Zloupotreba prava je vršenje prava u nameri da se drugome naškodi ili vršenje prava protivno njegovom cilju.
Postoje dve varijante shvatanja o zloupotrebi para, subjektivna i objektivna.
- Subjektivna teorija
- zloupotreba prava je vršenje prava u nameri da se drugome naškodi
- potrebno je:
- da radnja objektivno ulazi u sadržinu prava – da je unutar njegovih objektivnih granica
- ako je van objektivnih granica prava, reč je o protivpravnom postupanju koje povlači odgovornost bez obzira da li postoji namera škođenja drugome i bez obzira na eventualnu korist koja se ima od toga
- imalac službenosti pešačkog prolaza koristi susednu nepokretnost za prolaz kamionom
- da se radnja vrši sa namerom da se drugome naškodi, što treba da dokaže oštećenik
- pribegava se posrednom dokazivanju tako što se dokazuje odsustvo koristi od ovakve radnje za imaoca prava
- da se titular prava nije prevario u računici – da izostanak koristi nije posledica pogrešne procene
- da je vršenjem prava drugome prouzrokovana šteta ili neko uznemiravanje i uopšte neka neprijatnost
- ako je van objektivnih granica prava, reč je o protivpravnom postupanju koje povlači odgovornost bez obzira da li postoji namera škođenja drugome i bez obzira na eventualnu korist koja se ima od toga
- zloupotreba prava povlači odgovornost
- sastoji se u obavezi naknade štete i zabrani daljeg vršenja radnje koja je kvalifikovana kao zlupotreba
- prema stanovištu francuskih sudova postoji zloupotreba prava
- kada se na krovu svoje zgrade izgradi lažan dimnjak, sa namerom da se zakloni vidik susedu
- kada se u istom cilju izgradi daščana konstrukcija deset metara visine i petnaest metara širine
- kada se preseče podzemna žica vode koja napaja susedov bunar iako se kaptirana voda ne koristi ni u kakve svrhe
- kada se na svome zemljištu organizuje zaglušujuća buka kako bi se lovci sa susednih imanja onemogućili u lovu
- kada se na svojoj parceli podigne staja u blizini susedovog zemljišta na kome on boravi radi razonode i rekreacije.
- šire shvatanje – zloupotreba prava postoji i kada se ne vodi računa o tome da se pravo može vršiti na drugi način koji je jednako koristan za titulara a manje štetan za drugoga
- građanski zakonici 19.veka usvajaju subjektivno shvatanje zloupotrebe prava
- “Ni svojim se pravom služiti ne mož tek drugom na štetu il dosadu”, stajalo je u OIZ za CG.
- Objektivna teorija
- zloupotreba prava je svako vršenje prava protivno njegovom cilju zbog koga je ustanovljeno
- vršenje prava koje je korisno za titulara, ali koje drugome prouzrokuje štetu preko mesno uobičajene granice tolerancije
- širenje neprijatnih mirisa, buke, lupe, dima, prašine, vibracija do čega dolazi usled obavljanje industrije, zanata ili neke druge aktivnosti
- Sankcije su različite:
- naknada štete – čak i kad se aktivnost obavlja na osnovu administrativne dozvole
- nalaganje mera kojima se uznemiravanje otklanja ili smanjuje do granice tolerancije – upotreba raznih prečistača, prigušivača, blokatora
- zabrana daljeg obavljanja aktivnosti ako se smetnje ne mogu otkloniti ili barem smanjiti do granice tolerancije
- ne može se zabraniti obavljanje opštekorisnih aktivnosti za koje je dobijena dozvola nadležnih vlasti
- evolucija u ovoj oblasti išla je u pravcu šireg shvatanja zloupotrebe prava
- može se reći da je danas vladajuća objektivna teorija, koju prihvataju svi noviji zakonici
- primer Grčkog građanskog zakonika od 1940 godine
- pisan pod dominantinim uticajem Nemačkog građanskog zakonika, ali u ovom pitanju nije sledio svoj uzor i usvojio je objektivnu teoriju
- “Vršenje prava je zabranjeno ako očigledno prelazi granice određene savesnošću, dobrim običajima ili društvenim i ekonomskim ciljem prava”
- da radnja objektivno ulazi u sadržinu prava – da je unutar njegovih objektivnih granica
Objektivno shvatanje usvojeno je i u našem današnjem pravu.
