Odnos nauke krivičnog prava sa drugim naukama

Odnos sa krivičnim naukama – sa krivičnim procesnim pravom, kriminalnom politikom, kriminologijom, penologijom, kriminalistikom…

Odnos sa naukom krivičnog procesnog prava:

  • kpp proučava krivični postupak sa pravnog aspekta
    • obuhvata sistem pojmova o procesnim subjektima i procesnim radnjama krivičnog postupka
  • sporno je da li je kpp bliža krivičnom pravu ili drugim procesnim disciplinama
  • preplitanje u obradi nekih instituta koji imaju svoj kp i procesnopravni aspekt
    • ekstradicija u okviru kpp ali ima i svoje materijalnopravne aspekte
  • nauka kpp nije dostigla nivo razvijenosti nauke kp
    • kpp je akcesorno materijalnom kp i služi njegovom ostvarivanju

Odnos sa kriminalnom politikom:

  • prema tradicionalnom shvatanju k. politika je deo nauke kp
    • danas joj se sve više priznaje samostalnost
  • bavi se izučavanjem svih oblika društvene reakcija na kriminalitet
    • racionalna i organizovana delatnost usmerena na suzbijanje kriminaliteta
  • izvesna kriminalnopolitička se moraju razmatrati i u okviru same nauke kp
  • pravnodogmatska obrada pojedinih instituta često vodi kritičkim zaključcima što za posledicu može imati usavršavanje tih instituta
  • kriminalna politika u užem smislu – krivičnopravna politika
    • na koji način se kp koristi u suzbijanju kriminaliteta
    • kakvo kp odgovara postavljenim idealima, budućnost i sl
  • kriminalna politika u širem smislu
    • bavi se i drugim sredstvima podobnim za suzbijanje kriminaliteta

Odnos sa kriminologijom, penologijom i kriminalistikom:

  • sve te discipline imaju zajednički cilj kao i kp – suzbijanje kriminaliteta
  • kriminologija se bavi etiologijom i fenomenologijom kriminaliteta a po nekim shvatanjima i pitanjima društvene kontrole
    • u okviru nje se razvila i viktimologija
    • kp treba da dobije podatke o razmerama kriminaliteta i njegovoj uslovljenosti u zemlji
  • penologija se bavi izučavanjem procesa izvršenja krivičnih sankcija
  • kriminalistika se bavi otkrivanjem krivičnih dela i njihovih učinilaca
    • bliža je nauci kpp nego nauci kp
  • nauka kp se mora naročito u traganju za materijalnim pojmom kp i kd mora osloniti i na rezultate do kojih se došlo u pomenutim disciplinama

Odnos sa naukama prava o privrednim prestupima i prekršajnog prava:

  • one u velikoj meri koriste rezultate do kojih je došla nauka kp

Odnos sa naukom međunarodnog kp:

  • nauka međunarodnog kp mora polaziti od nauke kp i mjp
    • važniji je odnos sa naukom kp
    • moraju se imati u vidu stavovi i specifičnosti nauke međunarodnog prava

Odnos s pravnim naukama – dve grupe pravnih nauka:

  • nauke prava opšteg karaktera 
    • u kp postoje instituti i oblasti gde su istorija, teorija i filozofija prava nezaobilazni
    • mnogi problemi filozofije prava potiču iz kp
  • nauke koje izučavaju pozitivnopravne grane prava
    • odnos je određen predmetom izučavanja ovih nauka
    • pri izučavanju posebnog dela kp neka ponašanja predviđena kao kd imaju značaj i za druge pravne nauke

Odnos sa drugim naučnim disciplinama:

  • filozofija, sociologija, psihologija, soc. politika, soc. patologija, sudska medicina, sudska psihijatrija i neke druge koje su od značaja samo za pojedina kd
  • u nekim slučajevima kp traži u njima opšte polazne koncepte za rešavanje svojih problema
  • neke druge kao sudska medicina i psihijatrija imaju za cilj bolju i efikasniju primenu važećeg kp

 


Postavi komentar