Informativni razgovori koje sa građanima obavljaju službena lica organa unutrašnjih poslova su neformalne prirode i bez procesne vrednosti, tako da njihovi rezultati po pravilu ne mogu da imaju dokazni značaj u postupku, ali imaju ogromnu važnost za prikupljanje informacija i pronalaženje dokaza.
Vođenje razgovora se može obaviti:
- na mestu događaja u toku vršenja uviđaja ili neposredno po njegovom okončanju
- veliki operativni značaj jer je moguće da se prilikom izlaska na licu mesta tu zateknu očevici i drugi potencijalni svedoci
- pozivanjem građana
- pozeljno je i naknadno pozvati lica sa kojima je već obavljen informativni razgovor radi eventualnog prikupljanja novih podataka
- razgovorom sa pritvorenicima
- razgovorom sa licima koji se nalaze na izdržavanju kazne zatvora ili druge kr. sankcije
- prilikom vođenja informativnog razgovora sa licima lišenim slobode, veoma je važna prethodna priprema i temeljno izučavanje ličnosti sagovornika
- posebno je važno da se ovim licima ne daju nikakva lažna obećanja o mogućem smanjenju njihove kazne ili oslobađanje od nje
Uspešno vođenje informativnog razgovora podrazumeva kvalitetne pripreme i utemeljenu procenu da li se radi o potencijalnom svedoku, oštećenom, žrtvi ili osumnjičenom, i prilagođavanje kriminalističko-tehničkom pristupu.
Ispitivanje građana odvija se u tri dela:
- uvod
- gde se građaninu objašnjava razlog vođenja razgovora sa njim
- slobodno pripovedanje
- građanin se pušta da svojim rečima slobodno ispriča sva svoja zapažanja o događaju
- ispitivanje
- čime se otklanjaju sve nejasnoće uočene prilikom prethodne faze i preciziranje i proveravanje već pruženih obaveštenja
