U srpskom pravu, motorno vozilo u pokretu se u sudskoj praksi kvalifikuje kao opasna stvar.
• Osnov odgovornosti: Za štetu koju pričini motorno vozilo odgovara se po objektivnom principu (bez obzira na krivicu).
• Sistemsko mesto: Ovo nije neki poseban oblik odgovornosti, već primena opštih pravila o odgovornosti za štetu od opasne stvari (manifestacija centralnog slučaja objektivne odgovornosti).
Pojam motornog vozila
U obligacionom pravu koristi se širi, teorijski pojam vozila, a ne uski zakonski pojmovi iz drugih grana prava.
• Definicija: Pod motornim vozilom podrazumeva se svako vozilo koje se kreće pomoću sopstvenog motora bilo koje vrste, uključujući i priključke koje ono nosi ili vuče.
• Razgraničenje (Bitno za ispit):
◦ Definicije iz propisa o bezbednosti saobraćaja ili propisa o osiguranju se NE primenjuju automatski u odštetnom pravu.
◦ Ratio: Svrha tih propisa je administrativna (registracija, tehnički pregled), dok je svrha ZOO zaštita oštećenog. Zato se kao motorno vozilo tretira i ono vozilo koje ne ispunjava uslove za javni saobraćaj ili se ne može osigurati (npr. neispravno vozilo, radna mašina).
Specifičnost iz sudske prakse (Primer traktora)
• Postojao je usamljen sudski stav da traktor nije motorno vozilo jer mu osnovna namena nije prevoz lica, već rad.
• Kritika: Takav stav je pogrešan jer neopravdano sužava pojam. Bez obzira na namenu, traktor se kreće na sopstveni pogon i predstavlja opasnost, te imalac za njega mora odgovarati objektivno.
Uslovi za primenu
Da bi se primenila pravila o objektivnoj odgovornosti po ovom osnovu, potrebna su dva uslova:
• Da je vozilo bilo u pokretu (tada je opasna stvar).
• Da je šteta pričinjena trećim licima ili dobrima (udar u pešaka, biciklistu, parkirano vozilo, ogradu, zgradu).
Odgovornost za sudar motornih vozila u pokretu
Kada se sudare dva ili više motornih vozila u pokretu, zakon napušta čista pravila objektivne odgovornosti i uvodi mešoviti sistem.
• Pravna priroda: Režim zavisi od toga ko traži naknadu štete:
1. U međusobnom odnosu imalaca vozila: Primenjuju se modifikovana pravila o odgovornosti po osnovu krivice.
2. U odnosu prema trećim licima (pešaci, putnici): Primenjuju se pravila objektivne solidarne odgovornosti.
Međusobni odnos imalaca vozila (Unutrašnji odnos)
Kada jedan vozač tuži drugog za štetu na svom vozilu, ne primenjuju se opšta pravila o odgovornosti za opasnu stvar, već pravila o krivici.
Bitni uslovi za primenu ovog režima:
• Da je jedno vozilo oštetilo drugo;
• Da su se oba vozila kretala;
• Da postoje dva različita imaoca.
Pravila raspodele štete (Tri situacije):
• Isključiva krivica jednog: Ako je jedan kriv, primenjuje se subjektivna odgovornost. Nema pretpostavke krivice – oštećeni mora dokazati krivicu drugog.
• Obostrana krivica (Podeljena odgovornost): Svaki imalac odgovara srazmerno stepenu svoje krivice.
◦ Izuzetak: Ovde ne važi načelo integralne naknade (svako snosi deo svoje štete).
◦ Napomena: Ako postoji namera kod jednog, a gruba nepažnja kod drugog, veći teret snosi onaj ko je postupao s namerom.
• Odsustvo krivice (Slučaj): Ako nijedan nije kriv, odgovaraju na jednake delove (po pola), osim ako pravičnost ne nalaže drugačije (npr. velika nesrazmera u vrednosti vozila).
Odgovornost prema trećim licima (Spoljašnji odnos)
Kada štetu pretrpi neko treći (pešak, biciklista, putnik u vozilu, vlasnik parkiranog automobila), pravila su stroža.
• Vrsta odgovornosti: Imaoci vozila odgovaraju trećem licu solidarno.
• Osnov: Odgovornost je objektivna (jer sudovi vozilo tretiraju kao opasnu stvar).
Ključno procesno pravilo (Zabrana prigovora): U parnici sa trećim licem, imalac vozila ne može istaći prigovor da je za sudar kriv isključivo drugi vozač.
• Radnja drugog vozača se ne smatra radnjom trećeg lica u smislu oslobađanja od odgovornosti.
• Čak i ako je drugi vozač 100% kriv, prvi vozač mora isplatiti štetu trećem licu, a tek kasnije se regresirati od krivca.
Oslobađanje od odgovornosti (Liberacija)
Prema trećem licu, imalac se može osloboditi odgovornosti samo opštim liberatornim razlozima za objektivnu odgovornost:
• Viša sila: Uzrok van vozila, nepredvidljiv i neotklonjiv.
• Isključiva radnja oštećenika: Npr. pešak se bacio pod auto.
• Isključiva radnja trećeg lica: Ali pazite – to „treće lice“ ne može biti drugi vozač iz sudara. To mora biti neko sasvim izvan događaja (npr. neko gurnuo pešaka).
Doprinos oštećenog (Podeljena odgovornost)
Ako je oštećeni (npr. motociklista bez kacige) doprineo šteti, naknada se može smanjiti, ali se to ceni na planu uzročnosti.
• Primer iz prakse: Ako motociklista pogine od udarca u telo, a nije nosio kacigu, sud neće smanjiti naknadu ako utvrdi da bi do smrti došlo i da je imao kacigu (nedostaje uzročna veza između nenošenja kacige i smrti).
Obavezno osiguranje od odgovornosti
Vlasnik motornog vozila je po zakonu dužan da zaključi ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju upotrebom vozila pričini trećim licima.
• Obuhvat štete: Osiguranje pokriva imovinsku i moralnu (neimovinsku) štetu nastalu usled smrti, povrede tela, narušavanja zdravlja, kao i uništenja ili oštećenja stvari.
• Specifičnost za stvari u vozilu: Ako su uništene stvari koje su primljene na prevoz, obavezno osiguranje pokriva štetu samo ako te stvari služe za ličnu upotrebu lica koja su se nalazila u vozilu.
Pravna priroda odgovornosti (Odnos Oštećeni – Osiguravač)
• Pravo oštećenog: Oštećeno lice može zahtevati naknadu štete neposredno od osiguravača.
• Solidarnost: Osiguravač i imalac vozila (štetnik) odgovaraju oštećenom solidarno.
• Više vozila (Sudar): Ako je u udesu učestvovalo više vozila, treće lice (pešak, putnik) može tužiti sve imaoce i sve njihove osiguravače solidarno, bez obzira na njihovu međusobnu krivicu.
Obim odgovornosti (Limit)
Na ispitu morate napraviti razliku u obimu obaveze:
• Osiguravač: Odgovara samo do visine osigurane sume (limitirana odgovornost).
• Imalac vozila: Odgovara objektivno za ukupan iznos štete. Ako šteta prelazi osiguranu sumu, razliku plaća imalac.
Uslovi i Odbrana osiguravača
Odgovornost osiguravača je akcesorna (zavisna) u odnosu na odgovornost imaoca.
• Pravilo: Ako imalac vozila dokaže postojanje okolnosti koje isključuju njegovu objektivnu odgovornost (npr. viša sila), tada ne postoji ni odgovornost njegovog osiguravača.
Nasleđivanje prava na naknadu (Specifičnost)
Šta se dešava ako oštećeni umre pre nego što naplati štetu?
• Imovinska šteta: Pravo na naknadu prelazi na naslednike po opštem pravilu (čl. 359 ZOO).
• Neimovinska (Moralna) šteta: Pravo na naknadu ne prelazi na naslednike (gasi se smrću), OSIM ako je:
◦ Priznato pravosnažnom sudskom odlukom, ili
◦ Priznato pismenim sporazumom pre smrti,.
• Odnos prema osiguravaču: Pošto oštećeni od osiguravača potražuje na osnovu delikta (a ne ugovora), njegovo pravo na naknadu za bol i strah se takođe gasi smrću i ne može se preneti na naslednike u odnosu prema osiguravaču, osim ako je ispunjen gore navedeni izuzetak (presuda ili sporazum).
