Reč je o zakonskoj obavezi države da naknadi štetu koju pretrpe građani usled akata nasilja, terora ili javnih demonstracija i manifestacija.
• Ratio legis: Temelj ove odgovornosti je zaštita nepovredivosti fizičkog i psihičkog integriteta čoveka i dužnost države da se stara o javnom redu i miru.
• Širina primene: Država odgovara i kada akt nasilja nije usmeren protiv nje (npr. međunarodni terorizam, napad na stranu državu ili kompaniju na našoj teritoriji).
• Nasilje i skupovi: Obuhvaćene su i demonstracije (izražavanje protesta) i manifestacije (izražavanje podrške). Država odgovara bez obzira na to da li je skup bio odobren, zabranjen ili neprijavljen.
• Cilj nasilja: Nasilje može biti usmereno protiv ustavnog uređenja, ali i protiv druge države, međunarodne organizacije ili multinacionalne kompanije.
Pravna priroda
Ovo nije odgovornost za drugog, već specifična objektivna odgovornost za sopstveno propuštanje:
• Odgovornost za sopstveni propust (Omisiju): Država odgovara jer njeni organi nisu sprečili štetu koju su bili dužni da spreče (obaveza rezultata).
• Objektivna odgovornost: Postojanje obaveze se ceni nezavisno od faktičke mogućnosti sprečavanja štete. Činjenica da policija de facto nije mogla da spreči nasilje ne oslobađa državu odgovornosti.
• Pooštrena odgovornost: Ovo je stroži oblik od opšte objektivne odgovornosti jer se država ne može pozvati na radnju trećeg lica kao razlog za oslobođenje (jer je upravo tu radnju morala sprečiti).
• Nije supsidijarna: Oštećeni može tužiti državu direktno, ne mora prvo tražiti naknadu od neposrednog štetnika.
Bitni elementi i uslovi za naknadu
• Pasivna legitimacija (Ko odgovara?): Odgovara Republika Srbija, jer je u njenoj nadležnosti bezbednost građana.
• Aktivna legitimacija (Ko ima pravo?): Isključivo fizičko lice. Pravna lica nemaju pravo na naknadu od države po ovom osnovu (ona moraju tužiti neposrednog štetnika).
• Uzrok štete: Akt nasilja, teror, javne demonstracije ili manifestacije. Nije potrebno dokazivati da je uzrok „opasna stvar“.
• Vrste priznate štete (Taksativno):
◦ Smrt: Troškovi sahrane, lečenja, izgubljena zarada, izgubljeno izdržavanje.
◦ Telesna povreda: Troškovi lečenja, izgubljena zarada, povećane potrebe, sprečeno napredovanje.
◦ Imovina: Od 1985. godine naknađuje se uništenje ili oštećenje imovine fizičkog lica (i stvarna šteta i izmaklu dobit).
◦ Neimovinska šteta: Fizički bol, strah, duševni bol zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti ili smrti bliskog lica.
• Namerno uništenje (Krivično delo): Ako je imovina uništena krivičnim delom s umišljajem, sud može dosuditi vrednost koju je stvar imala za oštećenika (afekciona vrednost).
Isključenje prava na naknadu (Izuzeci)
ZOO propisuje ko nema pravo na naknadu od države:
• Organizatori, učesnici, podstrekači i pomagači u aktima nasilja ili terora.
• Učesnici u javnim demonstracijama i manifestacijama koje su usmerene na podrivanje ustavnog uređenja.
Napomena: Oštećeni ne mora dokazivati nezakonitost rada državnog organa, dovoljno je da dokaže uzročnu vezu između događaja i štete.
Dejstva i odnos sa neposrednim štetnikom
• Regresno pravo: Država koja isplati štetu ima pravo i obavezu da zahteva povraćaj isplaćenog iznosa od lica koje je štetu prouzrokovalo (neposrednog štetnika).
• Zabrana kumulacije: Oštećeni ne može naplatiti štetu dva puta (i od države i od štetnika).
• Mogućnost izbora: Oštećeni može odlučiti da tuži neposrednog štetnika po opštim pravilima (tada nema ograničenja u pogledu vrste štete, pa i pravna lica mogu biti tužioci).
• Zastarelost: Regresni zahtev države zastareva u istim rokovima kao i potraživanje naknade štete.
