Određenost ljuskog ponašanja u krivičnom zakonu kao krivičnog dela, po pravilu znači i njegovu protivpravnost. Protivpravnosti nema ukoliko nema previđenosti dela u zakonu.
- nema protivpravnosti u kp ako nema ostvarenosti bitnih elemenata nekog kd
Međutim, iako je delo određeno u zakonu kao krivično delo, protivpravnost može biti isključena. Stoga se protivpravnost u praksi, kada su ispunjeni svi elementi bića nekog krivičnog dela svodi na negativnu konstataciju da ne postoje osnovi koji isključuju protivpravnost.
Postoje mišljenja da nije potrebno unositi i predviđenost u zakonu i protivpravnost kao samostalne elemente u opšti pojam krivičnog dela
- predviđenost u zakonu obuhvata protivpravnost
- teorija o negativnim obeležjima bića krivičnog dela
- prema njoj pozitivna obeležja (ona koja su sadržana u zakonskom opisu svakog krivičnog dela) treba da budu prisutna, a negativna (neki od osnova koji isključuje protivpravnost) odsutna
- izjednačava ona ponašanja koja imaju sva obeležja bića krivičnog dela ali krivično delo ne postoji zbog nekog osnova koji isključuje protivpravnost i ona ponašanja koja su krivičnopravno irelevantna, jer uopšte ne ispunjavaju elemente bića krivičnog dela
- npr potpuno je izjednačena situacija kada neko ubije čoveka u nužnoj odbrani sa situacijom kada ubije komarca
- očigledno je da u obe situacije nema krivičnog dela, ali krivičnopravno posmatrajući to nisu identične situacije
- u prvom slučaju mora doći do primene krivičnog prava da bi se došlo do zaključka da krivično delo ne postoji, dok je drugi slučaj krivičnopravno irelevantan
- protivpravnost obuhvata predviđenost u zakonu
- problem je taj što postoje brojna ponašanja koja su protivpravna, ali ne predstavljaju krivično delo
- ako se protivpravnost svede na krivičnu protivpravnost (protivnost normama krivičnog prava) i time reši problem nastaje problem da u određenim slučajevima osnovi isključenja protivpravnosti su predviđeni drugim normama a ne krivičnopravnim
- problem je taj što postoje brojna ponašanja koja su protivpravna, ali ne predstavljaju krivično delo
Protivpravnost i predviđenost u zakonu ipak predstavljaju dva odvojena elementa u opštem pojmu krivičnog dela
- niti predviđenost u zakonu znači uvek i protivpravnost, niti protivpravnost znači predviđenost u zakonu
- čak i kada bi se spojili u jedan element, opet bi prvo bilo nužno utvrđivati da li su ispunjena bitna obeležja krivičnog dela, a potom utvrđivati da li je isključena protivpravnost
Krivičnog dela nema onda kada postoji neki od opštih osnova koji isključuju postojanje krivičnog dela.
Osnovi isključenja protivpravnosti se mogu podeliti u dve kategorije:
- oni koji su propisani krivičnim zakonom: delo malog značaja, nužna
odbrana i krajnja nužda - oni osnovi do kojih se došlo u teoriji ili ih poznaju neka strana
krivična zakonodavstva – izvršenje službene dužnosti, pristanak povređenog, naređenje pretpostavljenog, dozvoljen rizik itd- nisu predviđeni krivičnim zakonom pa je njihovo dejstvo sporno
- samo neki od njih mogu za rezultat imati isključenje protivpravnosti
