U teoriji i zakonu, pojam građevine se tumači veoma široko.
• Definicija: To je svaki građevinski objekat čija izrada zahteva veće i složenije radove (npr. zgrade, mostovi, tuneli, brane, putevi, bunari).
• Teorijsko određenje: Pod građevinu potpadaju sva postrojenja ili strukture vezane za zemlju (na njoj ili ispod nje) koje je podigla ili uobličila ljudska ruka.
Tri režima odgovornosti (Sistematika)
Zakonodavac razlikuje tri situacije:
1. Odgovornost za solidnost građevine (ugovorna/zakonska);
2. Odgovornost za štetu od izvođenja radova (vanugovorna);
3. Odgovornost za povredu obaveze da se ne gradi.
A) Odgovornost za solidnost građevine (Garancija)
Ovo su imperativna pravila koja štite javni interes i sigurnost prometa.
• Pravna priroda: Iako izvire iz ugovora o građenju, ova odgovornost je zakonom proširena i pojačana. Ona se ugovorom ne može isključiti ni ograničiti.
• Subjekti odgovornosti (Pasivna legitimacija):
◦ Izvođač radova: Za nedostatke u izradi i nedostatke zemljišta.
◦ Projektant: Za nedostatke u planu i propuste u nadzoru.
• Poverioci (Aktivna legitimacija):
◦ Naručilac radova;
◦ Svaki naredni sticalac (kupac) građevine. Odgovornost „prati“ građevinu u prometu.
• Bitni rokovi (Uslovi za odgovornost):
◦ 10 godina: Objektivni rok od predaje i prijema radova u kome se nedostatak mora pokazati.
◦ 6 meseci: Rok za obaveštenje izvođača/projektanta od dana kada je nedostatak ustanovljen.
◦ 1 godina: Prekluzivni rok za sudsku tužbu od dana obaveštenja (inače pravo prestaje).
• Oslobađanje od odgovornosti (Izuzeci):
◦ Izvođač se ne oslobađa ako je radio po zahtevu naručioca, osim ako ga je upozorio na opasnost (tada se odgovornost smanjuje ili isključuje).
◦ Za nedostatke zemljišta izvođač se oslobađa samo ako postoji stručno mišljenje specijalizovane organizacije da je zemljište podobno.
B) Odgovornost za štetu od izvođenja radova (Gradilište)
Odnosi se na štetu koju pretrpe treća lica u vezi sa izvođenjem radova.
• Pravna priroda: Solidarna objektivna odgovornost.
• Subjekti: Solidarno odgovaraju Naručilac i Izvođač radova.
• Dejstva:
◦ Treće lice može tužiti bilo koga od njih za ceo iznos štete.
◦ Prema oštećenom, oni se ne mogu pozivati na odsustvo krivice (odgovaraju i kad nema krivice) niti prebacivati krivicu na onog drugog.
◦ Pravilo važi i kada se ne zna ko je tačno prouzrokovao štetu, već se samo zna da potiče od radova.
• Regres: Pitanje krivice je bitno isključivo u njihovom međusobnom odnosu (nakon isplate oštećenom).
C) Povreda obaveze da se ne gradi
Ovo je slučaj kada neko gradi uprkos zabrani (kršenje negativne obligacije).
• Prava poverioca:
1. Zahtev za uklanjanje (rušenje) onoga što je izgrađeno o trošku dužnika;
2. Naknada pretrpljene štete.
• Izuzetak (Sudska procena):
◦ Sud može odlučiti da se objekat ne ruši, već da se dosudi samo novčana naknada.
◦ Uslov: Ako sud proceni da je to očigledno korisnije rešenje nakon odmeravanja društvenog interesa i opravdanog interesa poverioca.
Građevina kao opasna stvar
Za razliku od mnogih stranih pravnih sistema, u srpskom pozitivnom pravu ne postoje posebna zakonska pravila o vanugovornoj odgovornosti za štetu od građevine.
• Pravna praznina: Prilikom donošenja Zakona o obligacionim odnosima (ZOO), ideja je bila da se ovo pitanje prepusti republičkim zakonima, do čega nikada nije došlo.
• Rešenje u sudskoj praksi: Domaći sudovi su iskoristili svoje implicitno ovlašćenje da prepoznaju izvore povećane opasnosti i podveli su građevinu pod pojam opasne stvari.
Odgovornost za štetu od građevine u Srbiji je objektivna odgovornost.
• Osnov: Odgovara se bez obzira na krivicu imaoca.
• Obrazloženje: Sudovi smatraju da građevina (zgrada) po svojoj prirodi generiše povećanu opasnost od štete po okolinu, te se na nju primenjuju opšta pravila o odgovornosti za opasne stvari.
Načini nastanka štete (Bitni elementi)
Šteta od građevine se u praksi najčešće manifestuje kroz:
• Rušenje zgrade ili nekog njenog dela;
• Pad dela zgrade (fasada, crep);
• Bacanje ili prosipanje stvari sa zgrade.
Subjekti i Regres
• Odgovorno lice: Imalac (vlasnik) građevine, kao imalac opasne stvari.
• Regres: Iako imalac odgovara oštećenom objektivno, on ima pravo da zahteva od trećeg lica koje je faktički krivo za štetu (npr. gost koji je bacio predmet) da mu naknadi iznos koji je isplatio oštećeniku.
Teorijski model (Skica profesora Konstantinovića)
Iako nije formalno deo zakona, Skica prof. Mihaila Konstantinovića ima veliki uticaj na tumačenje ovog instituta. Ona predviđa pooštrenu odgovornost:
• Pravilo Skice: Imalac zgrade odgovara za štetu (rušenjem, padom dela i sl.) i ne može se osloboditi odgovornosti pozivanjem na krivicu trećeg lica.
• Ratio: Imalac zgrade mora da snosi rizik, a odnos sa trećim licem rešava regresnom tužbom, dok oštećeni ne sme da trpi.
Savremeno pravo napušta usko shvatanje vezano samo za stanovanje i usvaja širok pojam građevine.
• Definicija: Građevina se posmatra kao izvor povećane opasnosti sama po sebi. To više nije samo zgrada za stanovanje, već obuhvata najrazličitija složena postrojenja vezana za zemlju.
• Obim rizika: Odgovornost se ne ograničava na konkretne radnje (poput bacanja ili prosipanja), već se odnosi na štetu koja potekne od građevine na bilo koji način (npr. rušenje dela zgrade, pad predmeta).
Pravna priroda: Pooštrena objektivna odgovornost
Odgovornost imaoca zgrade je objektivna (odgovornost bez krivice), zasnovana na činjenici da je šteta nastala realizacijom rizika koji potiče od građevine.
Međutim, prema Skici (koja je temelj našeg prava), ovaj režim je stroži od opštih pravila o opasnim stvarima:
• Osnovno pravilo: Imalac odgovara za štetu bez obzira na svoju krivicu i bez obzira na to da li je bio prisutan u trenutku nastanka štete.
• Ključna specifičnost (Odnos prema trećem licu): Isključiva krivica ili radnja trećeg lica ne oslobađa imaoca zgrade od odgovornosti prema oštećenom.
◦ Objašnjenje: Dok se kod drugih opasnih stvari radnja trećeg lica može smatrati oslobađajućim razlogom, kod građevine to nije slučaj. Imalac zgrade mora da računa na nepažljive postupke trećih lica kao na redovan rizik života u zgradi i oko nje.
Ratio Legis (Zašto je odgovornost ovako stroga?)
Razlog za ovakav režim leži u prirodi interakcije ljudi i građevina:
• Korist i Rizik: Vlasnik iz zgrade crpi veliku korist, pa mora snositi i rizik (cuius commoda, eius periculum).
• Statičnost objekta vs. Dinamika života: Zgrada stoji, a život oko nje se kreće. Vlasnik ne može „poneti kuću sa sobom“ niti stalno nadzirati ko s njom dolazi u kontakt. Rizici ne prestaju njegovim odsustvom.
• Predvidljivost: Užurbani društveni život podrazumeva da će treća lica (stanari, gosti, prolaznici) ponekad biti nepažljiva. To je rizik koji je imalac dužan da ukalkuliše.
Budući da imalac odgovara oštećenom čak i kada je štetu neposredno prouzrokovalo treće lice:
• Isplata naknade: Imalac zgrade je dužan da nadoknadi štetu oštećenom licu.
• Regresni zahtev: Nakon što isplati štetu, imalac ima pravo da zahteva povraćaj isplaćenog iznosa (regres) od lica koje je svojom radnjom neposredno prouzrokovalo štetu (štetnika), ako se zna ko je to lice.
