Derivativno sticanje je ono koje se zasniva na skupu činjenica među kojima kao bitna figurira i ta da je tačno određeno lice zaista imalac prava koje se prenosi na sledbenika, tako da sticanje izostaje ako se pokaže da prethodnik nije bio imalac prava u pitanju
- nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet
- niko ne može na drugoga preneti više prava nego što sam ima
- potrebno je da je prodavac zaista vlasnik
- u protivnom pribavilac neće postati vlasnik
- ako se ispostavi da ostavilac – dekujus bio samo držalac neke stvari koja se zatekla u njegovoj zaostavštini a ne i njen vlasnik, naslednik neće steći pravo svojine na njoj
Originarno sticanje je ono koje se zasniva na skupu činjenica među kojima ne figurira kao bitna i ta da je određeno lice imalac prava u pitanju, pribavilac, stiče pravo uprkos okolnosti da „ prethodnik„ nije bio imalac toga prava.
- odstupa se od pravila nemo plus iuris
- okolnost da prethodnik nije bio imalac prava kompenzira se zahtevom za postojanjem drugih pravnih činjenica
- kupac pokretne stvari neće postati vlasnik ukoliko to nije bio prodavac,
- ali će ipak steći pravo svojine na osnovu jednog drugog činjeničnog skupa
- ako je bio savestan i
- po proteku zakonom određenog roka koji se inače ne zahteva ako se stvar pribavlja od vlasnika
- po pravilima o originarnom sticanju može se steći i pravo koje inače nije prenosivo
- slučaj sa plodouživanjem
