Žalbeni osnovi

Pojam i suština žalbenih osnova

  • Definicija: Žalbeni osnovi su Zakonikom formulisani opšti razlozi iz kojih se žalbom može pobijati (procesnopravno napadati) presuda i na kojima se žalba u sadržinskom smislu načelno zasniva.
  • Pravna priroda „greške“: Izrazi „anomalija“ ili „greška“ u presudi posmatraju se uslovno – reč je o greškama sa stanovišta podnosioca žalbe, dok će tek drugostepeni sud u žalbenom postupku svojom odlukom utvrditi da li su te tvrdnje opravdane.

Podela žalbenih osnova prema prirodi anomalija

Izvor razlikuje dve osnovne grupe žalbenih osnova:

  1. Žalbeni osnovi pravnog karaktera – odnose se na pravne anomalije presude. Dele se na:
    • Povrede krivičnoprocesnog karaktera (bitne povrede odredaba krivičnog postupka).
    • Povrede krivičnopravnog materijalnog karaktera (povrede krivičnog zakona i povrede koje se odnose na odluke donesene u krivičnom postupku ili proizašlim iz njega).
  2. Žalbeni osnovi faktičkog karaktera – odnose se na činjenične greške u presudi, odnosno na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Zakonom propisani razlozi za izjavljivanje žalbe

U skladu sa navedenom podelom, žalba se pred drugostepenim sudom može izjaviti zbog sledeća četiri zakonska razloga:

  • Bitne povrede odredaba krivičnog postupka.
  • Povrede krivičnog zakona.
  • Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
  • Odluka o krivičnim sankcijama i o drugim odlukama.

Bitne povrede odredaba krivičnog postupka

Sve povrede procesnog zakona nemaju isti značaj. Samo najozbiljnije procesne povrede, koje dostižu zakonom zahtevani stepen relevantnosti, predstavljaju žalbeni osnov i označavaju se kao bitne povrede odredaba krivičnog postupka.

Prema kriterijumu procesnog dejstva, ove povrede se dele na dve kategorije:

  1. Apsolutno bitne povrede odredaba krivičnog postupka
  2. Relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka

Apsolutno bitne povrede odredaba krivičnog postupka

Pojam, suština i pravne posledice

  • Pretpostavljena kauzalnost: Kod ovih povreda uzročno-posledična veza između učinjene povrede i štetne posledice (nezakonitosti ili nepravilnosti presude) se apsolutno pretpostavlja.
  • Procesno dejstvo: Čim se utvrdi postojanje apsolutno bitne povrede, to automatski dovodi do pravne nevaljanosti presude. Sud ne mora posebno utvrđivati niti obrazlagati da li je i kako ta povreda uticala na presuđenje – presuda doneta uz takvu povredu po zakonskom automatizmu ne može opstati.
  • Karakter kataloga povreda: Ove povrede su u Zakoniku nabrojane striktno, taksativno i limitativno. To znači da se nijedna druga procesna povreda ne može proglasiti apsolutno bitnom osim onih koje su eksplicitno navedene u zakonu.

Katalog apsolutno bitnih povreda prema grupama

Zakonik ove povrede kategoriše prema delu postupka ili subjektu na koji se odnose:

A) Povreda koja se odnosi na krivično gonjenje

  • Ako je nastupila zastarelost krivičnog gonjenja.
  • Ako je gonjenje isključeno usled amnestije ili pomilovanja.
  • Ako je stvar već pravnosnažno presuđena.
  • Ako postoje druge okolnosti koje trajno isključuju krivično gonjenje.

B) Povrede koje se odnose na krivični sud

  • Stvarna nenadležnost: Ako je presudu doneo stvarno nenadležan sud (izuzetak: nema povrede ako je presudu iz nadležnosti nižeg suda doneo neposredno viši sud).
  • Nepropisan sastav: Ako je sud bio nepropisno sastavljen.
  • Nepravilnost u suđenju/izuzimanju:
    • Ako je u izricanju presude učestvovao sudija ili sudija porotnik koji nije učestvovao na glavnom pretresu.
    • Ako je u donošenju presude učestvovao sudija/sudija porotnik koji je pravnosnažnom odlukom izuzet od suđenja.
    • Ako je na glavnom pretresu učestvovao sudija/sudija porotnik koji se morao izuzeti (apsolutni razlozi za izuzeće).

C) Povrede koje se odnose na optužbu

  • Ako je sud povredio propise u pogledu postojanja optužbe ovlašćenog tužioca, odnosno odobrenja nadležnog organa.
  • Ako sud svojom presudom nije potpuno rešio predmet optužbe.
  • Ako je presudom prekoračena optužba.

D) Ostale apsolutno bitne povrede

  • Odsustvo sa suđenja: Ako je glavni pretres održan bez lica čije je prisustvo na glavnom pretresu po zakonu obavezno.
  • Uskraćivanje prava na jezik: Ako je optuženom, braniocu, oštećenom ili privatnom tužiocu, protivno njegovom zahtevu, uskraćeno da na glavnom pretresu upotrebljava svoj jezik i prati tok pretresa na svom jeziku.
  • Nezakonito isključenje javnosti: Ako je protivno odredbama Zakonika bila isključena javnost na glavnom pretresu.
  • Povreda zabrane reformatio in peius: Donošenje odluke na štetu optuženog kada je žalba izjavljena samo u njegovu korist.
  • Nerazumljivost izreke: Postojanje ozbiljnog nedostatka dispozitiva presude, odnosno situacija u kojoj je izreka presude nerazumljiva.

Relativno bitne povrede odredaba krivičnog postupka

Pojam i uslov relevantnosti (Dokazivanje kauzalnosti)

  • Obavezna uzročno-posledična veza: Za razliku od apsolutnih povreda, kod relativno bitnih povreda mora se u svakom konkretnom slučaju dokazati postojanje uzročne veze između povrede procesne odredbe i nastale štetne posledice.
  • Uloga drugostepenog suda: Drugostepeni sud, rukovodeći se načelom slobodne ocene dokaza i na temelju svog slobodnog uverenja, procenjuje da li je povreda bila od relevantnog procesnog uticaja. Povreda je relevantna samo ako je sud utvrdi kao uzrok jedne od zakonom propisanih posledica.
  • Karakter kataloga povreda: Ove povrede se u Zakoniku ne nabrajaju taksativno, već zakon daje samo opšte parametre na osnovu kojih se određena povreda može smatrati bitnom.

Zakonom predviđene posledice (Alternativni uslovi relevantnosti)

Da bi povreda bila relativno bitna, ona mora uzrokovati jednu od sledećih procesnih posledica:

  1. Nezakonitost ili nepravilnost u samoj presudi (odnosno u presuđenju).
  2. Nastupanje okolnosti zbog kojih je onemogućeno ispitivanje zakonitosti i pravilnosti presude.
  3. Situacija u kojoj je očigledno da bi i bez konkretnog pravno nevaljanog dokaza bila donesena drugačija presuda.

Oblici relativno bitnih povreda prema Zakoniku

Zakon izdvaja tri ključne grupe ovih povreda:

A) Dokazna nevaljanost (sa izuzetkom)

  • Pravilo: Postoji kada se presuda zasniva na dokazu na kojem se po odredbama Zakonika ne može zasnivati.
  • Izuzetak: Ova povreda gubi karakter bitne ako je, s obzirom na druge izvedene dokaze, očigledno da bi i bez tog nezakonitog dokaza bila donesena ista presuda.

B) Nedostaci u izreci i obrazloženju presude

Ove povrede su relativno bitne samo ako onemogućavaju ispitivanje zakonitosti i pravilnosti presude, a manifestuju se kroz sledeće oblike:

  • Izreka presude je protivrečna sama sebi.
  • Razlozi presude su protivrečni izreci.
  • Presuda uopšte nema razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o činjenicama koje su predmet dokazivanja.
  • Razlozi o odlučnim činjencama su potpuno nejasni ili u znatnoj meri protivrečni.
  • Postoji znatna protivrečnost (neravnoteža) između onoga što se u obrazloženju presude navodi o sadržini isprava ili zapisnika o iskazima i samih tih isprava ili zapisnika.

C) Relevantno neprimenejivanje ili nepravilno primenjivanje zakonskih odredaba

  • Postoji kada sud u toku glavnog pretresa uopšte nije primenio neku odredbu Zakonika ili ju je primenio nepravilno, pod uslovom da je to bilo od odlučnog uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Povrede krivičnog zakona

Pojam i obuhvat povrede

  • Širi smisao: Pod povredama krivičnog zakona ne podrazumevaju se isključivo greške u odnosu na materijalne odredbe sadržane u Krivičnom zakoniku (kao osnovnom izvoru).
  • Uži smisao (sporedno zakonodavstvo): Pod ove povrede podvode se i greške u primeni drugih zakona koji sadrže odredbe krivičnopravnog karaktera, odnosno spadaju u tzv. sporedno krivično materijalno zakonodavstvo.

Konkretni zakonski oblici povreda

Povrede krivičnog zakona predstavljaju greške koje su u presudi načinjene u odnosu na:

  • Krivično delo – kada se postavlja pitanje da li je delo za koje se optuženi goni uopšte krivično delo po zakonu.
  • Primenjeni zakon – kada se postavlja pitanje da li je u pogledu krivičnog dela koje je predmet optužbe primenjen zakon koji se po pravu ne može primeniti.
  • Ovlašćenje suda u pogledu odluka koje donosi – kada je sporno da li je odlukom o krivičnoj sankciji, oduzimanju imovinske koristi ili opozivanju uslovnog otpusta povređen zakon.
  • Meru kazne u vezi sa obaveznim uračunavanjem – kada su povređene zakonske odredbe o obaveznom uračunavanju pritvora, zabrane napuštanja stana, izdržane kazne ili bilo kog drugog oblika lišenja slobode koji je u vezi sa krivičnim delom.

Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje

Pojam i suština (Faktički osnov žalbe)

  • Pravna priroda: Ovaj žalbeni osnov predstavlja faktički osnov za pobijanje presude.
  • Suština: Sastoji se u tome što utvrđeno činjenično stanje u presudi odstupa od stvarne istine u konkretnom slučaju.

Oblici odstupanja od istine

Zakon razlikuje dva osnovna oblika ovog žalbenog osnova:

  1. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje (kvalitativno odstupanje) – postoji kada je sud neku odlučnu činjenicu koja je predmet dokazivanja pogrešno utvrdio, odnosno prikazao je onakvom kakva ona u stvarnosti nije.
  2. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (kvantitativno odstupanje) – postoji kada sud neku odlučnu činjenicu koja je predmet dokazivanja uopšte nije utvrdio, odnosno kada je propustio da je konstatuje i uvrsti u sklop utvrđenog činjeničnog stanja.

Pojam odlučnih činjenica i međusobni odnos

  • Odlučne činjenice su one činjenice koje imaju potreban stepen relevantnosti u odnosu na sam predmet krivičnog postupka.
  • Kombinovani karakter: U procesnoj praksi se ova dva oblika često kombinuju i ne mogu se mehanički razdvajati.

Nepravilna odluka o krivičnoj sankciji i o drugim sudskim odlukama

Pravna priroda osnova

  • Specifičnost: Ovaj osnov se koristi kada donetim odlukama nije učinjena povreda zakona, ali je sud doneo nepravilnu ili pogrešnu ocenu, odnosno odluku.

Nepravilnost u pogledu glavnih sankcija

Presuda se u ovom delu može pobijati u dva slučaja:

  • Kada sud nije pravilno odmerio kaznu s obzirom na činjenice koje utiču na to da ona bude veća ili manja (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti).
  • Kada je sud pogrešno izrekao (aktivna greška) ili propustio da izrekne (pasivna greška) neku od sledećih odluka:
    • odluku o ublažavanju ili pooštravanju kazne,
    • odluku o oslobođenju od kazne,
    • odluku o merama upozorenja – uslovnoj osudi i sudskoj opomeni,
    • odluku o opozivanju uslovnog otpusta.

Nepravilnost u pogledu mera bezbednosti i oduzimanja imovinske koristi

Ove odluke se mogu pobijati iako njima nije povređen zakon, ako je sud pogrešno izrekao ili propustio da izrekne:

  • Odluku o meri bezbednosti.
  • Odluku o oduzimanju imovinske koristi od lica na koje je ona prenesena sa ili bez adekvatne naknade.

Odluke kod kojih se zahteva povreda zakona kao osnov pobijanja

Za razliku od prethodnih celina, sledeće odluke se mogu žalbom napadati isključivo ako je sud njima povredio zakonske odredbe:

  • Odluka o dosuđenom imovinskopravnom zahtevu.
  • Odluka o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela.
  • Odluka o troškovima krivičnog postupka – pobija se zbog povrede zakona, ili zato što je sud pogrešno izrekao (ili propustio da izrekne) odluku o oslobađanju optuženog od dužnosti da te troškove naknadi.