Pojam i vrste saučesništva

Krivično delo se može vršiti zajednički, od strane više lica.

Učestvovanje više lica u ostvarenju krivičnog dela se može ispoljiti na različite načine: od običnog pasivnog posmatranja ili odobravanja vršenja krivičnog dela, pa sve do glavne uloge u ostvarenju krivičnog dela. Međutim, ne smatra se svako učestvovanje saučesništvom.

  • nije svako učestvovanje saučesništvo u krivičnopravnom smislu, zato je potrebno da se ono razgraniči u odnosu na forme učešća koja ne zaslužuju da budu obuhvaćene kriminalnom zonom i u odnosu na ono što predstavlja najintenzivniju formu učešća u ostvarenju krivičnog dela, tj. izvršilaštva

Može se govoriti o tri grupe lica koja ostvaruju krivično delo:

  1. Izvršilac
  2. Saučesnici
  3. Lica čiji doprinos po intenzitetu i kvalitetu nije od takvog značaja da treba reagovati krivičnim pravom.
  • saučesnike treba razlikovati od izvršioca i od ostalih lica koje ne treba smatrati saučesnicima s obzirom na njihov zanemarljiv doprinos ostvarenju krivičnog dela

Saučeništvo je ostvarenje krivičnog dela od strane više lica.

Pored objektivne veze koja se sastoji u zajedničkom ostvarenju bitnih elemenata krivičnog dela, između tih lica mora postojati i subjektivna veza – ona se sastoji u svesti o zajedničkom delovanju.

Saučesništvo je zajedničko ostvarivanje krivičnog dela od strane više lica, uz postojanje svesti kod njih da zajednički deluju

  • svest o zajedničkom delovanju mora postojati kod saučesnika, ali ne i kod izvršioca krivičnog dela

U pogledu pojma izvršioca razlikuju se restriktivno i ekstenzivno shvatanje:

  • prema restriktivnom shvatanju izvršilac je lice koje samo ostvaruje bitne elemente bića krivičnog dela, koje samo preduzima radnju izvršenja
  • prema ekstenzivnom shvatanju izvršilac je lice koje je na bilo koji način učestvovalo u ostvarenju krivičnog dela
    • negira se institut saučesništva, odnosno ne pravi se razlika između izvršioca i saučesnika

Kod nas je prihvaćeno restriktivno shvatanje, što znači da se pravi razlika između izvršioca i saučesnika.

U okviru tog shvatanja razlikuju se dva pojma izvršioca:

  • Uži – Izvršilac je lice koje samo vrši krivično delo
  • Širi – Pojam izvršioca obuhvata i saizvršioca i porednog izvršioca.

 

Naše pravo prihvata uži pojam izvršioca, što znači da se pojam saizvršioca svrstava u saučesništvo, a posredni izvršilac nema jasno mesto u sistemu opšteg dela.

U našoj teoriji razlikuje se saučesništvo u užem i u širem smislu:

  • U užem smislu – saučesništvo obuhvata podstrekavanje i pomaganje
  • U širem smislu – obuhvata podstrekavanje, pomaganje i saizvršilaštvo

Za postojanje saučesništva potrebno da je delo izvršeno ili pokušano, odnosno da je izvršilac ušao u kriminalnu zonu.

  • postojanje saučesništva zavisi od toga da i je izvršilac izvršio krivično delo
    • to ne mora biti dovršeno krivično delo, dovoljno je da je ostvario neku kažnjivu fazu krivičnog dela (akcesorna priroda saučesništva)

Principalna teorija o pravnoj prirodi saušesništva polazi od toga da ono može postojati nezavisno od postojanje izvršilaštva, tj. ona i ne pravi razliku između saučesnika i izvršioca


Postavi komentar