenje ne mora da bude obrazloženo.

Zakonski (opcioni) razlozi za odbacivanje zahteva

Zahtev se u preliminarnoj fazi odbacuje ukoliko postoji neki od sledećih razloga:

  • Neblagovremenost zahteva – ako zahtev nije podnet u zakonskom roku, što se odnosi na sledeća dva slučaja:
    • a) kada se radi o zahtevu koji je utemeljen na odluci Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava, ili
    • b) ukoliko zahtev podnosi okrivljeni zbog tačno određenih, taksativno nabrojanih povreda Zakonika.
  • Nedozvoljenost zahteva – postoji u sledeća tri slučaja:
    • a) ako se zahtev odnosi na odluku Vrhovnog kasacionog suda o zahtevu za zaštitu zakonitosti (ili zbog povrede u postupku koji je prethodio donošenju te odluke),
    • b) ako je zahtev podnelo neovlašćeno lice,
    • c) ako zahtev podnosi okrivljeni zbog taksativno propisanih povreda Zakonika, a prethodno nije koristio žalbu protiv odluke u odnosu na koju podnosi zahtev.
  • Nepropisan sadržaj zahteva – ako zahtev ne sadrži sve obavezne elemente koje po Zakoniku mora da ima.
  • Nerelevantnost razloga – ako se zahtev odnosi na povredu zakona za koju Vrhovni kasacioni sud smatra da nije od značaja za pravilnu ili ujednačenu primenu prava.

Pripremni postupak sudije izvestioca i tok postupka pred Vrhovnim kasacionim sudom

Podela i vrste radnji sudije izvestioca

Ukoliko zahtev ne bude odbačen u preliminarnoj fazi, sudija izvestilac preduzima sledeće radnje:

  • Obavezne radnje: Dužan je da u svakom slučaju dostavi primerak zahteva javnom tužiocu ili braniocu.
  • Fakultativne radnje: Sudija izvestilac može po potrebi pribaviti obaveštenja o razlozima za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti.

Obaveštavanje o sednici i prisustvo stranaka

  • Uslov za obaveštavanje: Vrhovni kasacioni sud obaveštava javnog tužioca i branioca o sednici veća isključivo ako oceni da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke.

Odlaganje ili prekid izvršenja presude

  • Vrhovni kasacioni sud može, s obzirom na sam sadržaj zahteva, odrediti da se izvršenje pravnosnažne presude odloži, odnosno prekine.

Rok za dostavljanje odluke

  • Vrhovni kasacioni sud ima zakonsku dužnost da svoju odluku zajedno sa spisima predmeta dostavi javnom tužiocu, prvostepenom ili apelacionom sudu najkasnije u roku od šest meseci od dana podnošenja zahteva.

Granice ispitivanja i privilegija združivanja kod zahteva za zaštitu zakonitosti

Kognicija (granice ispitivanja) Vrhovnog kasacionog suda

  • Vrhovni kasacioni sud ispituje pravnosnažnu odluku ili postupak koji je prethodio njenom donošenju isključivo u okviru onih aspekata koji su izričito istaknuti u samom zahtevu.
  • Polje ispitivanja obuhvata sledeća tri aspekta:
    1. Razlog pobijanja,
    2. Deo odluke ili deo postupka koji se pobija,
    3. Pravac pobijanja (u korist ili na štetu okrivljenog).

Primena privilegije združivanja (Beneficium cohaesionis)

  • U postupku po zahtevu za zaštitu zakonitosti važi privilegija združivanja.
  • Uslovi za primenu: Ako Vrhovni kasacioni sud nađe da razlozi zbog kojih je doneo odluku u korist okrivljenog postoje i za nekog od saoptuženih u pogledu kojeg nije podignut zahtev za zaštitu zakonitosti.
  • Pravna posledica: Sud će postupiti po službenoj dužnosti (ex officio) na isti način kao da takav zahtev u odnosu na tog saoptuženog zapravo postoji.

Meritorne odluke Vrhovnog kasacionog suda

Kada Vrhovni kasacioni sud u preliminarnoj fazi ne odbaci zahtev, on o njemu odlučuje meritorno u sednici veća donošenjem presude. Presudom se zahtev može odbiti ili usvojiti.

Presuda kojom se zahtev odbija kao neosnovan

  • Sud donosi ovu presudu ako utvrdi da ne postoji razlog na koji se podnosilac u zahtevu poziva.
  • Izuzetak kod obrazloženja (Uputno obrazloženje): Ako je zahtev podnet zbog povrede zakona koja je već neosnovano isticana u postupku po redovnom pravnom leku (žalbi), a Vrhovni kasacioni sud u potpunosti prihvata razloge koje je već dao žalbeni (drugostepeni) sud, obrazloženje presude VKS-a se ograničava na upućivanje na te razloge.

Presuda kojom se zahtev usvaja

U zavisnosti od same prirode utvrđene povrede zakona, Vrhovni kasacioni sud usvaja zahtev i donosi jednu od sledeće tri odluke:

  • Ukidanje odluke i vraćanje na ponovno suđenje – VKS može ukinuti u celini ili delimično prvostepenu odluku i odluku donetu u postupku po redovnom pravnom leku (ili samo odluku donetu po redovnom pravnom leku) i predmet vratiti na:
    • a) ponovnu odluku organu postupka, ili
    • b) na suđenje prvostepenom ili apelacionom sudu.
    • Posebno ovlašćenje: Sud može narediti da se novi postupak održi pred potpuno izmenjenim većem.
  • Preinačenje odluke – VKS može u celini ili delimično preinačiti prvostepenu odluku i odluku donetu u postupku po redovnom pravnom leku (ili samo odluku donetu u postupku po redovnom pravnom leku).
  • Donošenje deklarativne presude – Sud se ograničava isključivo na to da utvrdi povredu zakona, pri čemu se ne dira u pravnosnažnost pobijane odluke.
    • Uslov za donošenje: Deklarativna presuda se donosi kada se usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti koji je bio podnet na štetu okrivljenog.

Primena načela ne bis in idem pri meritornoj odluci

  • Zahtev koji podnosi javni tužilac: Ako je zahtev podneo javni tužilac, Vrhovni kasacioni sud pobijanu odluku može ukinuti ili preinačiti isključivo u korist okrivljenog. Ovo pravilo je eksplicitno propisano radi ostvarivanja dejstva načela ne bis in idem.
  • Zahtev koji podnosi odbrana: Kada zahtev podnosi branilac (odnosno okrivljeni preko branioca), pravnosnažna odluka se u postupku po ovom vanrednom pravnom leku ni u kom slučaju ne može menjati na štetu okrivljenog.

Ukidanje ili preinačenje drugostepene odluke kada njome nije povređen zakon

  • Uslovi za primenu ovog izuzetnog pravila:
    1. Da organ koji je odlučivao o redovnom pravnom leku (žalbeni sud) po odredbama Zakonika nije bio ovlašćen da otkloni povredu koja je učinjena u pobijanoj prvostepenoj odluci ili u postupku koji je prethodio njenom donošenju.
    2. Da Vrhovni kasacioni sud, usvajajući zahtev podignut u korist okrivljenog, utvrdi da je zahtev osnovan i da je radi otklanjanja povrede neophodno ukinuti ili preinačiti odluku.
  • Pravna posledica: Vrhovni kasacioni sud će ukinuti ili preinačiti i samu odluku donetu u postupku po redovnom pravnom leku, iako tom odlukom nije bio povređen zakon.

Postupanje na novom glavnom pretresu nakon ukidanja pravnosnažne presude

Ukoliko Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, ukine pravnosnažnu presudu i vrati predmet na ponovno suđenje, novi postupak se sprovodi po sledećim pravilima:

Procesni osnov za novo suđenje

  • Kao osnov za suđenje na novom glavnom pretresu uzima se ranija optužnica (ili onaj njen deo koji se odnosi na ukinuti deo presude).

Obaveze i dužnosti suda na novom pretresu

Sud pred kojim se drži novi glavni pretres ima izričitu dužnost da:

  1. Izvede sve procesne radnje u skladu sa odlukom Vrhovnog kasacionog suda.
  2. Raspravi i reši sva sporna pitanja na koja mu je ukazano u odluci Vrhovnog kasacionog suda.

Prava stranaka (Beneficium novorum)

  • U novom postupku pred prvostepenim, odnosno apelacionim sudom, stranke imaju zakonsko pravo da ističu nove činjenice i podnose nove dokaze.

Primena zabrane reformatio in peius

  • Pri donošenju i izricanju nove presude, sud je u potpunosti vezan zabranom reformatio in peius. Nova odluka ne sme biti nepovoljnija po okrivljenog od ukinute pravnosnažne presude.

Zahtev za zaštitu zakonitosti

Zakonsko uređenje dozvoljenosti zahteva

  • Sistem pozitivne i negativne selekcije: Pitanje dozvoljenosti ovog vanrednog pravnog leka u Zakoniku se rešava tako što se najpre u opštem smislu određuje osnov za podnošenje zahteva, a potom se taksativno navode određene odluke ili procesne povrede koje se isključuju od mogućnosti pobijanja.
  • Opšti osnovi za podnošenje: Ovlašćeno lice može podneti zahtev pod sledećim zakonskim uslovima:
    1. Protiv pravnosnažne odluke javnog tužioca ili suda.
    2. Zbog povrede odredaba postupka koji je prethodio donošenju te pravnosnažne odluke.

Apsolutna nedozvoljenost zahteva (Isključenje pravnog leka)

Zahtev za zaštitu zakonitosti je zakonom apsolutno isključen (nije dozvoljen) u sledeća dva slučaja:

  • Protiv odluke o zahtevu za zaštitu zakonitosti (zabrana pobijanja odluke donete povodom samog ovog vanrednog pravnog leka).
  • Zbog povrede odredaba postupka koji je pred Vrhovnim kasacionim sudom prethodio donošenju odluke.

Aktivna legitimacija (Titulari prava na podnošenje)

Pravo na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti imaju subjekti podeljeni prema procesnim funkcijama:

  • Subjekat u funkciji optužbe: Republički javni tužilac.
  • Subjekti u funkciji odbrane: Okrivljeni i njegov branilac.

Pravni položaj i razlike u uslovima podnošenja između optužbe i odbrane

A) Republički javni tužilac (Potpuno pravo)

Republički javni tužilac ima potpuno pravo na podnošenje zahteva, koje se ogleda u sledećem:

  • Pravac podnošenja: Zahtev može podneti kako na štetu, tako i u korist okrivljenog.
  • Nepostojanje posebnih ograničenja: Njegovo pravo nije uslovljeno dodatnim procesnim pretpostavkama, poput poštovanja roka za podnošenje.

B) Odbrana – okrivljeni i branilac (Ograničeno pravo)

Kada odbrana podnosi zahtev koji se temelji na zakonom predviđenim razlozima, moraju se kumulativno ispuniti sledeći uslovi:

  • Prethodno korišćenje žalbe (redovnog pravnog leka).
  • Poštovanje zakonom propisanog roka za podnošenje.
  • Obavezno stručno zastupanje (Postulat branioca): Okrivljeni ima zakonsko ograničenje prema kojem zahtev za zaštitu zakonitosti ne može podneti samostalno, već to mora učiniti isključivo preko branioca.

Dopuštenost zahteva u specifičnim procesnim situacijama

Zakonik izričito dozvoljava podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti čak i u slučajevima kada je nastupila okolnost koja načelno preči dalje vođenje postupka ili izvršenje sankcije, odnosno:

  • Nakon što je okrivljeni obuhvaćen aktom amnestije ili pomilovanja.
  • Nakon što je nastupila zastarelost krivičnog gonjenja.
  • Nakon što je okrivljeni umro.
  • Nakon što je izrečena kazna u potpunosti izdržana.

Odustanak od već podnetog zahteva

  • Procesno raspolaganje: Lice koje je iniciralo postupak podnošenjem zahteva zadržava pravo da od njega odustane.
  • Vremenska granica: Odustanak je pravno moguć u svakom trenutku do donošenja odluke suda o podnetom zahtevu.

Sadržaj zahteva za zaštitu zakonitosti i razlozi za njegovo podnošenje

Sadržajni elementi zahteva за zaštitu zakonitosti

Prilikom sastavljanja ovog vanrednog pravnog leka, podnosilac mora poštovati stroga pravila u pogledu njegovog sadržaja:

  • Obavezno navođenje razloga: U zahtevu se mora precizno navesti razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka.
  • Dokazna dužnost kod odluka Ustavnog suda ili ESLJP: Ukoliko se zahtev temelji na odluci Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), podnosilac ima zakonsku obavezu da uz zahtev dostavi i odluku tog suda. Tom odlukom mora biti utvrđena povreda ili uskraćivanje ljudskog prava i slobode okrivljenog ili drugog učesnika u postupku, koje su zajemčene Ustavom ili Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnim protokolima.

Zakonski razlozi za podnošenje zahteva

Zahtev za zaštitu zakonitosti se može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili u postupku koji je prethodio njenom donošenju opciono ostvaren neki od sledećih razloga:

  • Povreda zakona, što u procesnom smislu obuhvata dve alternativne situacije:
    • a) da je pravnosnažnom odlukom ili u postupku koji joj je prethodio povređena odredba krivičnog postupka, ili
    • b) da je na činjenično stanje utvrđeno u pravnosnažnoj odluci pogrešno primenjen zakon.
  • Primena neustavnog zakona: Kada je u postupku primenjen zakon za koji je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nije u saglasnosti sa:
    • a) Ustavom, ili
    • b) opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorima.
  • Povreda ljudskih prava i sloboda: Kada je povređeno ili uskraćeno ljudsko pravo i sloboda okrivljenog ili drugog učesnika u postupku (zajemčeno Ustavom ili Evropskom konvencijom i dodatnim protokolima), pod uslovom da je ta povreda prethodno već utvrđena odlukom Ustavnog suda ili ESLJP.

Posebni rokovi za podnošenje zahteva

U zavisnosti od osnova na kome se zahtev temelji, zakon propisuje posebne rokove za njegovo podnošenje:

  • Rok kod zahteva utemeljenog na odluci Ustavnog suda ili ESLJP: Može se podneti u roku od tri meseca od dana kada je ovlašćenom licu dostavljena odluka Ustavnog suda ili ESLJP.
  • Rok i uslovi kada zahtev podnosi okrivljeni: Kada okrivljeni podnosi zahtev zbog tačno određenih (taksativno navedenih) povreda odredaba Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) koje su učinjene u prvostepenom postupku ili pred apelacionim sudom, moraju se kumulativno ispuniti dva uslova:
    1. Poštovanje roka: Okrivljeni može podneti zahtev isključivo u roku od 30 dana od dana kada mu je dostavljena pravnosnažna odluka.
    2. Prethodno korišćenje žalbe: Okrivljeni je u konkretnom slučaju prethodno morao da koristi redovni pravni lek (žalbu) protiv odluke koju sada pobija zahtevom.

Katalog povreda za koje važe kumulativni uslovi za okrivljenog (Rok od 30 dana i prethodna žalba)

U taksativno navedene povrede Zakonika kod kojih okrivljeni mora ispuniti uslov roka i prethodnog žaljenja spadaju:

  1. Kršenje pravila o obaveznoj stručnoj odbrani.
  2. Donošenje odluke uprkos postojanju trajne procesne smetnje za krivično gonjenje – ako je nastupila zastarelost krivičnog gonjenja, ako je ono isključeno usled amnestije ili pomilovanja, ako je stvar već pravnosnažno presuđena, ili postoje druge okolnosti koje trajno isključuju krivično gonjenje.
  3. Kršenje pravila o obaveznom izuzeću sudije – ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija ili sudija porotnik koji se morao izuzeti.
  4. Povreda odredaba postupka od strane suda u pogledu postojanja optužbe ovlašćenog tužioca, odnosno odobrenja nadležnog organa.
  5. Greške u pogledu identiteta između optužbe i presude, i to u dva oblika:
    • a) ako sud presudom nije potpuno rešio predmet optužbe,
    • b) ukoliko je presudom prekoračena optužba.
  6. Povređivanje presudom zabrane preinačenja na štetu optuženog (reformatio in peius).
  7. Dokazna nevaljanost odluke – ako se odluka zasniva na dokazu na kojem se po odredbama Zakonika ne može zasnivati (izuzetak: povreda ne postoji ako je, s obzirom na druge izvedene dokaze, očigledno da bi i bez tog dokaza bila donesena ista presuda).
  8. Određene povrede krivičnog zakona:
    • a) ako delo za koje se goni uopšte nije krivično delo,
    • b) ukom je u pogledu krivičnog dela koje je predmet optužbe primenjen zakon koji se ne može primeniti,
    • c) ako je odlukom o krivičnoj sankciji, oduzimanju imovinske koristi ili opozivanju uslovnog otpusta povređen zakon.
  9. Povrede zakona u sudskoj odluci koje se odnose na:
    • a) dosuđeni imovinskopravni zahtev ili oduzimanje imovine proistekle iz krivičnog dela,
    • b) troškove krivičnog postupka.

Suđenje u odsustvu i ponavljanje krivičnog postupka osuđenom u odsustvu

Pravna priroda i suština instituta

  • Izuzetan karakter suđenja u odsustvu: Suđenje u odsustvu (in absentia) predstavlja krupan i ozbiljan izuzetak od opšteg pravila da se okrivljenom može suditi samo u njegovom prisustvu, kao i od pravila da je fizičko prisustvo okrivljenog na glavnom pretresu jedna od bitnih pretpostavki za njegovo održavanje.
  • Lakoća ponavljanja postupka: Upravo zbog težine ovog izuzetka i potrebe da se okrivljenom obezbede suštinska prava na odbranu, krivični postupak u kome je neko lice osuđeno u odsustvu može se ponoviti veoma lako i praktično sasvim rutinski.
  • Ključna procesna privilegija: Ovaj postupak će se ponoviti mimo opštih uslova i razloga koji se inače zahtevaju za ponavljanje postupka završenog pravnosnažnom presudom, pod jedinim uslovom da je nastupila mogućnost da se suđenje sprovede u prisustvu okrivljenog.

Aktivna legitimacija i rokovi za podnošenje zahteva

  • Aktivna legitimacija: Zahtev za ponavljanje postupka u ovom specifičnom slučaju mogu podneti isključivo:
    • okrivljeni, i
    • njegov branilac.
  • Prekluzivni rok: Zahtev se podnosi u roku od šest meseci od dana kada je nastupila realna mogućnost da se okrivljenom sudi u njegovom prisustvu.
  • Pravna posledica isteka roka: Ukoliko ovaj rok od šest meseci protekne, ponavljanje postupka više nije privilegovano (mimo opštih uslova), već je dozvoljeno samo kada postoji neki od opštih razloga propisanih za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravnosnažnom presudom.

Sadržaj rešenja kojim se dozvoljava ponavljanje

  • Kada sud usvoji zahtev i donese rešenje kojim se dozvoljava ponavljanje postupka licu osuđenom u odsustvu, dužan je da u tom rešenju odredi dostavljanje ključnih pismena okrivljenom (ukoliko mu ona ranije u postupku nisu bila dostavljena):
    • optužnica, i
    • rešenje o potvrđivanju optužnice.

Posebno pravilo o odstupanju od načela neposrednosti

Zakonodavac propisuje jedan specifičan, izuzetan i obavezan slučaj odstupanja od načela neposrednosti u izvođenju dokaza tokom ponovljenog suđenja:

  • Apsolutna zabrana saslušanja i suočenja: U ponovljenom postupku, saučesnik okrivljenog koji je već pravnosnažno osuđen ne može se ponovo saslušavati, niti se može suočiti sa okrivljenim.
  • Način izvođenja dokaza (Upoznavanje sa iskazom): Upoznavanje sa sadržinom ranijeg iskaza osuđenog saučesnika vrši se isključivo na sledeće načine:
    • tako što predsednik veća ukratko iznese sadržinu zapisnika o tim iskazima,
    • tako što predsednik veća pročita te zapisnike, ili
    • reprodukovanjem optičkog ili tonskog snimka koji sadrži taj iskaz.
  • Ograničenje dokazne vrednosti (Zlatno pravilo): Nova sudska presuda se ne može isključivo ili u odlučujućoj meri zasnivati na ovom dokazu (iskazu osuđenog saučesnika koji je izveden posredno).

Vezanost suda pri donošenju nove odluke

  • Pri izricanju nove presude nakon ponovljenog suđenja, sud je apsolutno vezan pravilom o zabrani reformatio in peius – nova odluka ne sme biti nepovoljnija po okrivljenog od prethodne presude donete u njegovom odsustvu.

Ponavljanje krivičnog postupka

Pojam i suština instituta

  • Definicija: Zahtev za ponavljanje krivičnog postupka je vanredni pravni lek kojim se napada krivični postupak koji je već pravnosnažno završen presudom.
  • Nedevolutivni karakter: Ovaj pravni lek nije devolutivan. To znači da se o njemu ne odlučuje na nivou višeg suda, već se rešavanje po pravilu odvija na nivou suda koji je doneo odluku na koju se zahtev odnosi.

Aktivna legitimacija (Lica ovlašćena za podnošenje)

Pravo na podnošenje zahteva zakon razlikuje u zavisnosti od toga da li je okrivljeni živ ili ne:

  • Za života okrivljenog: Zahtev mogu podneti stranke (optužba i odbrana) i branilac.
  • Posle smrti okrivljenog: Zahtev mogu podneti javni tužilac i lica koja imaju pravo da podnesu žalbu u korist optuženog.

Vremenski uslovi i raspolaganje zahtevom

  • Vremenska neograničenost podnošenja: Zahtev se može podneti čak i u situacijama kada je nastupila okolnost koja inače onemogućava redovni postupak, odnosno:
    • nakon što je osuđeni u celosti izdržao kaznu,
    • kada je nastupila zastarelost,
    • u slučaju amnestije ili pomilovanja.
  • Odustanak od zahteva: Podnosilac zahteva može slobodno odustati od podnetog pravnog leka sve do donošenja odluke suda o samom zahtevu.

Obavezni elementi sadržaja zahteva i otklanjanje neurednosti

Svaki podneti zahtev za ponavljanje krivičnog postupka mora kumulativno da sadrži sledeća dva obavezna elementa:

  1. Razlog na osnovu kojeg se traži ponavljanje postupka.
  2. Navođenje dokaza kojima se potkrepljuju i dokazuju činjenice na kojima se taj zahtev zasniva.
  3. Procesne posledice neurednosti: Ukoliko podneti zahtev ne sadrži ove podatke, sud neće odmah odbaciti zahtev, već je dužan da pozove podnosioca da u određenom roku dopuni svoj zahtev pismenim podneskom.

Razlozi za ponavljanje krivičnog postupka

Osnovno pravilo smera ponavljanja

  • Zabrana na štetu okrivljenog: Krivični postupak završen pravnosnažnom presudom može se ponoviti isključivo u korist okrivljenog. Ponavljanje na štetu okrivljenog nije dozvoljeno.

Klasifikacija zakonskih razloga

Razlozi za ponavljanje postupka su taksativno određeni i dele se na faktičke greške (relevatne sudske zablude) i formalne greške (procesne propuste):

A) Zasnovanost presude na krivičnom delu (Faktička greška)

Ovaj razlog je u praksi moguć u sledeća dva oblika:

  • Krivično delo iz kojeg su proizašli nevaljani dokazi: Ako je pravnosnažna presuda zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svedoka, veštaka, stručnog savetnika, prevodioca, tumača ili saokrivljenog (prema kome je postupak razdvojen ili već pravnosnažno okončan osuđujućom presudom).
  • Krivično delo službenih aktera postupka: Ako je do donošenja presude došlo usled krivičnog dela koje je izvršio javni tužilac, sudija, sudija porotnik ili lice koje je preduzimalo dokazne radnje u postupku.

B) Novi relevantni dokazi i činjenice (Faktička greška)

Zakon razlikuje tri specifične situacije u pogledu pojave novih dokaza i činjenica:

  • Dokazi koji isključuju osudu ili vode primeni blažeg zakona: Iznošenje novih činjenica ili podnošenje novih dokaza koji sami za sebe, ili u vezi sa ranijim, mogu dovesti do odbijanja optužbe, oslobođenja od optužbe ili do osude po blažem krivičnom zakonu.
  • Dokazi koji mogu dovesti do blažeg sankcionisanja: Iznošenje novih činjenica ili dokaza kojih nije bilo kada je izricana kazna zatvora (ili sud za njih nije znao), a koji bi očigledno doveli do izricanja blaže krivične sankcije.
    • Poseban rok: Zahtev zasnovan na ovom razlogu može se podneti samo dok kazna zatvora ne bude izvršena.
  • Dokazi koji menjaju konstrukciju krivičnog dela: Kod osude za produženo krivično delo (ili drugo delo koje po zakonu obuhvata više istovrsnih ili raznovrsnih radnji), ako novi dokazi ukazuju da osuđeni nije učinio neku od radnji obuhvaćenih presudom, a to bi dovelo do primene blažeg zakona ili bi bitno uticalo na odmeravanje kazne.

C) Sudska zabluda u pogledu identiteta ili pravila ne bis in idem (Faktička greška)

  • Postoji ako je za isto krivično delo osuđenom više puta suđeno, ili ako je više lica osuđeno za isto delo koje je objektivno moglo učiniti samo jedno lice ili samo neka od njih.

D) Propust u dostavljanju poziva za pretres pred drugostepenim sudom (Formalna greška)

  • Postoji kada se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi da okrivljenom nije uredno dostavljen poziv za pretres pred drugostepenim sudom koji je održan u njegovom odsustvu, čime mu je onemogućeno prisustvo.
  • Poseban rok: Zahtev zasnovan na ovom formalnom propustu može se podneti u prekluzivnom roku od šest meseci od donošenja presude žalbenog suda.

Posebna pravila dokazivanja kod zasnovanosti presude na krivičnom delu

Kada se zahtev podnosi iz razloga što je pravnosnažna presuda zasnovana na krivičnom delu (lažan iskaz, lažna isprava ili krivično delo sudije/tužioca), te se činjenice moraju dokazati na zakonom striktno određen način.

Zakonik ovde propisuje hijerarhiju dokazivanja kroz dva oblika:

  1. Primarni način (Formalna ocena dokaza): Činjenica da je izvršeno krivično delo dokazuje se isključivo pravnosnažnom presudom kojom je konkretno lice oglašeno krivim za to krivično delo (što predstavlja izuzetak od opšteg načela slobodne ocene dokaza).
  2. Supsidijarni način (Slobodna ocena dokaza): Primenjuje se isključivo ako se pravnosnažna osuđujuća presuda objektivno ne može pribaviti zbog toga što je konkretno lice umrlo ili postoje druge okolnosti koje trajno isključuju njegovo krivično gonjenje. U ovom slučaju, činjenice se dokazuju drugim dokaznim sredstvima, primenom opštih pravila i načela slobodne ocene dokaza.

Nadležnost, sastav suda i obaveza obaveštavanja u postupku ponavljanja

Nadležnost za odlučivanje o zahtevu

Zakonik razlikuje nadležnost za odlučivanje u zavisnosti od osnova na kome počiva zahtev za ponavljanje:

  • Opšta nadležnost (Pravilo): O zahtevu odlučuje vanpretresno veće suda koji je u ranijem postupku sudio u prvom stepenu.
  • Posebna nadležnost (Izuzetak): O zahtevu koji je podnet zbog propusta u dostavljanju poziva za drugostepeni pretres (održan u odsustvu optuženog), odluku donosi veće drugostepenog suda koje je donelo tu presudu.

Sastav veća i obavezno izuzeće sudije

  • Zabrana učešća: Član veća koje odlučuje o zahtevu za ponavljanje ne može biti sudija koji je učestvovao u donošenju presude u ranijem (prvobitnom) postupku.
  • Pravna priroda: Ovo pravilo predstavlja zakonom propisan poseban razlog za obavezno izuzeće sudije.

Obaveza suda da ex officio inicira postupak obaveštavanja

  • Dužnost suda: Ukoliko sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o ponavljanju postupka na bilo koji način (u vršenju svoje dužnosti ili saznanjem) sazna da postoji neki od zakonskih razloga za ponavljanje krivičnog postupka, dužan je da o tome odmah obavesti okrivljenog, odnosno lice koje je zakonom ovlašćeno da u korist okrivljenog podnese ovaj zahtev.

Postupak po zahtevu za ponavljanje krivičnog postupka

Stadijumi postupka po zahtevu

Postupak po ovom vanrednom pravnom leku se pred nadležnim sudom odvija kroz dva odvojena procesna stadijuma:

  • Prvi (preliminarni) stadijum: Ispitivanje ispunjenosti osnovnih formalnih uslova za odlučivanje o zahtevu i ocenjivanje da li postoje zakonski razlozi za njegovo odbacivanje.
  • Drugi (meritorni) stadijum: Odlučivanje o samoj opravdanosti (osnovanosti) zahteva za ponavljanje krivičnog postupka.

Formalne odluke u preliminarnom stadijumu (Odbacivanje zahteva)

Sud donosi rešenje o odbacivanju zahteva ukoliko utvrdi postojanje nekog od sledećih opciono propisanih formalnih nedostataka:

  • Ako je zahtev podnelo neovlašćeno lice.
  • Ukoliko podnosilac zahteva u roku koji mu je sud odredio nije ispravio formalne nedostatke svog zahteva.
  • Ako je podnosilac odustao od zahteva.
  • Ukoliko nema zakonskih uslova za ponavljanje postupka.
  • Ako su činjenice i dokazi na kojima se zahtev zasniva već bili izneseni u nekom ranijem zahtevu za ponavljanje postupka koji je pravnosnažno odbijen.
  • Ako činjenice i dokazi koji su podneti uz zahtev očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje postupka.

Posebno pravilo o neblagovremenosti (Zakonodavni propust)

  • Propust: Zakonodavac je propustio da u katalogu razloga za odbacivanje izričito navede propuštanje roka za podnošenje zahteva, iako u Zakoniku postoje dva osnova za ponavljanje kod kojih je eksplicitno propisan rok za njegovo podnošenje.
  • Rešenje po analogiji: Po analogiji sa drugim situacijama u krivičnom postupku u kojima je korišćenje pravnog leka limitirano rokom, u slučaju propuštanja tog roka zahtev se mora odbaciti kao neblagovremen.

Kontradiktornost i provera navoda pre donošenja odluke

Ukoliko zahtev ne bude odbačen u preliminarnoj fazi, sud sprovodi sledeće radnje:

  • Odgovor na zahtev (Načelo raspravnosti): Prepiss zahteva se dostavlja protivnoj stranci, koja ima pravo da podnese odgovor na zahtev u roku od osam dana od dana prijema.
  • Provera činjenica i pribavljanje dokaza: Po prijemu odgovora (ili nakon isteka roka za njegovo podnošenje), predsednik veća može odrediti da se provere činjenice i pribave dokazi na koje se ukazuje u samom zahtevu i odgovoru na zahtev.
  • Učešće javnog tužioca: Nakon sprovedene provere, u predmetima za krivična dela za koja se goni po službenoj dužnosti, predsednik veća dostavlja spise javnom tužiocu. Tužilac je dužan da ih vrati sa svojim pismenim mišljenjem bez odlaganja, a najkasnije u instruktivnom roku od 30 dana.

Meritorne odluke suda o opravdanosti zahteva

Nakon sprovedenih provera (i ukoliko ne odredi dopunu provere niti zahtev odbaci), sud donosi rešenje kojim zahtev za ponavljanje krivičnog postupka:

  1. Uvažava (dozvoljava ponavljanje postupka), ili
  2. Odbija (kao neosnovan).

Pravne posledice uvažavanja zahteva i pravila novog postupka

Dejstva uvažavanja zahteva na izvršenje kazne i pritvor

Donošenje rešenja kojim se usvaja zahtev i dozvoljava ponavljanje postupka proizvodi značajne procesne posledice u pogledu izvršenja krivične sankcije i obezbeđenja prisustva okrivljenog:

A) Privremene mere pre pravnosnažnosti rešenja

  • Uslov: Ako sud na osnovu podnetih dokaza oceni da osuđeni u ponovljenom postupku može biti oslobođen od optužbe, da optužba može biti odbijena, ili da može biti osuđen na takvu kaznu da bi ga uz uračunavanje već izdržane kazne trebalo odmah pustiti na slobodu.
  • Pravna posledica: Sud će doneti odluku da se izvršenje presude odloži, odnosno prekine.

B) Pravne posledice pravnosnažnosti rešenja

  • Obustava izvršenja: Momentom pravnosnažnosti rešenja kojim se dozvoljava ponavljanje postupka, izvršenje kazne se obustavlja po samom zakonu.
  • Mogućnost određivanja pritvora: Na predlog javnog tužioca, a pod uslovom da postoje zakonom predviđeni opšti razlozi, sud osumnjičenom/okrivljenom može odrediti pritvor.

Primena privilegije združivanja (Beneficium cohaesionis)

  • Pravilo: Ako sud nađe da razlozi zbog kojih je dozvolio ponavljanje postupka postoje i za nekog od saoptuženih koji uopšte nije podneo zahtev, dužan je da postupi po službenoj dužnosti (ex officio) kao da je takav zahtev podnet i u odnosu na tog saoptuženog.

Pravila vođenja i obim novog krivičnog postupka

Kada rešenje o ponavljanju postane pravnosnažno, otvara se novi krivični postupak u kojem važe sledeća pravila:

  • Sloboda odlučivanja: Sud u novom postupku nije vezan rešenjima koja su donesena u ranije sprovedenom postupku.
  • Pravilo o novom glavnom pretresu: Sud u rešenju o uvažavanju zahteva nalaže održavanje novog glavnog pretresa.
  • Izuzetak (Ograničen obim izvođenja dokaza): Ako je ponavljanje dozvoljeno iz razloga iznošenja novih činjenica ili dokaza koji bi očigledno doveli do blaže sankcije (a kojih pri izricanju zatvorske kazne nije bilo ili sud za njih nije znao), na novom pretresu se izvode isključivo dokazi od kojih zavisi odluka o vrsti i meri krivične sankcije.

Načini okončanja novog postupka i sudbina ranije presude

Novi krivični postupak se može završiti na jedan od dva zakonom predviđena načina:

A) Donošenje rešenja o obustavljanju krivičnog postupka

  • Primenjuje se ako se postupak obustavi pre početka glavnog pretresa.
  • Pravna posledica: Sud ovim rešenjem o obustavljanju stavlja van snage raniju presudu.

B) Donošenje nove presude

Kada sud u novom postupku donese presudu, dužan je da reši sledeća pitanja:

  • Sudbina ranije presude: U izreci nove presude sud obavezno odlučuje da li se ranija presuda delimično ili u celini stavlja van snage ili se ostavlja na snazi.
  • Uračunavanje izdržane kazne: U kaznu koju odredi novom presudom optuženom se obavezno uračunava već izdržana kazna.
  • Izricanje nove jedinstvene kazne: Primenjuje se ako je ponavljanje postupka bilo dozvoljeno i sprovedeno samo za pojedina krivična dela iz sastava onih za koja je optuženi prvobitno osuđen.
  • Vezanost zabranom preinačenja na gore: Pri izricanju nove presude, sud je uvek i u potpunosti vezan pravilom zabrane reformatio in peius.

Vanredni pravni lekovi

Definicija vanrednih pravnih lekova

  • Vanredni pravni lekovi su specifična procesna pravna sredstva koja se mogu ulagati isključivo protiv pravnosnažnih sudskih odluka.

Zakonska podela vanrednih pravnih lekova

U našem krivičnom postupku postoje dva vanredna pravna leka:

  1. Zahtev za ponavljanje krivičnog postupka.
  2. Zahtev za zaštitu zakonitosti.

Podela (varijante) postupka ponavljanja krivičnog postupka

U okviru instituta ponavljanja postupka, izvor razlikuje dve varijante:

  • Ponavljanje krivičnog postupka koji je završen pravnosnažnom presudom.
  • Ponavljanje krivičnog postupka osuđenom u odsustvu.

Načelo ne bis in idem i zabrana reformatio in peius u postupku po vanrednom pravnom leku

Zabrana izmene pravnosnažne odluke na štetu okrivljenog

  • Osnovno pravilo: U postupku povodom pravnog leka, pravnosnažna sudska odluka se ne može izmeniti na štetu okrivljenog.
  • Ustavna garancija (čl. 34. stav 4. Ustava Republike Srbije): Ustavni princip propisuje da niko ne može biti gonjen ni kažnjen za krivično delo za koje je pravnosnažnom presudom oslobođen ili osuđen, ili za koje je optužba pravnosnažno odbijena, odnosno postupak pravnosnažno obustavljen.
  • Apsolutni karakter u vanrednim postupcima: Ustav izričito zabranjuje da sudska odluka bude izmenjena na štetu okrivljenog u postupku po vanrednom pravnom leku.

Dejstvo načela ne bis in idem

  • Uslov primene: Načelo ne bis in idem važi apsolutno kada se radi o pravnosnažnoj sudskoj odluci koja je povoljna za okrivljenog.
  • Pravna posledica: Pravnosnažna sudska odluka se u postupku po vanrednom pravnom leku može menjati samo u korist okrivljenog.