Izgubljena je ona pokretna stvar koja je slučajno izašla iz vlasti sopstvenika ili držaoca, tako da on više ne zna gde se ona nalazi.
- treba razlikovati:
- stvar koja je vlasniku oduzeta silom, prevarom, ili potajno
- stvar koja mu je oduzeta na osnovu zakonskog ovlašćenja
- zaturena stvar – stvar koja je i dalje kod njega (u njegovoj vlasti) samo on ne zna gde je
- derelinkvirana stvar- stvar čijeg se prava svojine vlasnik odrekao i nije više u njegovoj državini
Po našim predratnim pravilima nalaz izgubljene stvari mogao se pojaviti kao način sticanja svojine po proteku roka, ako su preduzete mere da se nađe vlasnik, savesni nalazač je na ovoj stvari sticao pravo svojine.
Važnost ovih pravila prestala je posle rata, donošenjem Upustva Vlade FNRJ o postupanju sa nađenim stvarima od 1949. godine, kojim su regulisana pravna pitanja u vezi sa nalazom stvari.
- stvar po proteku određenog roka, u kojem nije bilo moguće pronaći vlasnika prelazi u društvenu svojinu, a savesnom nalazaču pripada nagrada u iznosu od 15% vrednosti stvari
Pod blagom u smislu pravila o sticanju svojine podrazumevaju se novac, zlato, srebro, drago kamenje I stvari izrađene od plemenitih metala ili dragog kamenja, koje su sakrivene ležale toliko dugo “da se njihov pređašnji vlasnik više ne može doznati”.
- po Srbijanskom i Austrijskom građanskom zakoniku nađeno blago se deli na tri ravna dela – jedan državi, drugi nalazaču, a treći vlasniku nepokretnosti u kojoj je blago nađeno
- naša sudska praksa ne primenjuje ova pravila, a pozitivnih propisa o nalazu blaga još nema
- prema Nacrtu zakona o pravu svojine i drugim stvarnim pravima Srbije:
- nalazač ima pravo na nagradu u visini od 1/4 blaga
- isto pravo ima i vlasnik zemlje u kojoj je blago skriveno, a ako je nalazač i vlasnik zemlje onda mu pripada 1/3
- ukoliko je nađeno blago velike vrednosti, nagrada se s obzirom na okolnosti smanjuje, i ne može biti manja od 8% od vrednosti stvari
