Kada se govori o krivičnom delu podrazumeva se da je učinilac preduzeo radnju izvršenja, i da je nastupila posledica, osim kod krivičnih dela kod kojih nije neophodno nastupanje posledice. Međutim, postoje situacije kada krivično delo ostaje nekompletno.
Smatra se da postoje četiri moguće faze u ostvarenju krivičnog dela, a to su:
- Donošenje odluke da se krivično delo izvrši
- postoji saglasnost da se za tu odluku ne treba kažnjavati.
- uobičajena je izreka da se za misli niko ne kažnjava
- Pripremne radnje
- nedostaje radnja izvršenja krivičnog dela, pa je teško obrazložiti opravdanost kažnjavanja
- Pokušaj
- može se govoriti o postojanju četiri obavezna elementa krivičnog dela
- u našem pravu pokušaj se kažnjava, pod određenim uslovima
- Dovršeno krivično delo
- jasna je situacija i kada se radi o dovršenom krivičnom delu
- zakonski opisi krivičnih dela upravo imaju u vidu dovršeno krivično delo
U pogledu kaznjavanja za neke od ovih faza postoji spor izmedju objektivnih I subjektivnih teorija.
- Subjektivne teorije polaze od toga da je u najranijoj fazi krivicnopravna intervencija opravdana s obzirom na ispoljenu volju ucinioca da izvrsi krivicno delo.
- Objektivna smatra da samo stetne posledice na zastitnom objektu, na pravnom dobru opravdavaju krivicnopravnu intervenciju.
Stoga se postavlja pitanje: „Kada je opravdana krivičnopravna zaštita, kod pripremnih radnji i pokušaja?“ Osnovni kriterijum je:
- Vrednost zaštitnog objekta
- Intenzitet njegovog ugrožavanja
- što je dobro vrednije, a intenzitet ugrožavanja više izražen, utoliko je krivičnopravna zaštita opravdanija
Potrebno je utvrditi i koja je to minimalna količina intenziteta ugrožavanja, odnosno donja granica ispod koje ne bi bila opravdana krivičnopravna zaštita.
- zu donju granicu određuje intenzitet ugrožavanja, ali i zabrana zadiranja krivičnog prava u privatnu, ličnu sferu građana
- privatnu sferu ne treba svesti samo na princip da se za misli ne kažnjava, već bi pravo na nepovredivost privatne sfere obuhvatalo i saopštavanje svojih misli u privatnom krugu, pravo na glasno razmišljanje, pismeno ili na drugi način beleženje svojih misli itd…
- Kažnjavanje za pripremne radnje koje ne izlaze iz privatne sfere nije opravdano.
- Tu je presudan odnos prema javnosti, tj. momenat kada ponašanje pojedinca postaje relevantno i za druge, a ne samo za one koje to ponašanje preduzimaju
