Zabrana približavanja i komunikacije sa oštećenim

Ovu meru uvodi ZID KZ iz 2009.

Sporno je pitanje efikasnosti primene ove mere bezbednosti, jer nije rešene situacija kada osuđeni prekrši zabranu.

  • bolje rešenje je bilo da je ona predviđena kao jedna od obaveza u okviru zaštitnog  nadzora pod koji se može staviti učinilac kome je izrečena uslovna osuda
  • postojala bi onda mogućnost opoziva uslovne osude ako ne ispunjava ovu obavezu

Zato bi bilo bolje da se predvidi kao obaveza kod uslovne osude sa zaštitnim nadzorom, a da se ona opozove kada učinilac tu obavezu ne ispunjava.

Sud učiniocu krivičnog dela može zabraniti:

  • približavanje oštećenom na određenoj udaljenosti
  • pristup u prostoru oko mesta stanovanja ili rada oštećenog
  • dalje uznemiravanje oštećenog
  • dalju komunikaciju sa oštećenim

ako se opravdano može smatrati da bi dalje vršenje takvih radnji bilo opasno po oštećenog.

Ova mera bezbednosti može trajati najduže 3 godine, a nije propisano koliko može trajati najkraće.

  • ZID 2012. dopunio tako što je propisano da to vreme ne može biti kraće od 6 meseci

U njeno trajanje se ne uračunava vreme provedeno u pritvoru kao ni svako drugo lišenje slobode u vezi sa krivičnim delom

Ukoliko prestanu razlozi zbog kojih je izrečena može se ukinuti i pre vremena na koje je izrečena.


Postavi komentar