U savremenom srpskom pravu i sudskoj praksi, životinja ima status objekta prava, a ne subjekta.
• Deliktna nesposobnost: Životinja nema deliktnu sposobnost.
• Posledice:
◦ Životinja ne može biti štetnik (ne može odgovarati za štetu).
◦ Životinja ne može biti oštećenik (ne može biti nosilac prava na naknadu štete).
◦ Strane u obligacionom odnosu: Isključivo fizička i pravna lica mogu biti strane u sporu nastalom povodom štete od životinje.
Uloga životinje u štetnom događaju
Iako nije pravni subjekt, životinja faktički učestvuje u nastanku štete na dva načina:
• Kao instrument (Sredstvo): Kada čovek koristi životinju (živu ili uginulu) kao oruđe da nanese štetu drugome.
• Autonomnim pokretom: Kada životinja sopstvenim pokretom prouzrokuje štetu vlasniku ili trećem licu.
◦ Napomena: Čak i tada, pravno odgovorno lice je uvek čovek (imalac), a ne životinja.
Procesna sposobnost (Stranačka sposobnost)
U procesnom pravu važi pravilo da ko nema pravnu sposobnost, nema ni stranačku sposobnost.
• Pravilo: Životinja nema stranačku sposobnost. Ona ne može tužiti niti biti tužena ni u građanskom ni u krivičnom postupku.
• Istorijski kontekst (Ratio): Nekada su se u Evropi vodili krivični postupci protiv životinja, ali moderno pravo je napustilo taj koncept kao prevaziđen.
Teorijska razmatranja (Sui generis status)
Iako ZOO i sudska praksa ne priznaju subjektivitet životinjama, u teoriji (prof. Vodinelić) postoje drugačija mišljenja koja možete pomenuti za višu ocenu:
• Podeljeni subjektivitet: Prema ovom stavu, životinje su subjekti prava sui generis samo za lična prava (život, zdravlje, integritet), ali su i dalje:
◦ Apsolutno nesposobne za imovinska prava;
◦ Apsolutno nesposobne za preuzimanje obaveza (nemaju poslovnu ni deliktnu sposobnost).
Odgovornost za štetu koju pričini životinja
U našem važećem pravu (ZOO) ne postoje posebna pravila o odgovornosti za štetu od životinja. Sudska praksa je popunila tu prazninu primenom opšteg režima odgovornosti za opasne stvari.
• Pravna priroda: Reč je o objektivnoj odgovornosti.
• Obrazloženje: Životinja se smatra opasnom stvari zbog svojih prirodnih svojstava (nepredvidljivost, autonomno kretanje). Imalac ne odgovara zbog svoje greške u nadzoru (culpa in vigilando), već zato što je držanjem životinje stvorio povećan rizik za okolinu.
Pojam životinje i Imaoca (Subjekti)
• Pojam životinje: Misli se na domaću životinju u širem smislu. To uključuje:
◦ Pripitomljene vrste koje tradicionalno žive uz čoveka;
◦ Divlje životinje koje se u konkretnom slučaju nalaze pod ljudskom vlašću (potčinjene su čoveku).
◦ Napomena: Sama životinja nema deliktnu sposobnost i ne može biti štetnik.
• Pojam Imaoca (Odgovorno lice):
◦ Odgovara lice koje ima faktičku vlast nad životinjom.
◦ Kriterijum je materijalan (državina/nadzor), a ne formalno pravni (vlasništvo).
◦ To je lice koje od životinje ima koristi, pa treba da snosi i rizik (princip cuius commoda eius periculum).
Bitni elementi / Uslovi za odgovornost
Da bi imalac odgovarao, moraju se ispuniti sledeći uslovi:
• Šteta: Imovinska ili neimovinska.
• Uzročna veza: Između opasne stvari (životinje) i nastale štete. Uzročnost se po zakonu oborivo pretpostavlja.
• Kvalifikacija opasne stvari: Sudovi utvrđuju da li je konkretna životinja (vrsta) opasna stvar, mada je praksa da se većina životinja pod ljudskom vlašću tako tretira.
Oslobađanje od odgovornosti (Liberacija)
Pošto je reč o objektivnoj odgovornosti, imalac se oslobađa isključivo dokazivanjem opštih liberatornih razloga:
• Viša sila;
• Isključiva radnja trećeg lica;
• Isključiva radnja oštećenika (npr. oštećeni je sam izazivao životinju).
Specifičnost: Odnos Imaoca i Trećih lica (Profesionalaca)
Iako ZOO nema eksplicitnu normu, pravna teorija (naslonjena na Skicu) pravi razliku kada se životinja poveri drugom:
• Predaja držaocu po zanimanju: Ako imalac poveri životinju veterinaru, potkivaču ili pansionu, ta lica preuzimaju nadzor i rizik.
• Izuzetak (Odgovornost za propuštanje): Ako imalac ne upozori to lice na skrivene mane ili opasne navike životinje (npr. da konj ujeda), on ostaje odgovoran. Tada se njegova odgovornost zasniva na krivici (propust da pruži upozorenje).
Odgovornost za štetu koju pričini životinja koja nema vlasnika
U načelu, za štetu koju prouzrokuje životinja koja živi slobodno, izvan ljudske vlasti (nema vlasnika), niko ne odgovara. Međutim, pozitivno pravo predviđa važne izuzetke koji se tiču divljači i napuštenih životinja (pasa lutalica).
Odgovornost za štetu od DIVLJAČI
Ovde pravimo razliku prema statusu zaštite životinje:
A) Trajno zaštićene vrste
• Odgovorno lice: Država.
• Osnov: Životinja je pod strogom zaštitom zakona ili međunarodnog ugovora.
B) Lovostajem zaštićena divljač (Privremena zaštita)
• Ako je šteta nastala u lovištu: Odgovara korisnik lovišta.
• Ako je šteta nastala van lovišta: Odgovara država.
Pravna priroda i Uslovi:
• Priroda odgovornosti: Objektivna odgovornost.
• Ključni uslov (Doprinos oštećenog): Oštećeni ima pravo na naknadu samo ako je o svom trošku preduzeo sve primerene i dozvoljene mere za sprečavanje štete (ograđivanje, čuvanje, rasterivanje na bezbedan način).
Odgovornost za štetu od PASA LUTALICA
Ovo je čest slučaj u praksi gde životinja nije divljač, ali nema vlasnika.
Subjekti odgovornosti (Pasivna legitimacija):
• Opština ili Grad: Odgovaraju za štetu na svojoj teritoriji.
• Komunalno preduzeće: Javno ili privatno preduzeće kojem je povereno zbrinjavanje pasa odgovara solidarno sa opštinom/gradom.
Pravna priroda (Neujednačena sudska praksa): Sudovi koriste dva različita osnova za ovu odgovornost:
1. Objektivna odgovornost: Tretiraju psa lutalicu kao opasnu stvar.
2. Odgovornost za propuštanje: Smatraju da je reč o šteti zbog neopravdanog obustavljanja ili neredovnog vršenja komunalne delatnosti.
Odbrana (Prigovori):
• Grad/Opština se ne može osloboditi odgovornosti prebacivanjem krivice na komunalno preduzeće (tvrdnjom da je uklanjanje pasa bilo u nadležnosti preduzeća).
Životinja kao instrument štete
Da bi se primenila posebna pravila o odgovornosti za opasnu stvar (životinju), životinja mora delovati sopstvenim, nepodstaknutim pokretom.
• Životinja kao instrument: Kada štetnik koristi životinju samo kao sredstvo (oruđe) da drugome nanese štetu, izostaje neizazvani pokret životinje. Tada životinja nije izvor opasnosti, već samo pasivni instrument u rukama čoveka.
Zavisno od stanja životinje i načina nastanka štete, menja se pravna priroda odgovornosti:
• A) Životinja kao instrument (Subjektivna odgovornost):
◦ Kada čovek namerno ili nepažnjom upotrebi životinju da nanese štetu, odgovara po osnovu krivice (sopstvene radnje), a ne po osnovu rizika od opasne stvari.
• B) Uginula životinja (Subjektivna odgovornost – Pravilo):
◦ Uginućem životinja gubi svojstva „žive opasne stvari“ (nepredvidljivost, plahovitost, kretanje).
◦ Ako šteta nastane zbog nepropisnog odlaganja leša (npr. ostavljanje na drumu), imalac odgovara po osnovu krivice za svoje pogrešno postupanje.
• C) Uginula životinja kao opasna stvar (Objektivna odgovornost – Izuzetak):
◦ Uginula životinja se može kvalifikovati kao opasna stvar ako postane izvor zaraze ili zagađenja.
◦ U tom slučaju, osnov odgovornosti se vraća na objektivni princip, ali ne zbog nepredvidljivosti (kao kod žive životinje), već zbog biološke opasnosti koju leš predstavlja.
Bitni elementi (Uslovi)
Da bi došlo do promene režima odgovornosti, sud ceni sledeće okolnosti:
• Gubitak svojstava: Uginula životinja više nije „živa opasna stvar“ jer ju je nemoguće podstaći na kretanje niti ona može delovati autonomno.
• Uzročnost: Kod „instrumenta“, uzrok nije u prirodi životinje, već isključivo u radnji čoveka.
• Novi rizik: Kod uginule životinje rizik postaje statičan (prepreka na putu) ili biološki (zaraza).
Specifičnost: Odgovornost komunalnih preduzeća
Za uklanjanje uginulih životinja često su nadležna javna preduzeća. Njihova odgovornost je specifična:
• Pravni osnov: Odgovornost u vezi sa vršenjem posla od opšteg interesa.
• Priroda: Prema vladajućem shvatanju, ovo je objektivna odgovornost.
• Oslobađanje: Preduzeće se oslobađa samo ako dokaže postojanje opravdanih razloga za nevršenje posla koji imaju značaj više sile.
Šteta na životinji i šteta povodom povrede životinje
U građanskom pravu Srbije, životinja ima pravni status stvari (res).
• Ona je objekt stvarnih prava (svojine) i obligacionih prava (potraživanja).
• Može biti određena individualno (konkretan pas) ili po rodu (stado ovaca, tonu pšenice).
Vrste imovinske štete (Materijalna šteta)
Kada dođe do povrede ili uginuća životinje, vlasnik trpi imovinsku štetu u dva oblika:
• Stvarna šteta (Damnum emergens):
◦ Samo uništenje ili oštećenje životinje (gubitak supstance);
◦ Onemogućavanje ili otežavanje korišćenja životinje;
◦ Troškovi učinjeni za otklanjanje posledica (npr. lečenje, veterinar);
◦ Šteta na drugim dobrima: Npr. kada zaražena životinja prenese bolest na ostatak stada.
• Izmakla korist (Lucrum cessans):
◦ Gubitak dobiti koja se osnovano mogla očekivati prema redovnom toku stvari (npr. mleko, vuna, priplod, nagrade na trkama), a koja je izostala zbog povrede ili smrti životinje.
Neimovinska šteta (Moralna šteta)
Morate razlikovati faktičko stanje od sudske prakse.
• Faktičko stanje: Vlasnik trpi duševnu patnju zbog emotivne vezanosti za ljubimca.
• Stav sudske prakse: Domaći sudovi ne priznaju duševni bol zbog smrti ili povrede životinje kao samostalan vid neimovinske štete za koji se dosuđuje novčana naknada.
Izuzetak: Afekciona vrednost (Pretium affectionis)
Iako sudovi ne dosuđuju „duševni bol“, ZOO dozvoljava da se subjektivni odnos vrednuje kroz imovinsku štetu u specifičnom slučaju:
• Uslov: Ako je životinja uništena ili oštećena krivičnim delom učinjenim sa umišljajem.
• Dejstvo: Sud može odrediti visinu naknade prema vrednosti koju je ta životinja imala za oštećenika (subjektivna, afekciona vrednost), a ne prema tržišnoj ceni.
Procesna zaštita (Izuzetak od izvršenja)
Kao potvrdu da pravo ipak štiti emotivnu vezu čoveka i životinje:
• Kućni ljubimci (životinje prema kojima vlasnik ima emocionalni odnos) ne mogu biti predmet prinudnog izvršenja (zaplene radi naplate duga).
Životinja kao titular pravom zaštićenog neimovinskog interesa
Teorija (Visković) navodi četiri grupe razloga zašto pravo uopšte štiti životinje, što pomaže u razumevanju mešovite prirode ovog instituta:
• Utilitarni (Ekonomski): Životinja je imovina; njena povreda je oštećenje imovine čoveka.
• Etičko-egoistični (Antropocentrični): Zlostavljanje vređa ljudsku osetljivost; čovek u patnji životinje projektuje sopstveno stradanje ili ga vređa necivilizovanost čina.
• Etičko-altruistički: Životinja je vrednost po sebi, biće koje teži dobrom životu, a ne samo sredstvo za čoveka.
• Estetski: Zlostavljanje je ružno.
Pozitivno pravo (Zakon o dobrobiti životinja) napušta shvatanje životinje samo kao stvari i uvodi nove standarde:
• Načelo univerzalnosti bola: Zakon polazi od činjenice da životinje mogu da osete bol, patnju, stres, strah i paniku.
• Obuhvat zaštite: Briga se ne odnosi samo na očuvanje vrste, već na zaštitu života i dobrobiti svake životinjske jedinke.
• Definicija dobrobiti: To je zakonom priznat i zaštićen neimovinski interes koji podrazumeva da je životinja zdrava, uhranjena, bezbedna, da joj je udobno, da može da ispolji prirodno ponašanje i da ne pati,.
Bitni elementi dobrobiti
Da bi se smatralo da je dobrobit jedinke očuvana, moraju biti obezbeđeni sledeći uslovi (taksativno):
• Fizičke potrebe (voda, hrana, smeštaj, termička udobnost);
• Psihičke potrebe (sigurnost, odsustvo straha/stresa, socijalni kontakt sa vrstom);
• Ispoljavanje prirodnih oblika ponašanja.
Pravna priroda u Građanskom pravu
Iako upravno pravo priznaje da životinja oseća bol, građansko (odštetno) pravo zauzima restriktivan stav:
• Status bola životinje: Bol, strah i patnja koju životinja oseća povodom povrede njenog tela ili integriteta nisu priznati kao šteta u građanskopravnom smislu.
• Nedostatak aktivne legitimacije: Građansko pravo u slučaju povrede životinje nju ne tretira kao sustvorenje.
• Posledica: Iako je dobrobit životinje „pravno zaštićen interes“, u parnici za naknadu štete taj interes se ne može unovčiti u korist same životinje. Naknada se dosuđuje vlasniku (za njegovu imovinsku štetu ili duševni bol), a ne životinji za njenu patnju.
