Sudska zaštita

Pravozaštitni zahtev ili radnja može se ostvariti sudski i vansudski.

  • Sudski način je redovanobavezan kad god je blagovremeno moguć i efikasan.
  • Odbijanje suđenja i neopravdano odugovlačanje suđenja tzv. uskraćivanje pravosuđa zato je nedopušteno.

Titular čije je pravo povređeno, svoj pravozaštitni zahtev ili radnju može ostvariti posredstvom suda.

  • Sudovi su državni organi nadležni da štite povređena prava.

Zaštita od suda traži se putem tužbe.

  • Tužba sadrži tvrdnju titulara da mu je pravo povređeno i da mu sleduje zaštita u odnosu na tuženoga.
  • Ključni deo je tužbeni zahtevpetitumono šta tužilac traži od suda u odnosu na tuženog
    • da tuženom naloži isplatu, predaju stvari
  • S obzirom na vrstu zaštite koja se tužbom traži, tužbe su trovrsne.
    1. Kondemnatornim tužbama traži se da sud naloži tuženom određeno ponašanje
      • da preda stvar, da nadoknadi štetu
    2. Konstitutivnim tužbama se traži promena pravne situacije
      • poništaj pravnog posla
    3. Deklarativnim tužbama se zahteva da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje prava ili obaveza
      • da je tužilac vlasnik, da brak ne postoji i sl
  • Među strankama spor se vodi o osnovanosti tužbenog zahteva, a sud treba da odluči hoće li usvojiti ili odbiti zahtev.

Građansko pravo određuje šta koja stranka treba da dokaže da bi sud odlučio u njenu korist.

  • Sve što stranka treba da dokaže kako bi uspela u sporu predstavlja njen teret dokaza (onus probandi).
    • na svakoj stranci je teret da dokaže ono što njoj ide u prilog
    • ako u tome ne uspe, gubi sporrizik nedokazanosti
      • da bi sud naložio tuženome da preda stvar tužiocu, tužilac treba da dokaže da je vlasnik i da se njegova stvar nalazi kod tuženoga, a
      • da bi sud odbio tužbeni zahtev, tuženi treba da dokaže da ima pravo da stvar drži, recimo da je zakupac

Građansko pravo određuje i šta sud mora da utvrdi po službenoj dužnosti (ex officio) bez obzira da li se stranke na to pozivaju.

  • da li je ugovor zabranjen

Za neke činjenice koje nisu izvesne građansko pravo uzima da postoje ili da ne postoje, ne tražeći da se dokaže da je zaista tako, a za neke činjenice čije je postojanje ili nepostojanje izvesno, uzima suprotno od toga što je izvesno, ne dopuštajući dokaz kako jeste zaista.

  • Građansko pravo normama o presumcijama i fikcijama određuje položaj suda i strankama u odnosu na ovakve činjenice:
    • raspoređuje teret dokazivanja o njima
    • isključuje mogućnost njihovog dokazivanja
    • nameće sudu obavezu da vodi računa o njima po službenoj dužnosti

Kada sud utvrdi sve što je dužan u pogledu sporne stvari, donosi odluku kojom rešava spor, a ona se zove meritorna odluka ili presuda.

  • Vrstom tužbe određena je i vrsta presude: kondemnatorna, konstitutivna ili deklarativna.
  • Pre donošenja meritorne sudske odluke sud može, na traženje stranke doneti i provizornu odlukuprivremenu meru.
    • njome usvaja pravozaštitni zahtev samo za određeno vreme
    • najduže do donošenja meritorne odluke
    • samo ako postoji opasnost da bi bez izricanja ove mere ostvarivanje pravozaštitnog zahteva bilo onemogućeno ili bitno otežano

Postavi komentar