Rimska koncepcija:
- držaocem se smatrao onaj koji se ponaša kao vlasnik
- bitna su 2 momenta:
- faktička vlast – corpus
- volja ponašati se prema stvari kao vlasnik- animus domini
- onaj ko stvar drži i koristi je ali nema animus u iznetom smislu, nema državinu već detenciju (pritežanje)
- ne uživa državinsku zaštitu, već se u slučaju uznemiravanja mora obratiti onome za koga stvar drži, odnosno koga priznaje za vlasnika
- državinu ima lopov, uzurpator, a detenciju zakupac
- državina je shvatana u vezi sa svojinom
- quasi-possessio se odnosi na plodouživanja i stvarne službenosti
- štićena je po ugledu na državinu prava svojine
- i dalje je bilo slučaja faktičke vlasti na stvarima koje nisu uživale zaštitu
- zakupac se zbog uznemiravanja, obracao zakupodavcu da ga zaštiti
- važila u pandektnom pravu, a od buržoaskih zakonika su je usvojili Francuski, Austrijski, Srpski građanski zakonik
Moderna koncepcija državine
- u današnjem uporednom pravu usvojena je objektivna koncepcija državine
- Grčki, Poljski, Nemački gz
- izbacuje se volja, tj animus domini, a državina se izjednacava sa faktickom vlascu na stvari
- pojam detencije se sužava
- detentor je lice koje faktičku vlast na stvari vrši za drugoga i postupa prema njegovim uputstvima
- pojam državine se širi
- mnogim detentorima koji ranije nisu imali volju, sada ona ni ne treba, i oni postaju držaoci
