Docnja (kašnjenje) predstavlja pravno stanje u koje mogu zapasti obe strane u obligacionom odnosu – i dužnik i poverilac.
• Opšta definicija: Do docnje dolazi kada strane ne postupe blagovremeno na način na koji bi trebalo da postupe u izvršavanju svojih obaveza ili prava.
S obzirom na to ko je uzrokovao zastoj u ispunjenju, razlikujemo dva osnovna oblika:
• Dužnička docnja (Mora debitoris): Nastaje kada dužnik svoju obavezu ne ispuni u roku koji je određen za njeno ispunjenje.
• Poverilačka docnja (Mora creditoris): Nastaje kada poverilac bez osnovanog razloga onemogući da dužnikova obaveza prestane urednim ispunjenjem.
Iako oba instituta predstavljaju vid kašnjenja, oni se u teoriji i praksi moraju razmatrati odvojeno jer su suštinski različiti. Razlikuju se po tri ključna elementa:
• Uslovima za nastanak (kriterijumi nisu isti za dužnika i poverioca).
• Pravnim posledicama (različito utiču na rizik i obaveze).
• Načinu prestanka docnje.
