Preuzimanje i ustupanje krivičnog gonjenja

Pojam i korelativnost preuzimanja i ustupanja krivičnog gonjenja

  • Pojam preuzimanja: Kod preuzimanja krivičnog gonjenja, strana država ustupa Srbiji krivično gonjenje određenog lica, a naša država to gonjenje preuzima.
  • Pojam ustupanja: U slučaju ustupanja krivičnog gonjenja, strana država od Srbije preuzima krivično gonjenje određenog lica koje joj je naša država prethodno ustupila.
  • Načelo korelativnosti: Zakon postavlja pravilo da je svakom preuzimanju krivičnog gonjenja korelativno ustupanje krivičnog gonjenja, i obrnuto.

Preuzimanje krivičnog gonjenja od strane Republike Srbije

1. Nadležnost i prateća dokumentacija

  • Nadležnost za odlučivanje: Nadležni javni tužilac može odlučiti da preuzme krivično gonjenje protiv osumnjičenog ili okrivljenog za krivično delo koje spada u nadležnost suda države molilje, pod uslovom da su ispunjeni zakonski uslovi.
  • Dokumentacija: Uz zamolnicu kojom se traži preuzimanje krivičnog gonjenja obavezno se prilaže original ili overeni prepis krivičnih spisa.

2. Pretpostavke za preuzimanje krivičnog gonjenja

Da bi nadležni javni tužilac preuzeo krivično gonjenje, moraju biti kumulativno ispunjene sledeće dve grupe pretpostavki:

  1. Opšte pretpostavke pružanja međunarodne krivičnopravne pomoći.
  2. Posebne (alternativne) pretpostavke:
    • da lice ima prebivalište ili boravište u Republici Srbiji, ili
    • da lice u Republici Srbiji već izdržava kaznu zatvora ili se prema njemu već izvršava druga krivična sankcija koja se sastoji u lišenju slobode.

3. Postupak preuzimanja i uloga Ministarstva pravosuđa

  • Dostavljanje zamolnice: Ministarstvo nadležno za pravosuđe dostavlja zamolnicu i krivične spise nadležnom javnom tužiocu.
  • Mesna nadležnost javnog tužioca: Određuje se prema sledećim zakonskim kriterijumima:
    1. javni tužilac na čijem području lice ima prebivalište ili boravište;
    2. javni tužilac na čijem području lice izdržava kaznu zatvora ili drugu krivičnu sankciju koja se sastoji u lišenju slobode;
    3. javni tužilac koji učestvuje u krivičnom postupku koji se protiv tog lica već vodi za isto ili drugo krivično delo.
  • Obavezno mišljenje Ministarstva: Ministarstvo nadležno za pravosuđe je dužno da uz spise dostavi javnom tužiocu i mišljenje o ispunjenosti sledećih političko-bezbednosnih pretpostavki:
    • da se zahtev ne odnosi na političko krivično delo (ili delo povezano sa njim), odnosno na krivično delo koje se sastoji isključivo u povredi vojnih dužnosti;
    • da pružanje pomoći ne bi povredilo suverenitet, bezbednost, javni poredak ili druge interese od suštinskog značaja za Republiku Srbiju.

4. Pravila o sprovođenju preuzetog krivičnog postupka

  • Merodavno pravo: Preuzeti krivični postupak se sprovodi isključivo prema propisima Republike Srbije.
  • Zabrana suđenja u odsustvu: U preuzetom postupku se ne primenjuju zakonske odredbe o suđenju u odsustvu.
  • Izjednačavanje procesnih radnji: Procesna radnja preduzeta prema propisima države molilje izjednačava se sa procesnom radnjom preduzetom prema propisima Republike Srbije.
    • Izuzetak: Izjednačavanje ne važi ako je radnja protivna osnovnim načelima domaćeg pravnog poretka i međunarodnim standardima o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
  • Maksimum krivične sankcije: Krivična sankcija izrečena u preuzetom krivičnom postupku ne može biti stroža od krivične sankcije koja se može izreći prema pravu države molilje.

5. Obaveštavanje države molilje

  • Država molilja se obavezno obaveštava o odluci javnog tužioca o preuzimanju, kao i o pravnosnažnoj odluci donetoj u preuzetom krivičnom postupku.
  • Ako preuzimanje krivičnog gonjenja ne bude prihvaćeno, stranoj državi se dostavlja obrazloženo obaveštenje, kao i svi spisi koji su bili dostavljeni uz zamolnicu.

Ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi

1. Pretpostavke za ustupanje

Krivično gonjenje se zamoljenoj državi može ustupiti ako su kumulativno ispunjene sledeće grupe uslova:

  1. Opšte pretpostavke pružanja međunarodne krivičnopravne pomoći koje se odnose na ne-politički karakter dela, nepovezanost sa političkim delom, te da se ne radi o delu koje se sastoji isključivo u povredi vojnih dužnosti.
    • Izuzetak: Ustupanje je dozvoljeno za vojna dela ako je reč o krivičnom delu protiv međunarodnog humanitarnog prava koje nije zastarelo.
  2. Da ustupanje ne bi povredilo suverenitet, bezbednost, javni poredak ili druge interese od suštinskog značaja za Republiku Srbiju.
  3. Posebne (alternativne) pretpostavke:
    • da lice ima prebivalište ili boravište u zamoljenoj državi, ili
    • da lice u zamoljenoj državi izdržava kaznu zatvora ili drugu krivičnu sankciju koja se sastoji u lišenju slobode.

2. Zaštita interesa domaćeg oštećenog

  • Ukoliko je krivičnim delom oštećena Republika Srbija, njen državljanin ili domaće pravno lice, prilikom odlučivanja o ustupanju se posebno ceni mogućnost obezbeđenja imovinskopravnog zahteva i drugi interesi oštećenog.

3. Nadležnost za donošenje rešenja o pokretanju postupka za ustupanje

Nadležnost organa za donošenje ovog rešenja određuje se isključivo prema procesnom stadijumu u kojem se odluka donosi:

  1. Javni tužilac – pre pokretanja krivičnog postupka;
  2. Istražni sudija (na predlog javnog tužioca) – do stupanja optužnice na pravnu snagu;
  3. Vanraspravno veće (po pribavljenom mišljenju javnog tužioca) – do početka glavnog pretresa;
  4. Pretresno veće (po pribavljenom mišljenju javnog tužioca) – do završetka glavnog pretresa.

4. Pravni lekovi protiv rešenja o ustupanju

Protiv donetog rešenja o ustupanju ovlašćena lica mogu izjaviti pravni lek u roku od tri dana:

  • Protiv rešenja javnog tužioca: Osumnjičeni ima pravo da izjavi prigovor neposredno višem tužiocu.
  • Protiv rešenja suda (istražnog sudije, vanraspravnog ili pretresnog veća): Okrivljeni i javni tužilac imaju pravo da izjave žalbu neposredno višem sudu.

5. Nastavak domaćeg krivičnog gonjenja nakon pokušaja ustupanja

Domaći pravosudni organ će nastaviti krivično gonjenje, odnosno krivični postupak, isključivo u sledećim alternativno propisanim situacijama:

  1. Ako zamoljena država dostavi odluku da ne prihvata preuzimanje krivičnog gonjenja;
  2. Ako zamoljena država naknadno odustane od odluke o preuzimanju krivičnog gonjenja;
  3. Ako domaći pravosudni organ samostalno odustane od ustupanja krivičnog gonjenja pre nego što zamoljena država uopšte dostavi svoju odluku o zamolnici.