Tradicionalni pojam imovine:
- Imovina se definiše kao skup imovinskih prava i obaveza fizičkog i pravnog lica.
- podrazumeva
- aktivu – stvarna, obligaciona, intelektualna i nasledna prava i
- pasivu – dugove obaveze
Ako je pasiva veća od aktive lice je prezaduženo.
Klasična subjektivna teorija imovine – teorija Obrija i Roa
- Imovinu predstavljaju sva dobra jednog lica računajući urođena i buduća dobra kao i dugove tog lica.
- Ne može se odvojiti od fizičkog ili pravnog lica, i kao takva je neotuđiva
- Postoji sve dok postoji lič
- Prestankom pravnog subjektiviteta prenosi se kao zaostavština na druga lica.
Moderna teorija – savremeno shvatanje – Andrija Gams
- Imovina se sastoji samo od subjektivnih građanskih prava dok su obaveze teret imovini.
- Naslednik odgovara za dugove ostavioca samo do visine vrednosti nasleđene imovine.
- Gams je insistirao na razlikovanju imovine i imovinske mase
- Imovina se sastoji od odgovarajućih prava
- jedinstven pojam jer pravni subjekt može imati samo jednu imovinu
- Imovinska masa se sastoji iz objekata tih prava
- stvari i to sve stvari koje sačinjavaju predmet imovine kao celine
- pravno tehnički termin za ekonomska dobra koja pripadaju jednom licu
- u imovinskoj masi može postojati jedan ili više imovinskih fondova koji služe specijalnoj – pravnoj – nameni i za koje važi specijalan pravni režim
- fondovi u okviru pravnih lica
- miraz
- zarada 15godišnjeg lica
- zajednička i posebna imovina supružnika
- Imovina se sastoji od odgovarajućih prava
Imovina:
- institut građanskog prava koji obuhvata određene građanskopravne odnose svodljive na novac
- tesno vezana za subjektivitet lica – njegovu pravnu sposobnost
- odnosi se na prometljivost subjektivnih građanskih prava
- Građanska subjektivna prava koja se mogu prenositi pravnim poslovima inter vivos i mortis causa
- svojina, druga stvarna prava, obligaciona prava, intelektualna prava i nasledno pravo
- u širem smislu:
- Imovina je skup svih subjektivnih prava koja u celinu objedinjava jedno fizičko ili pravno lice.
- Spadaju i imovinska neprenosiva prava
- lične službenosti, pravo preče kupovine
- Problemi:
- Imovina se izjednačava sa pravnom sposobnošću
- Sva neprenosiva imovinska prava se gase smrću titulara
- u užem smislu:
- Imovina je skup prenosivih subjektivnih prava koja se mogu novčano izraziti a koja u jednu celinu objedinjuje jedno fizičko ili pravno lice i to kada je u aktivnom svojstvu odnosno svojstvu titulara prava.
- Kada je u pasivnom svojstvu ili svojstvu dužnika, to nije deo imovine nego teret imovini.
- Građanska subjektivna prava koja se mogu prenositi pravnim poslovima inter vivos i mortis causa
Cilj je da se jednim ovakvim pojmom obuhvati potencijal jednog lica u tržišnoj privredi
- pruža sliku solventnosti fizičkog ili pravnog lica
- pruža odgovarajuće garancije dužnika svome poveriocu u smislu ispunjenja preuzetih obaveza
Po prestanku pravnog subjektiviteta jednog lica imovina se transformiše:
- kod pravnog lica u stečajnu masu
- kod fizičkog lica u zaostavštinu
- Ostaviočevi poverioci se mogu naplatiti od naslednika ali samo do visine vrednosti ostaviočeve imovine
- odgovornost naslednika za ostaviočove dugove – pro viribus hereditis
- Ako je ostaviočev naslednik prezadužen – prvo poverioci naslednika mogu naplatiti svoja potraživanja
- ostaviočevim poveriocima može biti uskraćena ili sužena mogućnost da realizuju svoja prava
- posebno pravno sredstvo – odvajanje zaostavštine iz imovine naslednika (separatio bonorum)
- formiraju se dva posebna odvojena fonda u imovini naslednika – zaostavština ostavioca i naslednikova ostala imovina
- naslednik ne može slobodno da raspolaže zaostavštinom jer je rezervisano za ostaviočeve poverioce koji su zahtevali izdvajanje
- poverioci nemaju prava prema naslednikovom drugom fondu
- odgovornost cum viribus hereditatis
- ako naslednik otuđi neke stvari protivno sudskoj odluci ili ih uništi iz zaostavštine, separaciona pregrada pada pa će moći da se naplate iz naslednikove imovine ali do visine vrednosti zaostavštine
- Ostaviočevi poverioci se mogu naplatiti od naslednika ali samo do visine vrednosti ostaviočeve imovine
