Pravozaštitni zahtev ili radnja može se ostvariti sudski i vansudski.
- Sudski način je redovan – obavezan kad god je blagovremeno moguć i efikasan.
- Odbijanje suđenja i neopravdano odugovlačanje suđenja tzv. uskraćivanje pravosuđa zato je nedopušteno.
Titular čije je pravo povređeno, svoj pravozaštitni zahtev ili radnju može ostvariti posredstvom suda.
- Sudovi su državni organi nadležni da štite povređena prava.
Zaštita od suda traži se putem tužbe.
- Tužba sadrži tvrdnju titulara da mu je pravo povređeno i da mu sleduje zaštita u odnosu na tuženoga.
- Ključni deo je tužbeni zahtev – petitum – ono šta tužilac traži od suda u odnosu na tuženog
- da tuženom naloži isplatu, predaju stvari
- S obzirom na vrstu zaštite koja se tužbom traži, tužbe su trovrsne.
- Kondemnatornim tužbama traži se da sud naloži tuženom određeno ponašanje
- da preda stvar, da nadoknadi štetu
- Konstitutivnim tužbama se traži promena pravne situacije
- poništaj pravnog posla
- Deklarativnim tužbama se zahteva da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje prava ili obaveza
- da je tužilac vlasnik, da brak ne postoji i sl
- Kondemnatornim tužbama traži se da sud naloži tuženom određeno ponašanje
- Među strankama spor se vodi o osnovanosti tužbenog zahteva, a sud treba da odluči hoće li usvojiti ili odbiti zahtev.
Građansko pravo određuje šta koja stranka treba da dokaže da bi sud odlučio u njenu korist.
- Sve što stranka treba da dokaže kako bi uspela u sporu predstavlja njen teret dokaza (onus probandi).
- na svakoj stranci je teret da dokaže ono što njoj ide u prilog
- ako u tome ne uspe, gubi spor – rizik nedokazanosti
- da bi sud naložio tuženome da preda stvar tužiocu, tužilac treba da dokaže da je vlasnik i da se njegova stvar nalazi kod tuženoga, a
- da bi sud odbio tužbeni zahtev, tuženi treba da dokaže da ima pravo da stvar drži, recimo da je zakupac
Građansko pravo određuje i šta sud mora da utvrdi po službenoj dužnosti (ex officio) bez obzira da li se stranke na to pozivaju.
- da li je ugovor zabranjen
Za neke činjenice koje nisu izvesne građansko pravo uzima da postoje ili da ne postoje, ne tražeći da se dokaže da je zaista tako, a za neke činjenice čije je postojanje ili nepostojanje izvesno, uzima suprotno od toga što je izvesno, ne dopuštajući dokaz kako jeste zaista.
- Građansko pravo normama o presumcijama i fikcijama određuje položaj suda i strankama u odnosu na ovakve činjenice:
- raspoređuje teret dokazivanja o njima
- isključuje mogućnost njihovog dokazivanja
- nameće sudu obavezu da vodi računa o njima po službenoj dužnosti
Kada sud utvrdi sve što je dužan u pogledu sporne stvari, donosi odluku kojom rešava spor, a ona se zove meritorna odluka ili presuda.
- Vrstom tužbe određena je i vrsta presude: kondemnatorna, konstitutivna ili deklarativna.
- Pre donošenja meritorne sudske odluke sud može, na traženje stranke doneti i provizornu odluku –privremenu meru.
- njome usvaja pravozaštitni zahtev samo za određeno vreme
- najduže do donošenja meritorne odluke
- samo ako postoji opasnost da bi bez izricanja ove mere ostvarivanje pravozaštitnog zahteva bilo onemogućeno ili bitno otežano
