Institut oslobođenja od kazne podrazumeva da učinilac krivičnog dela ne mora uvek biti i kažnjen bilo iz određenih kriminalnopolitičkih razloga, bilo zato što su ciljevi kazne i inače već postignuti.
Sud učinioca može i osloboditi od kazne, u onim slučajevima koji su izričito predviđeni u Opštem i Posebnom delu KZ-a
- U Opštem delu KZ propisano je više osnova za oslobođenje od kazne i svi su fakultativnog karaktera, a to su:
- Prekoračenje granica nužne odbrane usled jake razdraženosti ili prepasti izazvane napadom
- Prekoračenje granica krajnje nužde učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima
- Nepodoban pokušaj
- Dobrovoljni odustanak
- Dobrovoljno sprečavanje izvršenja krivičnog dela
- u vezi sa oslobođenjem od kazne predviđeno je neograničeno ublažavanje kazne
- Oslobođenjem od kazne se ne dira u postojanje krivičnog dela, ono postoji sa svim svojim elementima
- oslobađa se onaj učinilac krivičnog dela koji se u načelu može kazniti
- u slučaju oslobođenja donosi se oslobađajuća presuda kojom se učinilac proglašava odgovornim za učinjeno krivično delo, ali se oslobađa od kazne
- pošto je reč o osuđujućoj presudi ona se upisuje u kaznenu evidenciju, a briše se iz nje nastupanjem zakonske rehabilitacije ako osuđeni u roku od jedne godine od dana pravosnažnosti sudske odluke ne učini novo krivično delo
- u slučaju oslobođenja ne mogu nastupiti pravne posledice osude
- U Posebnom delu, predviđeni su fakultativni osnovi za oslobođenje od kazne kod pojedinih krivičnih dela
- npr. učinilac krivičnog dela davanja mita koji je delo prijavio pre nego što je saznao da je ono otkriveno, može se osloboditi od kazne
- Osim navedenih osnova, KZ predviđa još tri osnova za oslobođenje od kazne:
- Sud može osloboditi od kazne učinioca krivičnog dela učinjenog iz nehata ukoliko posledice dela teško pogađaju učinioca, da izricanje kazne u takvom slučaju ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja.
- potrebno je da su uspunjena dva uslova
- da posledica dela teško pogađa učinioca
- da izricanje kazne ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja
- taj drugi uslov treba tumačiti šire
- nije neophodno da posledica krivičnog dela bude ostvarena na dobrima učinioca, već da učinilac može biti pogođen i posledicama koje trpe druga lica, pod uslovom da je on sa njima u bliskim odnosima
- potrebno je da su uspunjena dva uslova
- Poravnanje učinioca i oštećenog
- ukoliko učinilac ispuni sve obaveze iz sporazuma koji je postigao sa oštećenim može se osloboditi od kazne
- može se primeniti samo kod krivičnih dela za koja je propisana kazna zatvora do 3 godine ili novčana kazna
- Stvarno kajanje – je takođe osnov za oslobođenje od kazne i zahteva ispunjenje sledećih uslova:
- da učinilac otkloni posledice dela ili nadoknadi štetu prouzrokovanu krivičnim delom
- da to učini pre nego što sazna da je otkriven
- da se radi o krivičnom delu za koje je propisana kazna zatvora do 5 godina
- tim pre je ovaj uslov ispunjen i kod kd kod kojih je propisana novčana kazna
- nije propisana ni dobrovoljnost ali se ona zbog prirode ovog instituta podrazumeva
- Sud može osloboditi od kazne učinioca krivičnog dela učinjenog iz nehata ukoliko posledice dela teško pogađaju učinioca, da izricanje kazne u takvom slučaju ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja.
