Pravo upotrebe je lična službenost čiji je imalac ovlašćen da tuđu stvar upotrebljava, pribira plodove sa nje, u granicama svojih ličnih potreba i potreba članova svoje porodice, bez narušavanja suštine same stvari.
- u modernim pravima lična sluzbenost upotrebe nije ograničena samo na upotrebu stvari uz isključenje pribiranja plodova, već obuhvata i ovlašćenje pribiranja plodova
Pravo upotrebe je danas shvaćeno kao ograničeno plodouživanje, i to u kvantitativnom smislu.
- uzuar ne izvlači sve koristi koje stvar prema svojim prirodnim osobinama može dati, vec je upotrebljava i pribira plodove sa nje prema svojim potrebama i potrebama svoje porodice
Zakonicima je propisano da je neprenosivo ne samo pravo upotrebe vec i njegovo vršenje.
Pravo upotrebe nastaje I prestaje po pravilima koja važe za plodouživanje.
