Pravo na samopomoć je pravo držaoca da sam primenom izvesne sile odbije smetanje svojoj državini, odnosno da vrati državinu koja mu je oduzeta.
Dopuštena je pod sledećim uslovima:
- da je smetnja tj. oduzimanje državine neovlašćeno
- da se smetnja ne zasniva na zakonskom ovlašćenju, odluci državnog organa, niti na volji samog držaoca
- zakon izričito postavlja ovaj uslov
- da se ne vrši nanošenjem telesne povrede
- osim ako se držalac kreće u granicama nužne odbrane u smislu propisa krivičnog prava
- ovaj uslov zakon izričito ne postavlja ali se on izvodi iz opštih pravila po kojima važnija dobra ne mogu biti žrtvovana manje važnim
- da se držalac uzdržava od postupaka koji prema okolnostima nisu opravdani
- sud ocenjuje opravdanost kod svakog slučaja
- zakon izričito postavlja ovaj zahtev ali se on i inače izvodi iz načela da se sila odbija srazmernom silom
- držalac odgovara za štetu prouzrokovanu prekoračenjem granica dozvoljene samopomoći
Pod ovim uslovima držalac može štititi svoju državinu u toku samog postupka smetanja/oduzimanja, a ako mu je stvar oduzeta može je povratiti u roku u kom se može podići državinska tužba.
- u roku od 30 dana od saznanja za oduzimanje i učinioca
- najkasnije u roku od godinu dana od dana oduzimanja
