Zaseda predstavlja operativno-taktičku meru koja se sastoji u prikrivenom rasporedu službenih lica organa unutrašnjih poslova, na onim mestima gde bi se prema osnovnim očekivanjima, mogli naći učinioci krivičnih dela ili druga lica povezana sa krivičnim delom.
Osnovni ciljevi postavljanja zasede su:
- zaticanje osumnjičenih prilikom izvršenja krivičnog dela ili prilikom pripreme za izvršenje kr. dela;
- tajno sačekivanje osoba koje su u bekstvu;
- sprečavanje ilegalnih prelazaka državne granice;
- hvatanje i lišavanje slobode određenih lica;
- utvrđivanje identiteta sumnjivih osoba
Osnovne osobine zasede jesu organizovanost i tajnost.
Svi učesnici u zasedi moraju u svakom trenutku da tačno znaju svoj zadatak u okviru planom napravljene podele rada. Efikasnost zasede često zavisi i od tehničke opremljenosti operativaca koji zasedu realizuju (npr. primena aparata za noćno osmatranje prilikom realizacije noćne zasede).
S obzirom na raspored službenih lica, zasede mogu da budu:
- čelna (frontalna)
- ljudstvo raspoređeno približno u pravoj liniji
- okrenuto prema smeru iz kog se očekuje dolazak lica zbog kog je zaseda postavljena
- rukovodilac se nalazi i sredini formirane zasede
- paralelna
- ekipa podeljena na dva dela raspoređena u dve paralelne linije tako da su ljudi okrenuti jedni prema drugima
- polukružna (potkovična)
- postavlja se na otvorenom prostoru kada je poznat očekivani pravac kretanja osumnjičenog.
- članovi ekipe su poređani u obliku polukruga, tako da je otvor prema smeru iz kog se očekuje nailazak osumnjičenog
- kružna
- opkoljenje osumnjičenog
- postavlja se kada je poznat širi prostor u kome se osumnjičeni nalazi, ili na mesto na kome se očekuje dolazak osumnjičenog ali nije poznat smer kojim ce na to mesto doći
Hvatanje osumnjičenog (lišenje sobode) se preduzima kada su ispunjeni zakonski osnovi za preduzimanje te radnje kao i kada se proceni da je to opravdano u kriminalističko-taktičkom smislu.
- velika opreznost prilikom izvođenja ove aktivnosti
- česte greške su prekasno ali i prerano lišenje slobode
- najpre odrediti momenat hvatanja učinioca
- odrediti i mesto na kome se može pronaći i lišiti slobode
Ako je osumnjičeni u bekstvu, potrebno je postaviti pretpostavke o mogućim mestima gde se krije, uzimajuci u obzir njegovo materijalno stanje, poznate navike i sklonosti, veze sa saradnicima, rođacima. Traženje osumnjičenog koji se krije ili je u bekstvu odvija se kroz tri faze:
- prva faza
- prikupljanje obaveštenja od lica za koja postoji saznanje da poseduju informacije o mestu boravka osumnjičenog,
- posete rođacima, prijateljima i drugim osobama za koje se smatra da bi mogli biti u kontaktu sa osumnjičenim
- druga faza – organizovanje prismotre i praćenja lica za koja je verovatno da održavaju vezu sa osumnjičenim
- treća faza – postavljanje zasede na mestima gde bi se, prema pribavljenim informacijama, mogao naći osumnjičeni
Osumnjičeni koje je potrebno uhvatiti dele se na dve osnovne kategorije:
- oni za koje se osnovano pretpostavlja da neće pružiti otpor
- oni koji se smatraju opasnim i za koje postoji verovatnoća da će pružiti otpor
- oni se hvataju iznenada, na prepad, od strane najmanje dva operativna službenika organa unutrašnjih poslova
- uhvaćeni se brzo i efikasno pretresa, po potrebi veže lisicama i velikom brzinom transportuje službenim vozilom do prostorija organa unutrašnjih poslova
Vezivanje se obavezno vrši
- kada je opasan kriminalac zatečen u vršenju krivičnog dela
- ukoliko je naoružan
- ako je ranije pokušavao da pobegne,
- ukoliko određene indicije ukazuju na moguće bekstvo,
- kada se sprovođenje kriminalca vrši nocu ili
- ako se obavlja na terenu pogodnim za bekstvo
