1. Uvod i klasifikacija
Pravni značaj forme ogleda se u posledicama nepoštovanja zahteva forme. Prema pravnom dejstvu (sankciji), formu delimo na:
• Bitnu/Konstitutivnu formu (forma ad solemnitatem)
• Dokaznu formu (forma ad probationem)
• Formu kao prost dokaz (dokazno sredstvo)
2. Konstitutivna (Bitna) forma
Pojam: Forma koja je uslov za punovažnost ugovora. Ako forma izostane, ugovor pravno ne postoji.
Izvor: Može biti zakonska (propisana) ili ugovorena (volja strana).
Pravna priroda i dejstva:
• Konstitutivni element: Ova forma se dodaje na spisak opštih uslova za nastanak ugovora (pored sposobnosti, saglasnosti, predmeta i osnova).
• Sankcija: Nepoštoanje povlači apsolutnu ništavost ugovora.
• Terminologija: Iako se naziva i „svečana“ (solemnitatna), ona ne mora imati ritualni karakter. Suština je u važnosti, a ne u ceremoniji (npr. obična pismena forma je takođe bitna forma).
Odnos različitih oblika (Konkurencija i Zamena):
• Zamena strožom formom: Propisana forma se može zameniti strožom (npr. solemnizacija se može zameniti javnobeležničkim zapisom), ali obrnuto ne važi.
• Konkurencija formi: Zakon može izjednačiti dve forme.
◦ Primer: Elektronska forma sa kvalifikovanim potpisom = Obična pismena forma. Stranke biraju jednu od njih.
3. Dokazna forma (Forma ad probationem)
Pojam: Isprava koja služi kao isključivi dokaz da je ugovor zaključen.
Bitni elementi i dejstva:
• Nije uslov važnosti: Ugovor je punovažan i bez ove forme, ali je utuživost otežana.
• Isključenje drugih dokaza: Ova forma isključuje svedoke i druga sredstva. Ona je jedini dopušteni dokaz pred sudom.
• Izvor (Važno!): Može biti samo zakonska.
◦ Ratio: Stranke ne mogu ugovarati dokaznu formu jer pravila parničnog postupka (dokazivanja) nisu dispozitivna – stranke ne mogu naređivati sudu koje dokaze da (ne) prihvati.
Status u našem pravu (ZOO):
• ZOO ne sadrži pravila o dokaznoj formi.
• Uporedno pravo (Context): U francuskom pravu postoji za iznose preko 1.500 evra, gde se ne priznaju svedoci. Kod nas je načelo slobodne ocene dokaza dominantno.
4. Forma kao prost dokaz
Pojam: Pismena isprava koja nije uslov punovažnosti, niti jedini dokaz, već služi samo radi lakšeg dokazivanja postojanja i sadržine ugovora.
Pravna priroda i nastanak obaveze:
• Momentum perfekcije: Ugovor nastaje čim se postigne usmena saglasnost.
• Obaveza strana: Stranke preuzimaju obavezu da naknadno „stave na papir“ (ili u elektronski zapis/overu) ono što su već dogovorile.
• Svrha: Obezbeđenje dokaza u slučaju spora i legitimacija pred trećim licima (npr. da kupac dokaže da je vlasnik).
• Razlika od dokazne forme: Prost dokaz ne isključuje druga dokazna sredstva (mogu se saslušati i svedoci).
Rezime za usmeni (Ključne razlike):
1. Konstitutivna: Nema forme = Nema ugovora (Ništavost).
2. Dokazna: Nema forme = Ugovor postoji, ali se ne može dokazati svedocima (samo ispravom). Ne postoji u ZOO.
3. Prost dokaz: Nema forme = Ugovor postoji i može se dokazati svim sredstvima, ali su stranke prekršile obavezu da sačine pismeno.
