Obećanje radnje trećeg lica

Definicija: Ugovor kojim se jedan ugovornik (obećalac/promitent) obavezuje drugom ugovorniku da će određeno treće lice nešto učiniti, propustiti ili da će se na nešto obavezati.
Sadržina radnje: Obećana radnja trećeg može biti dare (davanje), facere (činjenje), non-facere (uzdržavanje) ili davanje izjave volje (zaključenje ugovora).

PRAVNA PRIRODA (NIJE NIŠTAVOST)
Punovažnost: Iako se ugovorom ne može stvoriti obaveza za treće lice, ugovor o obećanju radnje trećeg lica nije ništav.
Dejstvo: On proizvodi pravno dejstvo isključivo među ugovornicima (inter partes), dok je za treće lice pravno irelevantan.
Ratio legis: Ovo je potvrda pravila da se ugovorom za trećeg ne mogu stvarati obaveze, već eventualno samo prava.

DEJSTVO PREMA TREĆEM LICU (POTPUNA SLOBODA)
Za treće lice iz ovog ugovora ne nastaje nikakva obaveza. Položaj trećeg lica je sledeći:
• Nije dužno da izvrši obećanu radnju.
• Nije dužno čak ni da se izjasni da li prihvata ili odbija.
• Nije dužno da bilo koga obavesti o svojoj odluci.

OBAVEZE I ODGOVORNOST OBEĆAOCA (PROMITENTA)
Obećalac preuzima ugovornu odgovornost prema svom saugovorniku.
Garancija uspeha (Obaveza rezultata): Obećalac garantuje da će treći izvršiti radnju. Ako treći to ne učini, obećalac je povredio sopstveni ugovor.
Nemogućnost oslobođenja (Strogi kriterijum): Obećalac se ne može osloboditi odgovornosti dokazivanjem da:
    ◦ Je učinio sve što je mogao da nagovori treće lice (uložio maksimalan trud).
    ◦ Ga je treće lice ranije uveravalo da će to uraditi.
    ◦ Je imao osnovana očekivanja da će treći pristati.
    ◦ Izuzetak: Oslobađa se samo ako dokaže da radnja nije izvršena zbog okolnosti nastalih nakon obećanja, koje se nisu mogle sprečiti ili otkloniti (viša sila).

SANKCIJA (NAKNADA ŠTETE)
Ako treće lice ne izvrši radnju, obećalac duguje saugovorniku naknadu štete:
Obim naknade: Po pravilu se odgovara za predvidljivu imovinsku štetu.
Kvalifikovana krivica: Ako je obećalac postupao namerno ili krajnje nepažljivo (kvalifikovana krivica), odgovara i za nepredvidljivu imovinsku štetu.
Obaveza prinudnog izvršenja: Ako obećalac raspolaže pravnim sredstvom da treće lice natera na radnju (npr. ima presudu protiv njega), dužan je da to sredstvo iskoristi. Ako takvo sredstvo nema, preostaje mu samo da plati štetu.

Obećanje sopstvenog zalaganja

Definicija: To je poseban slučaj obećanja radnje trećeg lica gde promitent (obećalac) ne obećava rezultat (tuđu radnju), već obećava svoje sopstveno zalaganje da treće lice nagovori da nešto učini ili se na nešto obaveže.
Suština: Predmet obaveze nije radnja trećeg, već radnja samog promitenta (njegov trud, zauzimanje, nagovaranje).

PRAVNA PRIRODA (OBAVEZA SREDSTVA)
Obaveza sredstva (truda): Za razliku od klasičnog obećanja radnje trećeg (koje je obaveza rezultata), ovde se radi o obavezi sredstva. Promitent se ne obavezuje na uspeh, već na pokušaj,.
Dejstvo prema trećem licu: Iz ovog obećanja za treće lice ne nastaje nikakva obaveza. Treće lice nije ugovorna strana, ništa nije nudilo ni prihvatilo, i ne odgovara ako odbije da učini radnju.

ODGOVORNOST I TERET DOKAZIVANJA
Oslobađanje od odgovornosti: Promitent ne odgovara za štetu ako treće lice odbije da izvrši radnju, pod uslovom da je promitent preduzeo sve potrebno da ga nagovori.
Pravni standard („Potrebno zalaganje“):
    ◦ Sud u svakom konkretnom slučaju ceni da li je zalaganje bilo dovoljno, s obzirom na sadržinu obećanja i okolnosti.
    ◦ Dovoljno je da je promitent preduzeo sve što se od njega moglo osnovano očekivati.
Teret dokazivanja: Teret je na promitentu (obećaocu). On mora dokazati da je preduzeo sve što je bio dužan i da se založio u potrebnoj meri.

RAZGRANIČENJE OD SRODNIH INSTITUTA (BITNO ZA ISPIT!)
A) Razlika od klasičnog Obećanja radnje trećeg lica
• Kod klasičnog obećanja, promitent garantuje uspeh (da će treći ispuniti). Ako treći ne ispuni, promitent plaća štetu.
• Kod obećanja zalaganja, promitent garantuje samo trud. Ako treći ne ispuni, promitent ne odgovara (ako se trudio).
B) Razlika od Jemstva i Preuzimanja ispunjenja
Jemstvo/Preuzimanje ispunjenja: Jemac i preuzimalac ispunjenja sami ulaze u ugovorni odnos i preuzimaju obavezu da plate/namire poverioca umesto dužnika. Oni su ugovorne strane.
Obećanje radnje trećeg: Treće lice je ovde potpuni stranac u ugovoru. Ono nije preuzelo obavezu da plati, nije ništa potpisalo, niti se izlaže odgovornosti. Odgovornost leži isključivo na onome ko je obećao (promitentu).


Postavi komentar