Do sredine 20. veka policija je imala monopol vršenja poslova bezbednosti da bi od tada počelo angažovanje agencija za obezbeđenje.
Kada država ne može garantovati ni fizičku sigurnost ni pravnu kontrolu, efektivna ovlašćenja postepeno prelaze u ruke druhih nezavisnih i moćnih subjekata.
U početku su to bili tradicionalni servisi, posle 10 godina postupalo se po novim zahtevima uz korišćenje novih tehnika.
Usluge su određene trima faktorima:
- vrsta klijenta
- pretpostavljeno krivično delo od koga se štiti
- vrsta tehnologije koja se koristi
Vrste klijenta:
- banke
- industrijska preduzeća
- prodavnice i kancelarije
- supermarketi
- privatne zgrade
- barovi, restorani, noćni klubovi
Zaposleni u privatnim agencijama su naoružani a koriste i sva sredstva bezbednosne tehnologije.
Funkcija policije – osiguranje bezbednosti svim članovima društva se ne može privatizovati.
Potrebno je razdvojiti pokrovitelja bezbednosti – policiju od vršioca pojedinih poslova bezbednosti koje mogu obavljati i druge organizacije.
