Uzročnost kod krivičnog dela nečinjenja

Za postojanje krivičnih dela nečinjenja potrebno je utvrditi povezanost između propuštanja određene radnje i nastupanja posledice krivičnog dela.

Propuštanje samo po sebi ne može prouzrokovati nikakvu posledicu, kod njega se stvari prepuštaju svom toku.

  • ex nihilo nihil fit – iz ničeg ne nastaje ništa ili
    • shvatanje da kauzalitet uopšte nije moguć u ovom slučaju
  • moguć je samo hipotetički kauzalitet

U našoj teoriji:

  • uzročnost se kod krivičnih dela nečinjenja sastoji u propuštanju da se jedan uzročni lanac skrene sa svog redovnog toka, čime dolazi do zabranjene posledice
  • postavlja se pitanje šta bi bilo ako bi se preduzela radnja koju je neko lice bilo dužno da preduzme – obrnuti condicio sine qua non
    • ukoliko bi se utvrdilo da u tom slučaju posledica ne bi nastupila, smatra se da uzročnost postoji
  • sporno je koji stepen verovatnoće da posledica ne bi nastupila treba da postoji da bi se neko krivično delo moglo pripisati garantu
    • dva shvatanja
      1. potreban je visok stepen verovatnoće da posledica ne bi nastupila
      2. dovoljno je da bi preduzeta radnja umanjila rizik u odnosu na opasnost koja preti zaštićenom dobru
    • prihvatljivije je ipak prvo shvatanje – polazeći od načela zakonitosti i principa pravne države
      • neophodno je da je skoro izvesno da posledica ne bi nastupila da je garant preduzeo radnju

Postavi komentar