Održaj (usucapio) je sticanje prava svojine na osnovu državine koja ima određene kvalitete i koja je trajala zakonom određeno vreme.
- predstavlja trijumf fakata nad pravom
- nevlasnik koji se neko vreme ponašao kao vlasnik, postaje vlasnik, a vlasnik koji nije vršio svoje pravo prestaje biti vlasnik
- zasniva se na ideji nevršenja prava kao i zastarelost
- zastarelost: poverilac zna ko mu je dužnik i uvek je u mogućnosti da vršenjem prava spreči zastarelost
- održaj: vlasnik može izgubiti pravo svojine i kad ne zna kod koga je stvar, pa je u objektivnoj nemogućnosti da vrši svoje pravo
- stvar je ukradena i dalje prodata a vlasnik ne zna ništa dalje o njenoj sudbini
S obzirom na kvalifikovanost državine koja se traži postoje 2 vrste održaja: redovan i vanredan.
Vanredan održaj se odlikuje manjom kvalifikovanošću državine, s jedne strane, i dužim rokovima, s druge.
- savesni držalac pokretne stvari na koju drugi ima pravo svojine stiče svojinu održajem od 10 godina,
- savesni držalac nepokretne stvari na koju drugi ima pravo svojine, stiče pravo svojine na tu stvar protekom 20 godina
- manja kvalifikovanost državine ogleda se u tome što se ne traži da je državina zakonita već samo savesna
- savestan je onaj držalac koji opravdano veruje da je vlasnik i nalazi se u dvostrukoj zabludi:
- u pogledu prava svojine prethodnika – pogrešno veruje da je prethodnik vlasnik
- u pogledu postojanja zakonitog osnova – pogrešno drži da on postoji
- neka strana zakonodavstva poznaju samo vanredni održaj
- stepen kvalifikovanosti državine nije uvek isti
- ako je dozvoljeno na osnovu manje kvalifikovane državine steći pravo svojine, opravdano je predvideti kraći rok za kvalifikovaniju državinu
- neki pisci ovu vrstu održaja nazivaju apsolutnim održajem dok se drugi slažu sa nazivom koji je ovde upotrebljen
- savestan je onaj držalac koji opravdano veruje da je vlasnik i nalazi se u dvostrukoj zabludi:
