Dejstvo ugovora među ugovornicima

1. POJAM I OSNOVNI PRINCIP
Pojam: Ugovorom se stvara poseban pravni režim isključivo za lica koja su izjavila volju. Za treća lica, koja nisu učestvovala u zaključenju, po pravilu ne nastaju ni prava ni obaveze (princip relativnosti ugovora).
Osnovno načelo (Pacta sunt servanda): Punovažan ugovor vezuje ugovornike kao zakon. Strana je dužna da izvrši svoju obavezu onako kako se dobrovoljno obavezala, a ako to ne učini, druga strana može tužbom zahtevati prinudno ispunjenje.

2. VRSTE PRAVNIH DEJSTAVA (Ključna podela)
U zavisnosti od toga kakve posledice proizvode u trenutku zaključenja, ugovori u našem pravu imaju dvojako dejstvo:
A) Obligaciono-pravno dejstvo (Pravilo u našem pravu)
Suština: Ugovor sam po sebi ne prenosi pravo, već samo stvara obavezu dužnika da to pravo prenese.
Svrha: Ne ostvaruje se samim zaključenjem, već tek naknadnim izvršenjem radnje (činidbe).
Primer (Kupoprodaja, Razmena, Poklon): Kod nas se svojina ne stiče ugovorom (on je samo iustus titulus – pravni osnov), već je potreban materijalni akt predaje stvari ili upis u javne knjige (modus acquirendi).
    ◦ Posledica: Zbog ovoga je u našem pravu moguća i prodaja tuđe stvari. Prodavac se validno obavezuje da će pribaviti i preneti svojinu; ako ne uspe, odgovara za neispunjenje (raskid i naknada štete), ali ugovor ostaje punovažan jer je stvorio obavezu, a ne prenos prava.
B) Dispozitivno (Translativno) dejstvo
Suština: Ugovori koji ne stvaraju novu obavezu, već se njima neposredno prenose, menjaju ili gase postojeća prava.
Svrha: Ostvaruje se samim momentom zaključenja ugovora.
Primeri:
    ◦ Cesija (Ustupanje potraživanja): Potraživanje prelazi sa cedenta na cesionara samim ugovorom, nema posebne radnje predaje.
    ◦ Oprost duga, preuzimanje duga, novacija.

3. BITNI ELEMENTI I OBAVEZE STRANA
Sadržina dejstva: Prava i obaveze strana glase na određenu činidbu (davanje, činjenje, nečinjenje, trpljenje).
Načelo jednake vrednosti davanja: Kod dvostranih ugovora, polazi se od ekvivalentnosti uzajamnih davanja; narušavanje ovog načela povlači posebne pravne posledice.
Subjektivna prava: Pravo iz ugovora uživa sudsku zaštitu identičnu onoj koju imaju prava ustanovljena zakonom.

4. IZUZECI I SPECIFIČNOSTI (Promene i Ništavost)
Univerzalna sukcesija: Iako ugovor deluje inter partes, u slučaju smrti ili statusne promene, univerzalni sukcesori (naslednici) stupaju na mesto ugovornika. Ugovor ne prestaje, već nastavlja dejstvo sa novim licem.
Ustupanje ugovora: Prijemnik stupa na mesto ugovorne strane, preuzimajući i prava i obaveze, dok identitet ugovora ostaje isti.
Ništavi ugovori:
    ◦ Ne proizvode pravna dejstva (ne stvaraju obligaciju).
    ◦ Ako se nešto izvrši po ništavom ugovoru, to nije „ispunjenje ugovorne obaveze“ već čin bez osnova, koji rađa zakonsku obavezu vraćanja (restitucija) i naknade štete.


Postavi komentar