Sudovi i izricanje krivičnih sankcija; uloga javnog tužioca i branilaca

Postupak u kome se utvrđuje istina o jednom događaju da bi se na učinioca primenila sankcija ima tri uloge – sudsku, tužilačku i odbranu.

Tužilac pokreće postupak pred sudom svojim optužnim predlogom i u njemu istupa u ime javnog odnosno privatnog interesa

Branilac zastupa optuženog odnosno okrivljenog. Njegov doprinos utvrđivanju istine je nezamenljiv.

Kontradiktorni postupak ove dve strane u sporu odvija se pred sudom kao arbitrom.

Javni (državni) tužioc:

  • kod maloletnika vodi se načelom oportuniteta i ne pokreće ga optužnim predlogom ako se proceni da je pretežniji interes maloletnika
  • kod učinilaca lakših dela postoji mogućnost primene ograničenog oportuniteta
  • tužioc se opredeljuje koje će postupke pokrenuti
  • vaga šanse da optužnim predlogom uspe na sudu
  • primenjuje mehanizme pregovaranja
  • vrši pritisak na sudiju da donese određenu presudu

Faktori koji utiču kako će tužilac vršiti svoja ovlašćenja:

  • pravna pravila
  • prestupnikove osobine
  • resursi

Tužilačka funkcija je istovremeno i važna državna služba, uređena po načelima subordinacije.

Pritisci na tužilaštvo su mnogo izraženiji nego na rad sudova.

Tužilačke greške su neosnovana optuživanja što kod težih krivičnih dela znači neosnovani boravak u pritvoru.

  • u našoj državi nema ograničenja pritvora pa to znači i ugrožavanje prava na suđenje u razumnom roku

Direktive tužilačke profesije:

  • uvek zahtevaj maksimalnu kaznu
  • tumači krivične norme najšire
  • iskoristi svaku priliku da pobediš
  • obezbedi da bude izrečena najteža moguća kazna

Uloga branilaca:

  • treba da poseduju profesionalnu etiku
  • koliko se koncentriše na odbranu a koliko na ličnu reklamu
  • nastojanje da se ostvare korektni odnosi sa policijom, tužilaštvom i sudijom kako bi se pronašao optimalni modus vivendi
    • naročito u slučajevima tzv. obavezne odbrane

Sudovi:

  • kada nađu da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i da se može izjasniti da li konkretni događaj može biti podveden pod opštu normu, sud pristupa donošenju odluke u kojoj se izjašnjava o postojanju krivičnih dela, krivici optuženog i opredeljuje se za sankciju koju prema ovome treba primeniti
  • u osamdesetim godinama dobili su ulogu da obezbede da ostali subjekti kontrole kriminaliteta poštuju prava lica lišenih slobode
    • zadatak da svakom ko je optužen i osuđen obezbede postupanje u kome će biti poštovana njegova prava
  • izbor i odmeravanje krivičnih sankcija – sudija bira između primene nekoliko vrsta krivičnih sankcija i težinu izabrane mere
  • vođenje kaznene politike – odluke sudova o sankcijama za srodna dela na datom prostoru zbog činjenice da sudovi stoje pred izborom između zakonom uspostavljenih mogućnosti

Postavi komentar