Sporazum o svedočenju osuđenog

Sporazum o svedočenju osuđenog predstavlja zakonski mehanizam za dobijanje tzv. kooperativnog svedoka.

  • Pravni status (naglasak na svedočkom svojstvu): Kod ovog instituta reč je o licu koje je već pravnosnažno osuđeno za krivično delo. Zbog toga je u njegovom statusu naglasak na svedočkom karakteru, za razliku od okrivljenog saradnika koji se i dalje aktivno krivično goni i u odnosu na koga formalno i dalje važi pretpostavka nevinosti bez obzira na priznanje.
Uslovi za zaključenje sporazuma
  • Uslov celishodnosti (pretežnost interesa): Sporazum se može zaključiti ako je značaj iskaza osuđenog za otkrivanje, dokazivanje ili sprečavanje krivičnih dela iz delokruga tužilaštava posebne nadležnosti (npr. organizovani kriminal) pretežniji od štetnih posledica krivičnog dela za koje je taj osuđeni proglašen krivim.
  • Apsolutne zakonske prepreke (isključenja): Status osuđenog saradnika ne može steći lice koje je osuđeno kao:
    1. organizator organizovane kriminalne grupe;
    2. lice koje je pravnosnažno osuđeno na kaznu zatvora od 40 godina.
  • Obavezna stručna odbrana: Prilikom zaključenja ovog sporazuma osuđeni mora imati branioca.
Forma, rokovi i sadržaj sporazuma
  • Forma i rok za podnošenje: Sporazum se sačinjava u pisanoj formi i podnosi se sudu do završetka glavnog pretresa na kojem osuđeni treba da svedoči.
  • Obavezni elementi sporazuma:
    • Opis krivičnog dela koje je predmet optužbe.
    • Izjava osuđenog da će dati iskaz pod istim uslovima koji važe i za okrivljenog saradnika.
    • Izjava o odricanju stranaka i branioca od prava na žalbu protiv odluke suda ako sud u potpunosti prihvati sporazum.
  • Specifične razlike u odnosu na sporazum sa okrivljenim:
    • Sporazum ne sadrži priznanje krivice, niti mogućnost da tužilac odustane od krivičnog gonjenja (jer se radi o licu koje je već pravnosnažno osuđeno).
    • Sadrži obavezu javnog tužioca da u roku od 30 dana od dana pravnosnažnog osuđujućeg okončanja postupka (u kojem je osuđeni svedočio u skladu sa obavezama) podnese zahtev da se osuđenom saradniku kazna ublaži u skladu sa Zakonikom.
Sudska kontrola i odlučivanje o sporazumu
  • Funkcionalna nadležnost suda: O sporazumu odlučuje sudija za prethodni postupak (ako je podnet pre potvrđivanja optužnice) ili predsednik veća (ako je podnet nakon potvrđivanja optužnice).
  • Procedura: Odluka se donosi na ročištu na koje se pozivaju javni tužilac, osuđeni i njegov branilac.
  • Vrste sudskih odluka: Sud donosi odluku u formi rešenja, kojim sporazum može da:
    1. odbaci;
    2. prihvati;
    3. odbije.
  • Shodna primena pravila: Pri donošenju ovih rešenja, sud shodno primenjuje pravila koja važe za odbacivanje, prihvatanje ili odbijanje sporazuma o svedočenju okrivljenog.
  • Dejstvo i vezanost suda: Pravnosnažno rešenje o prihvatanju sporazuma obavezuje sud prilikom donošenja odluke o krivičnoj sankciji u ponovljenom postupku, pod uslovom da je osuđeni saradnik u potpunosti ispunio preuzete obaveze svedočenja.

Dokazna vrednost iskaza okrivljenog i osuđenog

Pravni režim ocene iskaza

  • Odsustvo posebnih zakonskih pravila: Zakonik o krivičnom postupku ne predviđa posebna pravila za ocenu iskaza okrivljenog ili osuđenog saradnika.
  • Primena opštih procesnih pravila: Sud procenjuje kredibilitet i verodostojnost ovog iskaza primenom opštih pravila o oceni dokaza i načela slobodne ocene dokaza u skladu sa svojim slobodnim uverenjem.

Problem preventivnog dejstva krivične odgovornosti

  • Položaj klasičnog svedoka: Kod običnih svedoka sud ima dodatno jemstvo u vidu pretnje krivičnim gonjenjem za krivično delo davanja lažnog iskaza.
  • Položaj okrivljenog/osuđenog saradnika: Iako pretnja odgovornošću za lažan iskaz formalno postoji i za njih, ona ima znatno manje preventivno dejstvo. Razlog leži u tome što za njih u slučaju neispunjavanja obaveza nastupaju znatno teže i neposrednije posledice – protiv okrivljenog se krivični postupak pokreće ili nastavlja, dok se osuđenom saradniku kazna neće ublažiti.

Neophodnost pojačanog opreza suda

  • Nepostojanje procesne neutralnosti: Za razliku od neutralnih svedoka koji nemaju interes u pogledu sudske odluke, okrivljeni i osuđeni saradnici imaju direktan, nesporan interes da postupak teče u određenom smeru.
  • Motivi saradnje: Njihov osnovni motiv jeste saradnja sa stranom optužbe radi izbegavanja sopstvene krivične odgovornosti ili dobijanja blaže kazne.
  • Rizici po istinu: Postoji opravdana opasnost da interes za dokazivanjem u statusu „saradnika“ dovede do davanja lažnog iskaza, ili do toga da saradnik, opravdavajući sebe, neosnovano optuži druga lica.
  • Zaključak za ispit: Sud je dužan da ispolji dodatnu pažnju i oprez prilikom analize dokaznog kredibiliteta ovih iskaza, detaljno ispitujući njihovu logičnost i usaglašenost sa drugim dokazima u spisima predmeta.