Nauka krivičnog prava izučava pozitivno krivično pravo jedne zemlje.
- u užem smislu – krivičnopravna dogmatika
- bavi se pitanjem kakvo je postojeće pravo i kako ga primenjivati
- izraz dogmatika – dogma – mišljenje, pravo
- celina ili sistem učenja odnosno sistematsko naučno izučavanje krivičnog prava
- naučna disciplina koja se bavi tumačenjem, sistematizacijom i usavršavanjem zakonskih rešenja i naučnih teorija u oblasti krivičnog prava
- sistem najnižih, viših i najviših kp pojmova na osnovu njihove koordinacije i subordinacije
- metod je generalizujuća apstrakcija
- u širem smislu – obuhvata i kriminalnu politiku
- bavi se pitanjem kakvo bi krivično pravo trebalo da bude
- koristi različite metode, samo delimično je pravna nauka
- opšti deo nauke kp
- predmet izučavanja su kd i kriv. sankcija
- veći broj instituta koji su međusobno povezani i čine dve pomenute celine
- predmet izučavanja su kd i kriv. sankcija
- posebni deo nauke kp
- izučava pojedina krivična dela
- sistem i međusobna povezanost instituta nisu tako izraženi u posebnom delu
Podelu na opšti i posebni deo nauke kp su iz nauke preuzela krivična zakonodavstva.
Naučni sistem je sam po sebi predmet izučavanja s jedne strane a s druge neophodna pretpostavka da se izučavaju pojedini instituti opšteg dela.
Složen naučni sistem treba u najvećoj meri pojednostaviti svođenjem svih pojmova i instituta opšteg dela kp na dva pojma (biparticija):
- krivično delo
- krivična sankcija
Triparticija obuhvata i treći pojam krivca i postojala je u našoj starijoj teoriji.
Osim krivičnog dela i krivične sankcije, uobičajeno je da se u okviru materije opšteg dela izučavaju i pitanja vezana za sam pojam kp, njegove izvore, tumačenje, razvoj itd.
Nauka kp nije vezana pozitivnim pravom ali se ne treba udaljiti ni od prakse jer je to udaljavanje od stvarnosti, sistem ne sme biti sam sebi cilj.
