Pravnik

Službenosti su stvarna prava čiji je titular ovlašćen da u izvesnoj meri iskorišćava tuđu stvar ili da zahteva od njenog svakodobnog vlasnika da je na neki način ne upotrebljava.

• stvarna prava na tuđoj stvari koja se naziva poslužnom stvari ili poslužnim dobrom
• u zavisnosti od toga da li su ustanovljene u korist vlasnika jedne nepokretnosti ili u korist lica dele se na: stvarne i lične

Stvarne službenosti su u potpunosti regulisane Zakonom o osnovnim svojinskopravnim odnosima, dok se uređenje ličnih nalazi u zakonodavnoj nadležnosti republika.

Stvarna službenost je pravo svakodobnog vlasnika jedne nepokretnosti (povlasnog dobra) da na određen način i u određenoj meri koristi tuđu nepokretnost (poslužno dobro), bez obzira ko je njen vlasnik, ili da svakodobnom vlasniku poslužnog dobra zabrani da se njime koristi.

• pravo prelaska preko tuđeg zemljišta
• načelo restrikcije, poštede poslužnog dobra – poslužno dobro treba da omogući, olakša ili poveća upotrebu povlasnog dobra uz što manje žrtvovanja svojine na poslužnom dobru
  • stvarna službenost ne može imati za svrhu da služi vlasniku povlasnog dobra
    • npr da nam ovaj bere cveće u bašti

Poslužna i povlasna dobra mogu biti samo zemljišta i zgrade (stanovi), a isključeni su:

1. pokretne stvari
2. nepokretnosti po nameni
3. brodovi i vazduhoplovi
4. drveće

• službenost se ne može uspostaviti na drugoj službenosti – servitus servitutis esse non potest

Službenost je pravo na tuđoj stvari, i ne može se uspostaviti na svojoj stvari – nulli res sua servit

• važi samo ako su obe nepokretnosti u vlasništvu istog lica, a ne ako su u susvojini
  • isto lice može biti suvlasnik povlasnog dobra i isključivi vlasnik poslužnog dobra i obrnuto
• posledica ovoga je prestanak službenosti sjedinjenjem – svojinske stvarne službenosti
  • AGZ: ako se docnije jedno od sjedinjenih zemljišta otuđi, a službenost se nije ispisala iz javnih knjiga, novi držalac povlasnog dobra je ovlašćen koristiti se službenošću
  • ŠGZ: svojinske stvarne službenosti mogu nastati i izvorno, vlasnik dve nepokretnosti može jednu od njih opteretiti službenošću u korist druge
  • praktično, službenost se automatski aktivira otuđenjem jedne nepokretnosti
• zakonska službenost nastaje automatski, čim vlasnik dve nepokretnosti otuđi jednu od njih

Naše pravo ne zahteva podobnost poslužnog dobra da trajno služi povlasnom dobru – perpetua causa (kao u rimskom)

1. može postojati službenost za izuzetne prilike (službenost prolaza za vreme poplave)
2. može se ustanoviti za određeno vreme ili za određeno doba godine

• ovakve službenosti zadržavaju svoj stvarnopravni (realni) karakter
  • postoje između svakodobnih vlasnika povlasnog i poslužnog dobra
  • ne gase se smrću jednog od njih

U rimskom pravu se tražilo da su dobra u susedskom odnosu, što se danas ne traži

• povlasno i poslužno dobro se ne moraju graničiti – mogu biti udaljeni i više kilometara

Promena vlasnika bilo povlasnog bilo poslužnog dobra ne dovodi do gašenja službenosti već do njenog prenosa na novog vlasnika.

• prenos se vrši automatski sa prenosom svojine i u tome je akcesornost stvarnih službenosti
• sama za sebe je neprenosiva pa sledstveno tome ne može posebno biti ni hipotekovana ni zaplenjena

 Na istom poslužnom dobru može postojati više službenosti

• pravilo je da se uspostavljanjem nove službenosti ne sme krnjiti stara službenost – prior tempore, potior iure
  • ako usled promenjenih prilika nastupi nemogućnost da se sve službenosti vrše u punom obimu preča je ona službenost koja je ranije stečena
  • službenosti stečene u isto vreme imaju isti rang i srazmerno se uživaju

OBIM SLUŽBENOSTI – stvarna službenost može postojati samo u korist odnosno na teret cele nepokretnosti, a nikako samo jednog njenog dela.

• ako dođe do deobe povlasnog dobra, službenost postoji u korist svih novoformiranih nepokretnosti
  • vlasnik poslužnog dobra može zahtevati brisanje u odnosu na one kojima slubežnost faktički ne koristi
• ako dođe do deobe poslužnog dobra, službenost će teretiti sve novoformirane nepokretnosti
  • ako se njeno vršenje prostire samo na neke parcele, vlasnici ostalih mogu zahtevati brisanje službenosti
• službenost ne može postojati u korist odnosno na teret idealnog suvlasničkog dela već u korist odnosno na teret svih suvlasnika

Na osnovu stvarne službenosti može se od vlasnika poslužnog dobra zahtevati trpljenje ili uzdržavanje, ali nikako neko činjenje. Servitus in faciendo consistere nequit.

• obaveza postavljanja i održavanja uređaja potrebnih za vršenje službenosti leži na titularu službenosti ako nije drukčije ugovoreno
  • ako uređaje potrebne za vršenje službenosti koristi i vlasnik poslužnog dobra, dužan je da srazmerno učestvuje u troškovima
  • on se te obaveze može osloboditi i bez saglasnosti vlasnika povlasnog dobra prepuštajući mu u celini uređaje

Vlasnik poslužnog dobra ne sme otežavati službenost, a vlasnik povlasnog dobra mora se voditi načelom poštede poslužnog dobra (načelom restrikcije).

U skladu sa načelom restrikcije važe pravila:

1. kad postoji sumnja o obimu stvarne službenosti , uzeće se ono što je lakše za poslužno dobro
2. nove potrebe povlasnog dobra nemaju za posledicu proširenje službenosti
3. kad se službenost vrši na jednom delu poslužnog dobra, vlasnik posl. dobra koji za to ima interesa može zahtevati i protiv volje titulara službenosti s tim da plati naknadu troškova koji se time prouzrokuju premeštanje službenosti na drugo mesto istog dobra, gde njeno vršenje neće biti otežano
   • premeštanje službenosti na drugo poslužno dobro istog vlasnika moguće je samo s pristankom titulara službenosti

Neprave stvarne službenosti – neki zakonici predviđaju mogućnost da se službenost, koja je stvarna, konstruiše u korist određenog lica (vlasnika neke nepokretnosti) ili s pravom vlasnika poslužnog dobra da službenost opozove

Podela stvarnih službenosti:

1. pozitivne i negativne
2. poljske i kućne
3. trajne i povremene
4. vidljive i nevidljive