Stvarna prava odlikuju se time što deluju prema svim trećim licima (erga omnes, kontra omnes) i što za svoj objekt imaju telesne stvari, pokretne i nepokretne.
Njihova suština je u neposrednoj vlasti na stvari, radi čijeg obezbeđenja se svim trećim licima i nameće određeno ponašanje, koje se sastoji u pasivnosti, nečinjenju u odnosu na datu stvar.
U stvarnom pravu važi numerus clausus
- vrste stvarnih prava i njihova sadržina su određeni imprativnim propisima i stranke ne mogu svojom voljom ustanovljavati nove tipove stvarnih prava
- prema jednom mišljenju nema nikakve načelne zapreke da u skladu sa pravnim načelima i moralnim normama subjekti ustanovljavaju nove vrste stvarnih prava
- praktično teško zamislivo, jer se sve ugovorne kombinacije svode na neki od zakonskih tipova
Glavno stvarno pravo je pravo svojine
- najšire u granicama zakona pravo držanja, korišćenja i raspolaganja jednom stvari
- apsolutno – deluje prema svim trećim licima, u njemu je skoncentrisana sva pravna vlast koja se može imati na jednoj stvari
- najapsolutnije stvarno pravo
Apsolutnost svojine u ovom drugom značenju nema isti domašaj za sve vrste stvari.
- u odnosu na stvari manje vrednosti i stvari kojih u društvu ima u izobilju, pravo svojine je sasvim neokrnjeno i sadrži svu zamislivu pravnu vlast, koja nema drugih granica osim onih koje su određene prirodnim svojstvima stvari
- za vrlo veliki broj stvari, uključujući ovde baš one najvažnije, zakoni postavljaju ograničenja, koja nekada mogu ići do zabrane menjanja supstancije stvari
- apsolutnost je bitno relativizirana
- pravo svojine je najpsolutnije (najšire) stvarno pravo u granicama zakona, koje za tu vrstu stvari dati poredak poznaje
Pravo svojine se na neki način poistovećuje sa svojim objektom, materijalizuje, što se ogleda u specifičnom načinu izražavanja u kome se umesto o pravu govori o stvari, koja je u prvom planu, pa se tako kaže “stvar u prometu” iako je u prometu pravo svojine na stvari.
- ovaj skraćeni način izražavanja nije moguć kod drugih apsolutnih prava, pošto ova ovlašćuju samo na delimičnu vlast na stvari, ili uopšte nemaju za objekt telesne stvari
Stvarna prava su još:
- službenosti (stvarne i lične),
- ručna zaloga (zaloga na pokretnim stvarima),
- stanarsko pravo i pravo građenja
- treba ubrojiti i zakup, jer se i on sastoji u neposrednoj vlasti na stvari, koja se može isticati prema svim trećim licima
- ovo važi i za poslugu koja se od zakupa razlikuje po tome što je besplatna
- hipoteka – založno pravo na nepokretnostima
- zakonsko pravo preče kupovine – da se tuđa stvar, koja se nalazi kod vlasnika, kupi pre ostalih ako vlasnik odluči da je proda
- kod hipoteke i ppk se pravna vlast ne sastoji u ovlašćenju preduzimanja materijalnih akata uticanja na stvar, već u ovlašćenju raspolaganja – da se tuđa stvar kupi
- zbog toga ih neki nazivaju nepravim stvarnim pravima
Posledica apsolutnog dejstva stvarnih prava
- u tome što se može odbiti svako mešanje sa strane kojim se imalac prava ometa u vršenju faktičke vlasti
- u postojanju prava sledovanja, koje se sastoji u tome što imalac stvarnog prava može ovo vršiti protiv svakog trećeg kod koga se stvar nađe
- vlasnik može zahtevati povraćaj stvari od lopova, bez obzira koje se lice u toj ulozi pojavljuje
- imalac stvarne službenosti može svoje pravo vršiti protiv svakog ko ga u tome ometa kao i protiv svakog kasnije imaoca poslužnog dobra
- hipotekarni poverilac se može naplatiti i protiv novog vlasnika
