Individualizacija u izvršenju kazne (opservacija, klasifikacija i kategorizacija); humano postupanje sa osuđenicima

Načelo individualizacije se svodi na zahtev da se izvršenje kazne prilagodi ličnosti osuđenog, da se s njime postupa adekvatno njegovim moralnim i prevaspitnim mogućnostima.

Pre prelaska na tretman, treba oceniti moralne i psihičke mogućnosti prestupnika, osnov za prognozu uspešnosti resocijalizacije.

Dve crte:

  • postupanje sa osuđenikom prilagođeno činiocima koji su doveli do kriminalnog ponašanja u konkretnom slučaju
  • izučavanje ličnosti tog lica kao pretpostavka primene adekvatnog tretmana

Tesna veza sa opservacijom osuđenih lica, klasifikacijom i kategorizacijom penitencijarnih ustanova – opservacija kao pretpostavka individualizacije, a klasifikacija i kategorizacija kao sredstvo za njeno ostvarenje.

Opservacija ličnosti osuđenika je primena naučnih metoda kriminološkog proučavanja ličnosti osuđenog u cilju određivanja adekvatnog tretmana.

  • tridesete godine 20. veka u Belgiji
  • naučno posmatranje koje se vrši u posebnim centrima
    • primenjuje se na početku izvršenja kazne radi određivanja dijagnoze situacije u kojoj se nalazi osuđenik i prognoze readaptacije
    • stvara se na kraju kriminološka ekspertiza od čije validnosti zavisi uspeh
  • empirijsko proučavanje u zemljama bez posebnih centara
    • posmatranje od penitencijarnog osoblja
    • za razlikovanje od naučnog bitna je dubina odnosno nivo posmatranja
  • jednostepeno i dvostepeno posmatranje
    • jednostepeno uvek na istom mestu
    • dvostepeno – na početku izdržavanja vrši se u opservacionom centru, kasnije u samoj penitencijarnoj ustanovi
  • maloletna lica, mlađa punoletna lica i recidivisti
    • neizostavno treba podvrći opservaciji

Klasifikacija osuđenih lica je povezana sa opservacijom i resocijalizacijom jer je sprovođenje individualizovanog tretmana nemoguće bez adekvatne klasifikacije.

Horizontalno razvrstavanje i raspoređivanje osuđenika upućivanjem u pojedine vrste ustanove se vrši na osnovu objektivnih i spoljašnjih obeležja ovih lica – eksterna klasifikacija

  • cilj je da izdvoji pojedine grupe osuđenika između kojih nužno onemogućiti bilo kakve kontakte, negativna klasifikacija

Vertikalno razvrstavanje se vrši u samim ustanovama podelom osuđenika u manje grupe u cilju određivanja i primene odgovarajućeg tretmana

  • bazirana na njihovim unutrašnjim subjektivnim crtama
  • interne odnosno pozitivna
  • težište je na vertikalnoj klasifikaciji
  • formiranje grupa za koje se veruje da će postići najveće korekcione uspehe
    • homogene grupe jer se sprečava negativni uticaj teških i iskvarenih na ostale

Kategorizacija penitencijarnih ustanova

  • logična posledica usvajanja koncepta individualizacije i klasifikacije osuđenika je stvaranje širokog kruga specijalizovanih penitencijarnih ustanova u kojima se sprečavaju štetni uticaji i primenjuju posebni tretmani
  • ustanove opšteg tipa se pokazuju kao nepodobne za ostvarivanje ovakvih ciljeva
  • postoje ustanove i jednog i drugog tipa
  • prema sledećim kriterijumima:
    • polu – opšte je usvojeno načelo da muškarci i žene odvojeno izdržavaju kazne
    • uzrast – odvijaju se maloletni od punoletnih
    • status – osuđena odvojeno od neosuđenih
    • dužina kazne – kratkotrajne u posebnim ustanovama ili odvojenim odeljenjima
    • zdravstvenom stanju – telesno i duševno bolesna odvojeno
    • povratu – povratnici odvojeno od ostalih
    • stepen obezbeđenja – zatvorenog, poluotvorenog ili otvorenog tipa

Humano postupanje sa osuđenicima

Izraz novog gledanja na osuđenika po kome on ostaje čovek i nosilac ljudskih prava i dostojanstva koji se moraju poštovati.

Mora se postupati čovečno smanjujući neprijatnosti na najmanju moguću meru.

Nije bezlična jedinka nego ljudsko biće koje treba prevaspitati.

Normalizacija uslova u kojima osuđenik živi:

  • zakonsko normiranje osuđeničkih prava i dužnosti – onemogućava arbitrernost administracije
  • tretmanske mere daju inicijativu
  • rad kao terapija i profesionalno osposobljavanje za život na slobodi
    • naknada za rad i slobodno raspolaganje delom zarade
  • slobodnije kretanje, režim poluslobode
  • postpenalni tretman
  • zajedničko izdržavanje kazne je pravilo, ćelijska izolacija izuzetak i najteža mera
  • posedovanje predmeta za ličnu upotrebu
  • pokušaji da se porodica uključi u proces resocijalizacije

Sistem izdržavanja kazne ne bi trebalo da povećava patnju koja proističe iz samog lišavanja slobode.

Treba sprovesti u fizičkim i moralnim uslovima koji osiguravaju poštovanje ljudskog dostojanstva.

 


Postavi komentar