Kada oštećeni dokaže da je pretrpeo štetu i da je ona u vezi sa opasnom stvari/delatnošću, sud po zakonu oborivo pretpostavlja da je ta stvar/delatnost uzrok štete.
• Zadatak odgovornog lica: Da bi se oslobodilo odgovornosti, lice mora da obori zakonsku pretpostavku uzročnosti.
• Šta se dokazuje? Ne dokazuje se odsustvo krivice, već postojanje nekog drugog, spoljašnjeg uzroka.
Taksativno navedeni razlozi (Liberatorni razlozi)
Zakon predviđa tri isključiva razloga za oslobađanje:
• Viša sila;
• Isključiva radnja trećeg lica;
• Isključiva radnja samog oštećenika.
Bitni elementi / Opšti uslovi (Konstitutivni elementi)
Bez obzira na to o kom se od tri gore navedena razloga radi, odgovorno lice mora dokazati da uzrok štete ispunjava sledeće karakteristike (kumulativno):
• Spoljašnjost (Eksternost): Ovo je najvažniji uslov. Uzrok mora biti izvan opasne stvari ili delatnosti.
◦ Negativna definicija: Šteta ne sme nastati realizacijom unutrašnjeg rizika (opasno svojstvo, položaj ili upotreba stvari) zbog kojeg je objektivna odgovornost i ustanovljena.
• Nepredvidljivost: Dejstvo tog spoljnog uzroka se nije moglo predvideti.
• Neizbežnost i neotklonjivost: Dejstvo uzroka se nije moglo izbeći niti otkloniti.
Specifičnost ljudske radnje (Treće lice ili oštećeni)
Kada se kao spoljašnji uzrok javi ljudska radnja, važe dodatna pravila:
• Kvalifikacija: I ljudska radnja mora biti nepredvidljiva, neizbežna ili neotklonjiva.
• Isključivost: Da bi došlo do potpunog oslobađanja od odgovornosti, ljudska radnja mora biti isključivi uzrok štete.
◦ Napomena: Ako je radnja samo doprinela šteti, ne dolazi do potpunog oslobađanja (o čemu se govori u posebnim pitanjima).
Odnos prema krivici (Pravna priroda)
Na ispitu često pada pitanje: „Da li se mogu osloboditi ako dokažem da sam bio maksimalno pažljiv?“
• Odgovor: NE.
• Obrazloženje: Kod objektivne odgovornosti, dokazivanje da je lice postupalo sa potrebnom pažnjom, razboritošću i preduzelo sve mere opreza je pravno irelevantno.
• Skrivljeno postupanje nije uslov za nastanak ove odgovornosti, pa se ona ne može otkloniti dokazom o nepostojanju krivice.
Viša sila
Viša sila (Vis maior) je spoljašnji uzrok čije se dejstvo nije moglo predvideti, izbeći ili otkloniti.
• To je jedan od taksativno navedenih razloga za oslobađanje imaoca opasne stvari od objektivne odgovornosti.
• Pravna priroda: To je događaj koji prekida uzročnu vezu između opasne stvari i štete, jer se uzrok nalazi van domašaja odgovornog lica.
Bitni elementi (Konstitutivni uslovi)
Da bi se događaj kvalifikovao kao viša sila, mora kumulativno ispuniti sledeće uslove:
• Spoljašnjost (Eksternost): Uzrok mora biti izvan opasne stvari ili delatnosti. Rizik se mora nalaziti van sfere koju je imalac dužan da nadzire.
• Nepredvidljivost: Događaj se nije mogao očekivati s obzirom na redovan tok stvari. Ako je događaj bio nepredvidljiv, to je obično dovoljno za kvalifikaciju više sile.
• Neotklonjivost i neizbežnost: Ako je događaj bio predvidljiv, mora se dokazati da se njegovo dejstvo nije moglo izbeći (pasivno) niti otkloniti (aktivno).
Ispitna zamka: Sami po sebi, rat, poplava ili ekonomska kriza nisu automatski viša sila. Oni to postaju samo ako su u konkretnom slučaju delovali neodoljivo i neočekivano. (Npr. rat nije viša sila ako je bio predvidljiv).
Razgraničenje: Viša sila vs. Slučaj (Casus)
Morate razlikovati rizik koji dolazi spolja od rizika koji dolazi iz same stvari.
• Viša sila (Spoljašnji uzrok): Oslobađa od odgovornosti (npr. udar groma u vozilo),.
• Slučaj (Unutrašnji uzrok): Nepredvidljiva okolnost koja deluje unutar opasne stvari ili delatnosti.
◦ Pravilo: Slučaj (casus) se nalazi u sferi rizika imaoca i stoga NE oslobađa od odgovornosti. To je realizacija inherentnog rizika zbog kog je odgovornost i poostrena.
◦ Primeri slučaja: Pucanje gume usled vrućine, eksplozija motora, lom dela mašine. Iako vozač to nije mogao predvideti, to je rizik same stvari („unutra“) i on odgovara za štetu.
Dejstva (Obim oslobađanja)
• Potpuno oslobađanje: Ako je viša sila isključivi uzrok štete.
• Delimično oslobađanje: Ako je šteta posledica sadejstva više sile i opasne stvari.
◦ Ako je opasna stvar bila nužan uslov (conditio sine qua non) štete, sud može samo umanjiti odgovornost srazmerno uticaju spoljnog događaja, ali ne mora nužno u potpunosti osloboditi imaoca, jer opasnost inherentna stvari i dalje postoji kao faktor.
Odnos predvidljivosti i neizbežnosti
Da bi se događaj kvalifikovao kao viša sila, on mora biti spoljašnji, a njegova dejstva se nisu mogla predvideti, izbeći ili otkloniti. Odnos između ova dva elementa je sledeći:
• Ako je događaj bio nepredvidljiv: Smatra se da je u tom smislu bio i neminovan. Nije se moglo planirati njegovo izbegavanje jer se za njega nije znalo; mogao se izbeći samo pukim slučajem.
• Ako je događaj bio predvidljiv: Da bi bio viša sila, mora se dokazati da je bio takav da se nije mogao ni izbeći ni otkloniti.
Ako je bio predvidljiv, a mogao se izbeći – imalac odgovara.
Merodavan trenutak za ocenu (Vremenski faktor)
Ključno pitanje je: U kom trenutku događaj mora imati svojstva nepredvidljivosti i neotklonjivosti?
• Trenutak ostvarenja uzroka: Merodavan je čas kada je spoljašnji uzrok delovao.
• Odloženo dejstvo štete: Iako šteta nastaje nakon uzroka (nekad trenutno, nekad docnije), za kvalifikaciju više sile bitno je da je uzrok imao potrebna svojstva (nepredvidljivost, neotklonjivost) u času svog nastanka.
◦ Pravilo: Nije nužno da uzrok zadrži ta obeležja sve do momenta manifestacije štete, bitno je kakav je bio u momentu delovanja.
Merilo (Standard) ocene: Objektivno ili Subjektivno?
U teoriji postoji spor oko toga prema kome merimo da li je nešto bilo „nepredvidljivo“ (Radišić zagovara objektivni, a Cigoj subjektivni kriterijum).
Preovlađujući stav (Kombinovani metod):
• Primarno merilo (Apstraktno-objektivno): Polazi se od standarda razumnog i izuzetno pažljivog čoveka (bonus pater familias najvišeg stepena pažnje).
◦ Test: Događaj je viša sila samo ako ga ne bi predvideo, otklonio niti izbegao ni izuzetno pažljiv čovek.
• Korekcija merila (Subjektivni element): Na ovaj objektivni standard utiču samo ona lična svojstva koja odgovornom licu daju privilegovan uvid.
Izuzetak: Odgovornost zbog „viška znanja“
Iako se primenjuje objektivni standard, postoji situacija kada se odgovorno lice neće osloboditi odgovornosti, čak i ako je događaj objektivno bio „viša sila“.
• Uslov: Ako je odgovorno lice, zahvaljujući svojim posebnim svojstvima ili saznanjima, in concreto (u konkretnom slučaju):
◦ Predvidelo događaj koji je objektivno nepredvidljiv; ili
◦ Moglo da savlada događaj koji je objektivno nesavladiv.
• Dejstvo: Takvo lice se ne oslobađa odgovornosti jer je, zahvaljujući svojim superiornim sposobnostima (koje nadmašuju standard „pažljivog čoveka“), moglo sprečiti štetu.
Ljudska radnja kao viša sila
Odgovorno lice (imalac opasne stvari) oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili trećeg lica.
Ljudska radnja se kvalifikuje kao viša sila samo ako predstavlja spoljašnji uzrok (izvan sfere rizika odgovornog lica) čije se dejstvo nije moglo predvideti, izbeći ili otkloniti.
• Negativna definicija: Radnja samog odgovornog lica, kao i lica za koja on odgovara (zaposleni, pomoćnici, lica kojima se služi pri upotrebi stvari), nikada ne može biti viša sila.
Pravna priroda: Dilema „Radnja“ ili „Krivica“
Razlika između važećeg zakona (ZOO) i predratne pravne teorije (Skica):
• Rešenje ZOO (Objektivni pristup): Zakon traži samo radnju (uzrok). To znači da se odgovorno lice lakše oslobađa odgovornosti, jer je dovoljno dokazati da je uzrok spolja, u nečijem ponašanju, bez obzira na uračunljivost tog lica.
• Rešenje iz Skice (Subjektivni pristup): Zahtevala se isključiva krivica oštećenika ili trećeg lica. Po tom sistemu, ako bi štetu izazvalo lice koje nije krivo (npr. neuračunljivo lice ili dete), imalac opasne stvari bi i dalje odgovarao. Ovo rešenje je bilo povoljnije za oštećenog, a teže za imaoca.
Primena u sudskoj praksi (Faktička krivica)
Iako ZOO formalno traži samo „radnju“, sudovi u praksi često cene da li je ta radnja bila pogrešna (skrivljena), tj. da li je oštećeni postupao kao razumna osoba.
Primeri iz prakse:
• Bazen (Opasna stvar): Imalac bazena je oslobođen odgovornosti jer je oštećena pokušala da izađe preko vertikalne penjalice umesto stepeništem, precenivši svoju snagu. Sud je utvrdio da nije postupala kao „razumna i pažljiva osoba“.
• Hemijska fabrika (Opasna delatnost): Fabrika je oslobođena odgovornosti za štetu na zasadima oraha, jer oštećeni (poljoprivrednik) nije poslušao stručna uputstva o osetljivosti te kulture na aerozagađenje, već je svesno preuzeo rizik sadnje.
Bitni elementi (Uslovi kvalifikacije)
Da bi ljudska radnja oslobodila imaoca odgovornosti, moraju se kumulativno ispuniti sledeći uslovi:
• Uzročnost (Conditio sine qua non): Mora se utvrditi da do štete ne bi došlo da ta tuđa radnja nije preduzeta.
• Kvalifikovana nepredvidljivost:
◦ Zahteva se da samo odgovorno lice nije moglo da predvidi tuđu radnju.
◦ Standard: Ceni se šta bi u datoj situaciji predvideo razuman i pažljiv čovek istih svojstava i znanja kao odgovorno lice (subjektivizovano merilo).
• Nesavladivost (Neotklonjivost): Zahteva se da se posledice te radnje nisu mogle izbeći ili otkloniti.
◦ Napomena: Nepredvidljivost se vezuje za postupak trećeg lica, a nesavladivost za posledice.
• Isključivost: Tuđa radnja mora biti isključivi uzrok štete da bi došlo do potpunog oslobađanja.
Specifičnosti (Izuzeci i primeri)
• Saobraćaj (Pravilo predvidljivosti): Nepropisno ponašanje drugih vozača u saobraćaju najčešće NIJE viša sila. Ono je predvidljivo i smatra se redovnim rizikom upravljanja vozilom.
• Nečinjenje (Propuštanje) kao viša sila: Pasivno držanje trećeg lica može biti viša sila samo ako je:
1. Postojalo osnovano očekivanje da će to lice delati – izostanak te radnje bio nepredvidljiv;
3. Posledice tog propuštanja odgovorno lice nije moglo da savlada (otkloni ili izbegne).
Dejstva (Pravne posledice)
Zavisno od doprinosa ljudske radnje, razlikujemo tri situacije:
• Isključivi uzrok (Tuđa radnja): Ako je tuđa radnja jedini uzrok štete, odgovorno lice se u potpunosti oslobađa odgovornosti.
• Delimični doprinos oštećenika: Dolazi do delimičnog rasterećenja odgovornog lica (srazmerno smanjenje naknade).
• Delimični doprinos trećeg lica:
◦ Prema oštećenom: Odgovorno lice se NE oslobađa (odgovara solidarno sa trećim licem).
◦ Ovo je relevantno samo za regresni odnos između njih.
Tuđi delimičan doprinos nastanku štete
Reč je o pravnoj situaciji u kojoj opasna stvar (ili delatnost) jeste uzrokovala štetu, ali ona nije isključivi uzrok. Pored opasne stvari, nastanku ili obimu štete doprinela je i radnja oštećenog ili radnja trećeg lica.
Pravna priroda (Teren uzročnosti)
Sudovi ovaj institut razmatraju primarno na terenu uzročnosti, a ne samo krivice.
• Ključno pitanje: Da li je radnja oštećenog ili trećeg lica doprinela da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila?
• Objektivni kriterijum: Odgovorno lice se oslobađa odgovornosti srazmerno tom tuđem doprinosu, nezavisno od toga da li je to postupanje bilo moralno pogrešno, već da li je kauzalno (uzročno) relevantno.
Slučaj doprinosa oštećenika (Delimično oslobađanje)
Kada je oštećeni svojom radnjom doprineo nastanku štete:
• Dejstvo: Imalac opasne stvari se delimično oslobađa odgovornosti.
• Utvrđivanje doprinosa (Sudska praksa): Sama činjenica da je oštećeni kršio propise (npr. nije nosio kacigu) nije dovoljna za automatsko smanjenje naknade.
◦ Uslov: Mora se utvrditi (veštačenjem) konkretna uzročna veza – da bi šteta izostala ili bila manja da je oštećeni postupao pravilno.
◦ Primeri: Vožnja sa pijanim vozačem ili nevezivanje pojasa se u praksi često uzimaju kao doprinos oštećenog.
Slučaj doprinosa trećeg lica (Solidarnost)
Kada je pored opasne stvari, šteti doprinela i radnja nekog trećeg lica:
• Odnos prema oštećenom (Spoljni odnos): Imalac stvari i treće lice odgovaraju oštećenom solidarno.
◦ Procesno pravilo: Imalac ne može prema oštećenom istaći prigovor da je treće lice doprinelo šteti kako bi smanjio svoju obavezu prema oštećenom. Oštećeni može tražiti sve od imaoca.
• Odnos između štetnika (Unutrašnji/Regresni odnos):
◦ Teret naknade se deli.
◦ Treće lice u regresnom odnosu snosi deo naknade koji je srazmeran težini njegove krivice.
