Cilj instituta actiones liberae in causa je rešavanje problema krivice kod učinilaca koji su krivično delo učinili u stanju nauračunljivosti, ali su sami sebe doveli u to stanje.
Iako u momentu izvršenja njegove radnje nisu više bile slobodne, u jednom prethodnom stanju, pre nego što je prouzrokovao stanje sopstvene neuračunljivosti, njegove radnje su bile slobodne u smislu skrivljenog započinjanja uzročnog toka koji se završio vršenjem krivičnog dela u neuračunljivom stanju.
Ovaj institut dozvoljava jedini izuzetak od pravila da se krivica utvrđuje u vreme izvršenja dela – naime, krivica se utvrđuje prema momentu pre nego što je učinilac sam sebe doveo u stanje neuračunljivosti u kojem je učinio krivično delo.
Za primenu ovog instituta potrebno je da kumulativno budu ispunjena dva uslova:
- Da je učinilac sam sebe doveo u stanje neuračunljivosti
- Da je u tom stanju učinio krivično delo u odnosu na koje je kod njega, u momentu pre nego što se doveo u t stanje postojao umišljaj ili nehat (ukoliko je zakonom predviđen uopšte nehatni oblik).
Za primenu ovog instituta potrebno je da je kod učinioca u momentu pre nego što se doveo u stanje neuračunljivosti postojala krivica u odnosu na kasnije učinjeno krivično delo.
Dve situacije:
- Umišljajna actiones liberae in causa
- učinilac se s umišljajem dovodi u stanje neuračunljivosti u kojem vrši kd u odnosu na koje postoji umišljaj u momentu actio praecedens
- mišljenje da postoji i onda kada se neko iz nehata doveo u stanje neuračunljivosti nije prihvatljivo jer je nespojivo sa postojanjem umišljaja u odnosu na delo koje se kasnije vrši u stanju neuračunljivosti
- umišljajno stavljanje u stanje neuračunljivosti da bi se s umišljajem učinilo kd a delo ne bude učinjeno ne predstavlja pokušaj već nekažnjivu pripremnu radnju
- moguć je direktni umišljaj – učinilac je svestan da će u stanju neuračunljivosti učiniti krivično delo i to hoće, kao i
- eventualni umišljaj – učinilac je svestan toga da može učiniti krivično delo u stanju neuračunljivosti i na to pristaje
- učinilac se s umišljajem dovodi u stanje neuračunljivosti u kojem vrši kd u odnosu na koje postoji umišljaj u momentu actio praecedens
- Nehatna actiones liberae in causa
- postoji u momentu prethodnog delovanja nehat u odnosu na kd koje je kasnije učinio u stanju neuračunljivosti u koje je sam sebe doveo iz nehata ili sa umišljajem
- postoji nehatna actio libera in cause i onda kada je učinilac od ranije planirao delo ali se u neuračunljivo stanje u kojem je učinio doveo iz nehata
- moguć je svesni nehat – učinilac je svestan mogućnosti da u tom stanju može učiniti krivično delo, ali olako drži da do toga neće doći, odnosno da će to moći da spreči kao i
- nesvesni nehat – učinilac nije svestan toga da u tom stanju može izvršiti krivično delo, niti je to hteo, ali je prema okolnostima i svojim ličnim svojstvima bio dužan i mogao biti svestan te mogućnosti
Primenjuje se i kod krivičnih dela nečinjenja
- kada učinilac sam sebe dovede u stanje neuračunljivosti, bio je svestan da u tim stanju, svojim propuštanjem može ostvariti određeno krivično delo, a to je hteo ili je na to pristao (umišljaj) ili je olako držao da do toga neće doći ili da će to moći da spreči (svesni nehat) odnosno nije bio svestan toga ali je bio dužan i mogao biti svestan te mogućnosti (nesvesni nehat)
Ne primenjuje se kada se neko doveo samo u stanje bitno smanjene uračunljivosti
- učiniocu koji se sam doveo u stanje bitno smanjene uračunljivosti ne može se po tom osnovu ublažiti kazna
