Statusna promena je postupak u kojem društvo prenosilac u celosti ili delimično prenosi svoju imovinu i obaveze na jedno ili više drugih privrednih subjekata – društava sticalaca.
- Kao protivnaknadu za ovaj prenos, članovi odnosno akcionari društva prenosioca (a ne samo društvo!) dobijaju udele odnosno akcije u društvima sticaocima.
Pravna priroda i osnovne karakteristike
- Spoljna mera restrukturiranja: Za razliku od promene pravne forme, u statusnoj promeni obavezno učestvuju najmanje dva privredna subjekta.
- Univerzalna sukcesija: Dolazi do prelaska imovine i obaveza na sticaoca, te u većini slučajeva društvo prenosilac prestaje da postoji, ali bez sprovođenja postupka likvidacije.
- Numerus clausus: U srpskom pravu vrste statusnih promena su strogo i iscrpno zakonom propisane, te nije moguća analogna primena na oblike koji nisu predviđeni zakonom.
- Nacionalne i prekogranične promene: Ako svi subjekti potpadaju pod domaće pravo, reč je o nacionalnoj promeni. Ako učestvuju subjekti iz različitih pravnih sistema, reč je o prekograničnoj promeni.
- Ratio legis: Glavni cilj regulative statusnih promena je prevazilaženje višestepenih, skupih i neefikasnih procesa redovne likvidacije i pojedinačnog prenosa imovine (singularne sukcesije). Pravila o prekograničnom pripajanju i spajanju uvedena su izmenama zakona iz 2018. godine (za društva kapitala iz Srbije i zemalja EU/EEP) isključivo radi harmonizacije našeg prava sa pravom Evropske unije.
Prava i obaveze članova/akcionara
- Suština statusne promene je da članovi ili akcionari društva prenosioca svojim pristankom zapravo „raspolažu preduzećem“ čiji su članovi.
- Njihovo članstvo u društvu prenosiocu se zamenjuje za članstvo (udele/akcije) u društvu sticaocu.
- Savet za ispit: Ne mešajte statusnu promenu sa ulaganjem dela imovine u zavisno društvo! Kod uloga u zavisno društvo, udele stiče samo društvo, dok kod statusne promene udele/akcije stiču direktno članovi odnosno akcionari.
Vrste Zakon poznaje četiri obavezne vrste statusnih promena. Prve dve se nazivaju još i fuzije ili koncentracije, dok se druge dve opisuju kao „obrnuto spajanje/pripajanje“:
- 1. Pripajanje:
- Jedno ili više društava prenosilaca prenosi svoju celokupnu imovinu i obaveze na već postojeće društvo sticaoca.
- Društva prenosioci prestaju da postoje (bez likvidacije), a sticalac je njihov univerzalni sukcesor.
- 2. Spajanje:
- Dva ili više društava osnivaju novo društvo na koje prenose celokupnu imovinu i obaveze.
- Sva društva prenosioci prestaju da postoje (bez likvidacije), a novoosnovano društvo je univerzalni sukcesor.
- 3. Podela:
- Jedno društvo prenosi celokupnu imovinu na dva ili više društava sticalaca.
- Društvo prenosilac prestaje da postoji (bez likvidacije), a sticaoci postaju parcijalni univerzalni sukcesori.
- Može biti: podela uz osnivanje (novih), podela uz pripajanje (postojećim) i mešovita podela.
- 4. Izdvajanje:
- Jedno društvo prenosi samo deo svoje imovine i obaveza na jedno ili više društava sticalaca.
- Jedina statusna promena gde prenosilac NE PRESTAJE da postoji! Društvo prenosilac nastavlja da posluje.
- Kao i kod podele, može biti izdvajanje uz osnivanje, uz pripajanje i mešovito izdvajanje.
