POJAM KRIVIČNOG PROCESNOG PRAVA I KRIVIČNOG POSTUPKA
Pojam i Definicija:
• Sintetička (najpotpunija) definicija: Krivično procesno pravo je skup pravnih propisa kojima se uređuje pravni i procesni položaj subjekata krivičnog postupka, te omogućava da ti subjekti u skladu sa zakonom ostvaruju svoje osnovne procesne funkcije, u cilju realizacije svojih prava i dužnosti, te radi donošenja odluke kojom se rešava stvar koja je predmet krivičnog postupka.
• Krivični postupak (uži pojam): Predstavlja određeno postupanje (proceduru) koja se obavlja radi ostvarenja cilja, odnosno preduzimanje svrsishodnih radnji. U krivičnom smislu, te radnje vrše sud i drugi subjekti radi rešavanja krivične stvari (causa criminalis).
Pravna priroda:
• Grana pozitivnog zakonodavstva: Krivično procesno pravo je sistem pravnih normi ili normativno utvrđeni skup pravnih propisa.
• Teorijski pristup (Kontekst): Definicije se teorijski dele na:
◦ Realističke: Posmatraju postupak kao stvaran pojam (skup radnji). Mogu biti bipartitne (radnje + cilj) ili tripartitne (propisi + radnje + odluka).
◦ Jurističke: Posmatraju postupak kao pravni fenomen (sistem procesno-pravnih odnosa) između subjekata radi rasvetljavanja krivične stvari.
◦ Napomena: Sintetička definicija (navedena gore) spaja elemente obe teorije i smatra se najadekvatnijom.
Bitni elementi (Konstitutivni delovi definicije):
Definicija počiva na četiri ključna elementa:
• Sistem pravnih propisa: Obuhvata Zakonik o krivičnom postupku (osnovni izvor) i druge zakone (sporedno krivična procesno zakonodavstvo).
• Procesni status subjekata: Uređivanje pravnog položaja subjekata, što predstavlja skup njihovih prava i dužnosti.
• Procesne funkcije:
◦ Funkcija optužbe: Vrši je ovlašćeni tužilac.
◦ Funkcija odbrane: Vrše je okrivljeni i njegov branilac.
◦ Funkcija presuđenja: Vrši je krivični sud (vodi postupak i donosi odluku).
◦ Ostali: Subjekti dokazne funkcije (svedoci, veštaci) i oštećeni.
• Cilj postupka: Rešavanje predmeta postupka, tj. donošenje odluke o krivičnom delu.
Dejstva i Pravne posledice:
Donošenjem odluke kojom se rešava predmet krivičnog postupka nastupaju sledeće posledice:
• Materijalnopravne: Utvrđuje se postojanje ili nepostojanje krivičnog dela i krivice.
• Sankcije: Izricanje kazne (ili oslobađanje od kazne) ili izricanje mere bezbednosti (ako je lice neuračunljivo).
• Procesne: Utvrđivanje postojanja procesnih smetnji za gonjenje (npr. nastupanje zastarelosti, amnestije ili pomilovanja).
Specifičnosti uloge subjekata:
• Sud: Mora težiti potpuno nezavisnom i nepristrasnom rešenju predmeta (utvrđivanju istine).
• Stranke (Tužilac i Odbrana): Po prirodi stvari su prvenstveno usmerene ka ostvarenju svojih stranačkih interesa (iako bi tužilac kod oficijelnog gonjenja trebalo da teži objektivnosti).
SVRHA I ZNAČAJ KRIVIČNOG PROCESNOG PRAVA
Pojam i Definicija (Pozitivno pravo – ZKP):
Prema članu 1. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, svrha krivičnog procesnog prava određena je kroz dva osnovna cilja:
1. Da niko nevin ne bude osuđen.
2. Da se učiniocu krivičnog dela izrekne krivična sankcija pod uslovima koje propisuje krivični zakon, a na osnovu zakonito i pravično sprovedenog postupka.
Pravna priroda:
Krivično procesno pravo ima instrumentalni i funkcionalni karakter,. Ono je nužno sredstvo za realizaciju materijalnog krivičnog prava, jer materijalne norme (biće krivičnog dela i sankcija) ne mogu postojati „samo na papiru“, već zahtevaju pravno uređeni postupak za svoju primenu.
Bitni elementi i Aspekti svrhe:
Svrha se teorijski razlaže na nekoliko nivoa:
• Neposredna svrha: Stvaranje normativnih uslova za ispunjenje zahteva materijalnog krivičnog prava (utvrđivanje dela, učinioca i sankcije).
• Opšta svrha: Efikasnija zaštita najvažnijih društvenih dobara i vrednosti od kriminaliteta (identično cilju materijalnog prava).
• Poseban cilj u formalnom smislu: Stvaranje uslova da svi procesni subjekti (tužilac, okrivljeni, sud) mogu na zakonit način ostvarivati svoja prava i realizovati svoje dužnosti.
Funkcionalni elementi („Pravno uređeni postupak“): Prema teoriji (Roxin), postupak mora ispuniti tri funkcije:
• Da potpomogne sprovođenje materijalnog krivičnog prava.
• Da ustanovi granice zadiranja državnih organa u slobode pojedinaca.
• Da omogući ponovno uspostavljanje narušenog pravnog mira donošenjem pravnosnažne odluke.
Pravna dejstva i Društveni značaj:
• Balans interesa: Značaj ove grane prava je u dvostrukom cilju – zaštititi društvo od kriminaliteta, a istovremeno svesti na minimum mogućnost izlaganja nevinih ljudi represiji.
• Hijerarhija ciljeva u ZKP: Zakonodavac daje etički prioritet zaštiti nevinih („da niko nevin ne bude osuđen“), pa tek onda navodi kažnjavanje krivca.
Specifičnosti i Izuzeci:
• Uslovnost kažnjavanja: Ostvarenje svrhe ne znači da se učiniocu uvek mora izreći kazna; moguće je da se lice oglasi krivim, ali oslobodi od kazne.
• Zakonitost i pravičnost: Sankcija se može izreći samo ako je postupak bio zakonit i pravičan, što je konstitutivni uslov za ostvarenje svrhe postupka.
POJAM KRIVIČNOG PROCESNOG PRAVA KAO NAUKE
Pojam i Definicija:
Nauka krivičnog procesnog prava je normativna naučna disciplina posvećena izučavanju krivičnoprocesnih pravila.
Njen obuhvat je širi od samog tumačenja domaćeg zakona, te ona obuhvata izučavanje:
• Pravila konkretnog pozitivnog krivičnog postupka (domaće pravo);
• Pravila iz komparativnog (uporednog) zakonodavstva i velikih pravnih sistema;
• Pravila sadržanih u izvorima međunarodnog prava;
• Opštih teorijskih pitanja krivičnog postupka;
• Odgovarajuće sudske prakse u krivičnim stvarima.
Pravna priroda:
• Normativna nauka: Slično kao i nauka krivičnog materijalnog prava, KPP kao nauka za svoj osnovni predmet ima pravne norme.
• Odnos prema zakonodavstvu: Dok je KPP kao grana zakonodavstva skup propisa, nauka se bavi analizom, sistematizacijom i objašnjenjem tih propisa.
Predmet i Zadaci (Šta tačno izučava?):
Nauka mora da popuni praznine koje zakonodavac ostavlja. Njena uloga je dvojaka:
• Objašnjenje instituta: Bavi se teorijskim pitanjima koja imaju praktični značaj, a nisu definisana u zakonu.
◦ Primer: Zakonik često pominje „dokaze“, ali ne daje njihovu definiciju – to je zadatak nauke i sudske prakse.
• Dinamika promena: S obzirom na to da je zakonodavstvo dinamično (radi potrebe suprotstavljanja kriminalitetu uz zaštitu ljudskih prava), nauka mora pratiti te promene i nuditi rešenja.
Ciljevi nauke KPP:
1. Otkrivanje pravog smisla konkretnih pravila pozitivnog prava (tumačenje).
2. Ukazivanje na nedostatke u zakonskim izvorima (kritika).
3. Predlaganje promena zakonodavcu (de lege ferenda).
Naučni metodi:
KPP kao nauka koristi klasične metode pravnih nauka, pri čemu se izdvajaju:
• Normativni metod (Osnovni): Analiza samih pravnih normi, što je logična posledica normativnog karaktera ove nauke.
• Uporednopravni metod (Komparativni): Analitičko praćenje razvoja zakonodavstva u drugim državama radi mogućeg korišćenja tih iskustava.
◦ Napomena (Ratio): Iako je globalizacija prisutna, direktno preuzimanje („copy-paste“) stranih rešenja je nemoguće ili problematično. Zadatak nauke je da nađe način za najskladnije prilagođavanje stranih uzora (npr. iz međunarodnih konvencija) domaćoj pravnoj tradiciji i postojećem sistemu.
