Unutrašnji i spoljni nadzor (eksterna revizija) u akcionarskim društvima

Pojam/Definicija

  • Unutrašnji nadzor je sistem unutrašnje kontrole koji se sprovodi nad celokupnim poslovanjem akcionarskog društva.
  • Spoljni nadzor (Eksterna revizija) predstavlja postupak provere i ocene finansijskih izveštaja od strane nezavisnog lica (društva za reviziju ili samostalnog revizora). Njen cilj je davanje nezavisnog stručnog mišljenja o tome da li ti izveštaji istinito i objektivno prikazuju finansijsko stanje društva.

Pravna priroda i osnovne karakteristike

  • Ratio legis (Svrha revizije): Uprava (koja sastavlja izveštaje) često ima tendenciju da „ulepšava“ krvnu sliku društva, stoga eksterna revizija obezbeđuje nepristrasnu proveru kako bi se podigao nivo pouzdanosti tih informacija za javnost i akcionare.
  • Obaveznost eksterne revizije (POZITIVNO PRAVO): Zakonska revizija nije obavezna za sva društva. Imperativno se sprovodi kod: 1) velikih i srednjih akcionarskih društava, 2) svih javnih akcionarskih društava (nezavisno od veličine), i 3) svih društava čiji godišnji prihod prelazi 4.400.000 evra. Za sva ostala društva revizija je dobrovoljna.

Ugovor o reviziji i interni akti

  • Interni akti: Organizacija rada unutrašnjeg nadzora prepuštena je samom društvu i uređuje se njegovim internim aktima.
  • Ugovor o reviziji: Odnos sa eksternim revizorom zasniva se ugovorom koji se obavezno zaključuje u pisanoj formi, najkasnije do 30. septembra za godinu u kojoj se obavlja revizija.
  • Pravna priroda ugovora: Ugovor je strogo intuitu personae, što znači da društvo za reviziju apsolutno ne sme ustupljeni posao da prebaci na drugo društvo za reviziju.

Upravljanje unutrašnjim nadzorom i izbor revizora

  • Nosilac odgovornosti: Vršenje nadzora ostaje ultimativna nadležnost Odbora direktora, odnosno Nadzornog odbora, a lica koja operativno sprovode unutrašnji nadzor im u tome samo pomažu (ne dolazi do delegacije odgovornosti). Izveštaji o unutrašnjem nadzoru se podnose Komisiji za reviziju, a ako ona ne postoji, onda direktno organu uprave.
  • Specifičnost javnih društava (POZITIVNO PRAVO): Zakon propisuje stroge uslove za lice koje rukovodi unutrašnjim nadzorom u javnim društvima – to lice imperativno mora biti zaposleno u društvu, sme da obavlja isključivo poslove unutrašnjog nadzora, apsolutno ne sme biti član uprave, a imenuje ga organ uprave na predlog Komisije za reviziju.
  • Izbor eksternog revizora: U cilju smanjenja uticaja uprave (koju revizor zapravo kontroliše), isključivu nadležnost da izabere revizora i odredi mu naknadu ima Skupština akcionara. Kandidata Skupštini predlaže Komisija za reviziju uz procenu njegove stručnosti i nezavisnosti.

Pravila sprovođenja eksterne revizije

  • Obaveze društva: Akcionarsko društvo ima striktnu obavezu da revizoru obezbedi pristup svoj dokumentaciji, ispravama i elektronskim zapisima, kao i da mu plati naknadu. Naknada apsolutno ne sme zavisiti od rezultata revizije, niti biti uslovljena pružanjem drugih usluga.
  • Raskid ugovora: Ugovor se može raskinuti isključivo iz opravdanih razloga. Neslaganje uprave sa mišljenjem revizora se ni u kom slučaju ne smatra opravdanim razlogom za raskid ugovora.
  • Vrste revizorskog izveštaja: Revizor formuliše mišljenje koje može biti pozitivno, mišljenje sa rezervom, ili negativno. Ukoliko mu društvo uskrati informacije, revizor se može uzdržati od davanja mišljenja.
  • Zabrana sukoba interesa (Konsultantske usluge): Iako društva za reviziju zakonski mogu da pružaju konsultantske usluge, strogo je zabranjeno da društvo za reviziju obavlja eksternu reviziju onom akcionarskom društvu kojem je u istoj godini pružalo konsultantske usluge.
  • Rotacija revizora (POZITIVNO PRAVO): Radi očuvanja nezavisnosti usled protoka vremena, srpsko pravo propisuje dva mehanizma:
    1. Interna rotacija (opšte pravilo): Društvo za reviziju najkasnije svake sedme godine mora da zameni fizičko lice (licenciranog revizora) koje sprovodi reviziju kod istog akcionarskog društva. Pauza (hladni period) traje 3 godine.
    2. Eksterna rotacija: Primenjuje se rigoroznije za društva od javnog interesa (gde spadaju i javna akcionarska društva). Ista revizorska kuća može vršiti reviziju najviše 10 godina uzastopno, nakon čega se posao mora prepustiti drugom društvu za reviziju na period od najmanje 4 godine.
  • Zaštita nezavisnosti: Revizor se smatra povezanim i pristrasnim ako on (ili njegova kuća) poseduje akcije/udele u subjektu revizije. Kod javnih akcionarskih društava, revizor ima imperativnu obavezu da Komisiji za reviziju dostavlja pisanu izjavu kojom potvrđuje svoju nezavisnost i izveštava o svim okolnostima koje je mogu ugroziti.

Postavi komentar