Još u dečijem uzrastu neki pojedinci nisu sposobni da odlože zadovoljstvo.
Kriminalni akt obezbeđuje neposredno i trenutno ispunjenje želja, a glavna karakteristika ljudi sa niskom samokontrolom je da na izazove u svojoj okolini odgovore tako što će preuzeti akciju ovde i sada.
Gottfredson i Hirschi su zato izdvojili ovaj subjektivni činilac kao najznačajniju osobinu zločinca.
Ovakve ličnosti se povezuju sa sledećim karakteristikama:
- impulsivnost
- avanturizam
- bezobzirnost
- minimalna tolerancija na frustraciju
- nepažljivost
- nepokoravanje
Njima nedostaje čvrstina i istrajnost. Kriminalni akti su uzbudljivi i rizični, podrazumevaju brzinu, opasnost, agilnost i snagu.
Ljudi sa slabom samokontrolom:
- imaju mogućnost da postanu avanturisti, aktivni i telesno angažovani.
- ljudi sa visokom samokontrolom naginju da budu oprezni, promišljeni i rečiti.
- imaju nestabilne brakove, prijateljstva ili poslovne karijere
- ne moraju da koriste niti da cene kognitivne ili akademske veštine
- manuelne veštine su minimalne
Mehanizam koji dovodi do osnovne razlike između onih koji imaju i koji nemaju samokontrolu deluje u detinjstvu i tiče se praćenja ponašanja deteta.
Izazov da kod imovinskih delikta opljačkano i ukradeno počnu da troše i unovčavaju je posledica nemogućnosti samokontrole. Zločinci kupovinom skupih kola, nepokretnosti i drugih simbola, sami sebi pišu krivičnu prijavu.
Slabost teorije:
- uopštavanja „svi zločini su…“ se teško mogu prihvatiti
- neosnovanost tvrdnje da zločini zahtevaju malo veštine i da ne traže kognitivne sposobnosti
