Prekluzija je slična zastarelosti utoliko što i ona znači gubitak prava odnosno pravnog prerogativa po proteku zakonom određenog roka u kome pravo nije vršeno.
Za razliku od zastarelosti:
- na istek prekluzivnog roka sud pazi po službenoj dužnosti ( a ne po prigovoru tuženog),
- prekluzivni rok teče neprekidno (nema ni prekida ni zastoja),
- posle njegovog isteka pravni prerogativ gubi se u potpunosti i po pravilu definitivno
- nekada zakon dopušta povraćaj u pređašnje stanje, mogućnost da se radnja preduzme i posle isteka roka, ako ovlašćeni subjekt to nije mogao iz opravdanih razloga učiniti blagovremeno
Ove razlike posledica su prirode prava koje se ovde gubi, kao i razloga koji taj gubitak objašnjavaju i opravdavaju.
- ne odnosi se na obligaciona prava (kao zastarelost)
- odnosi se na pravne moći, odn. preobražajna prava
- prava da se zahteva poništenje rušljivog pravnog posla, da se pokrene postupak za zaštitu državine
- ustanovljena je da bi se, u interesu pravne izvesnosti, ovlašćeni subjekt izjasnio da li će se svojim prerogativom koristiti ili neće
Prekluzivni rokovi mogu biti
- subjektivni koji teku od saznanja za neku činjenicu i
- poništenje rušljivog ugovora može se zahtevati u roku od jedne godine od saznanja za razlog rušljivosti
- objektivni koji teku od nekog pravno relevantnog događaja bez obzira na saznanje zainteresovanog subjekta za taj događaj
- dan zaključenja ugovora, čin oduzimanja državine
- pravo na poništenje rušljivog ugovora iz razloga rušljivosti u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana zaključenja ugovora
- nekada zakon predviđa samo objektivni rok, nekada samo subjektivni, a najčešće i jedan i drugi
- subjektivni rok je kraći i ističe najkasnije sa objektivnim rokom
