Rast zavodske populacije je jedan od savremenijih svetskih trendova.
90te godine 20. veka su bile prelomne.
U Evropi rast je iznosio 20-40%, SAD 60-85%.
Najbolji pokazatelj tog porasta je izračunavanje stope lica lišenih slobode koji pokazuju koliko ih u nekoj državi ima na 100.000 stanovnika.
SAD je na drugom mestu iza Sejšela, Ruska Federacija na 10. mestu, 66 Turska, 97 Engleska i Vels, 107 Srbija, 129 Kanada, 147 Francuska, 168 Nemačka najniža 222 San Marino.
Od razvijenih zemalja koje su nisko Malta je na 100. mestu, 160 Švajcarska zatim 163 Republika Irska i Japan 198.
Od država na tlu ex YU – Crna gora najvišu stopu, BIH najnižu.
Kombinacija socio-ekonomskih razloga, stopa kriminaliteta, rešenja u kaznenom pravu, kaznenom politikom su razlozi porasta zločina.
U SAD je i rasni disparitet.
Kaznene ustanove su postale prenaseljene
Stopa popunjenosti se dobija izračunavanjem odnosa broja zatvorenih lica sa stvarnim kapacitetom ustanova u koje su smeštena.
Život u ustanovama je daleko od standarda koji je prema normama pozitivnog zakonodavstva.
Teže je ostvariti kontrolu osuđenih lica pa u njima opada bezbednost a pojačava se kriminalna zaraza.
Raste opasnost od korupcije osoblja a ono je onemogućeno da vrši svoju funkciju.
Troškovi penitencijarnog sistema su veliki. Jedan osuđenički dan košta 15 evra, u 2012 je poreske obveznike koštalo nešto više od 62 miliona evra.
Solucije:
- građenje novih kaznenih zavoda – opet se brzo pune i skupe su
- davanje amnestije i pomilovanja
- da bi se smanjili troškovi, u Los Anđelesu su 2003 pustili nekoliko hiljada od kojih su neki izdržali tek 1/10 kazne
Najbolji način je šira primena alternativnih sankcija.
Zavodske pobune i nasilje među osuđenicima
Pobuna je kada osuđenici nastoje da nasiljem preuzmu upravljanje ustanovom.
Odbijanje poslušnosti ne mora biti praćeno nasiljem – često uključuje autodestruktivno ponašanje.
Zavodske pobune se teško mogu sakriti. Izaziva se veliki interes javnog mnjenja koje često ne interesuju razlozi pobune i zadovoljava se čistom osudom nasilja.
Najteža pobuna se odigrala u Njujorku u kojoj je poginulo 43 ljudi.
Jezgro pobuna čine osuđenici na duge kazne kojima teškoće najteže padaju.
Najteže pobune su izvršene u najbolje obezbeđenim zatvorima, zahtevi su oslobađanje iz zavoda, želja da vide voljenu osobu, da budu premešteni u drugu ustanovu i sl.
U pobunama u Srbiji su se pobunama pridružili i pripadnici zavodskog osoblja. Ova pobuna je bar delom bila vođena od subjekata van zavoda – jedna od najtežih zloupotreba, manipulisanje osuđenim licima.
Nasilje je okrenuto i prema drugim zatvorenicima ali i prema sopstvenom životu. U američkim zavodima registrovano je 87. 87 ubistava i 132 samoubistava.
Samoubice:
- mladi, nemaju raniji kriminalni dosije, nisu bili ni zatvarani a ni registrovani narkomani
- znatan broj muškaraca žrtava silovanja
- značajan broj osuđenika na duže kazne
- duševni bolesnici i narkomani
- teže doživljavaju nepovoljni položaj, nasilje i porodične nedaće
- teže podnose život u zavodu od ostalih
- osećaj krivice, gube veru u budućnost i to stanje je hronično
- samoubistva žena – službe u zavodima nisu osposobljene da prepoznaju znake sklonosti ka autodestruktivnom ponašanju.
